Naslov
Suvremene predaje grada Splita
(Split urban legends)

Autori
Vidović Schreiber ; Tea-Tereza

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet u Zagrebu

Mjesto
Zagreb

Datum
05.12

Godina
2011

Stranica
288

Mentor
Red.prof.dr.sc.Ljiljana Marks

Ključne riječi
tradicija ; usmena književnost ; predaja ; glasine ; proročanstva ; suvremena kazivanja ; Split ; Europa ; Intertekstualnost ; medij ; demonski likovi
(tradition ; oral literature ; legend ; rumors ; prophecies contemporary narrations ; Split ; Europe ; Intertextuality ; media ; demonological characters)

Sažetak
Znanstveni doprinos ovog doktorskog rada jest prije svega to što su na temelju splitske građe donesene su određene specifičnosti lokalnog kazivanja. Uočene su sličnosti splitskih predaja s urbanim predajama iz ostalih gradova, ali i posebnosti: teme su većinom podudarne s hrvatskim, europskim i svjetskim kazivanjima, no motivi o izdvojenom pojedincu, tj. redikulu, na poseban su način žive i kazivane u Splitu. Cilj doktorske disertacije bio je terenski istražiti, potom transkribirati, opisati, analizirati, klasificirati, komparirati i interpretirati osebujnu prikupljenu usmenoproznu građu, a ona je pokazala da je Split narativno veoma živ teren za istraživanje i to ne samo u prošlosti, nego i danas, pa su iz svega toga proizišle sljedeće relevantne spoznaje: a) Određenje žanra suvremene predaje na temelju splitske građe te sadržaj splitskih predaja koji je prepoznatljiv i usporediv s međunarodnim kazivanjima Na temelju splitske građe donesene su određene specifičnosti kazivanja. Uočene su sličnosti splitskih predaja s urbanim predajama iz ostalih gradova, ali i posebnosti: teme su većinom podudarne s hrvatskim, europskim i svjetskim kazivanjima, no motivi o izdvojenom pojedincu, tj. redikulu, na poseban su način žive i kazivane u Splitu. Motivi koji odgovaraju poznatim i istraženim internacionalnim motivima su, primjerice, nezgode s bebama ; naime bebe se pronalaze u pećnicama, hladnjacima, perilicama, a sve se događa u odsutnosti roditelja ; opijati u pićima pri čemu su djevojke najčešće žrtve nesvjesnoga konzumiranja opijata koji izaziva seksualnu žudnju ; video uradci estradnih zvijezda neprimjerena sadržaja – ta je tema česta jer je u Splitu teško biti popularan, a lažnim se sadržajima pokušava umanjiti nečiji uspjeh ; zatim o školskim zgodama ; o nestanku djeteta u trgovačkom centru, o nestanku autostopera, koji je jedan od starijih motiva kao i najčešći ; o lošim ugostiteljskim uslugama priča se stalno, bilo da su to kineski restorani, slastičarnice ili pak drugi poznati ugostiteljski objekti u Splitu ; o liječničkim pogrješkama, kao što su, na primjer, nožice ostavljene u trbuhu pacijenta nakon operacije ; o nezgodama ljubavnih parova ; o čudesnim izlječenjima ; o namjernim širenjima bolesti ; one o ukradenim organima, izvanzemaljcima, ukletim kućama i duhovima, koji u njima žive, narativno su plodnije od drugih ; ostale su o neobičnim spomenicima ; zatvorskim zgodama ; oslobađanju iz vojske ; inkasatoru ; Crnoj ruci, itd. Neke od specifičnosti suvremenog kazivanja mogu se iščitati i u priči Klaun u odvodnoj cijevi, u kojoj se pojavljuje lik klauna koji je poprilično neobičan demonski lik za grad Split. Nedvojben je utjecaj filma kao medija i predloška za usmeno kazivanje. Utjecaj filma iščitava se i u priči pod nazivom Frankenštajn. Lokalna je povijest grada Splita specifična. Naime, Split se različito razvijao do početka Domovinskoga rata i nakon njega. Zbog učestalijeg migriranja stanovništva iz sela u grad tijekom i nakon rata, demografska slika grada je promijenjena, kao i mentalitet, kultura, stil života i pričanje. U nekim će se suvremenim kazivanjima pojavljivati i motiv koji je tipičniji za tradicionalno kazivanje nego za urbanu predaju, što je najočitije u demonološkim predajama. To su prije svega predaje o vješticama. Nadalje, najbrojnije su priče s temom uklete kuće pa gotovo svaka splitska četvrt ima jednu takvu priču. Najčešći su stanovnici tih kuća duhovi, protumačeni kao duše preminulih koje se nisu smirile pa se iz tih kuća čuju krikovi ili neki čudni glasovi. S obzirom na to da se urbane predaje sadržajno se isprepleću i s proročanstvima, koja najčešće nastaju u teškim vremenima, potpuno je razumljivo da se teme, sadržaji i čitave priče često se nalaze i u (dnevnim)novinama, a u ovom je radu analizirana „Slobodna Dalmacija“. Raznolikost i otvorenost sadržaja predaje omogućava i njezino širenje ne samo preko tiska, nego i preko drugih medija, primjerice interneta. Oprimjeruju to tzv. hoax poruke, koje se najčešće izmjenjuju među mlađom populacijom, a lanci sreće pojavljuju se češće kao primljena nego kao poslana pošta, što ne utječe na njihovo širenje jer internetska komunikacija uključuje velik broj primatelja, među kojima su i oni koji će takvu primljenu poruku proslijediti dalje. Učenici su se stavljali u ulogu kazivača- zapisivača, koja je zanimljiva utoliko što su se upravo te predaje mogle i jezično analizirati. Naime, jezik u analiziranim pripovijedanjima u mnogočemu odstupa od standarda, a učestalim dakanjem, u starijim i novijim kazivanjima, pojačava se napetost u pričanju. Iz istraživačkog razgovora s učenicima doznalo se da je razonoda, ali i dosada, jedan od glavnih razloga zašto se predaje pričaju. Prve su predaje čuli od starijih, a pričaju ih svakodnevno, u društvu. Često ih u imenovanju zamjenjuju s pojmom legenda U svjedočkim tekstovima kazivači se pozivaju na prethodna kazivanja, pa se često u novoj predaji pojavi i neka stara. Demonološke predaje, koje su se i u ovome istraživanju pokazale narativno najplodnijima, nastaju, uvijek i svuda, kao aktualan, angažiran stav ljudi prema natprirodnomu. Demonološki likovi tradicijskoga hrvatskoga gradiva poput orka i macića, verbalizirani su u tekstu kazivača na Pričiginu, festivalu pričanja na Braču, što potvrđuje koliko su stara kazivanja motivski i kazivački produktivna i danas. Orko i macić protagonisti su tradicijskih predaja, a u splitskim suvremenim kazivanjima zamijenili su ih vještice, babe roge, izvanzemaljci i sl. Dakle, zaključak je da demonološka kazivanja i dalje žive, ali su transformirana u suvremenije ruho i služe se tehnološki naprednijim rekvizitima, primjerice letećim tanjurima. b) Lokalni karakter kao važan kontekst kazivanoga Na predaju ponajprije utječe regionalni element jer u sebi nosi lokalni karakter kazivanoga. Split je mediteranski grad, drugim riječima, to je sredina u kojoj obična vijest često ima tendenciju pretvaranja u trač. Život koji se odvija na javnim mjestima upućuje na činjenicu da se često prepričavaju i razni gradski događaji i stara vjerovanja uobličena u predaje, što ilustriraju analizirani stalni motivi koji povezuju suvremene zapise sa starim sižeima. Pokazuje se da su pri tome moguće komparacije sa starijim zapisima predaja, poglavito onima vezanima uz onostrano. Opisom, analizom i interpretacijom lokalne povijesti predočen je kontinuitet splitske predaje, čime se dokazuje visok stupanj narativne plodnosti na tom području sve do naših dana. Analizom povijesnih predaja grada Splita, kao što su to priče o sv. Duji i Dioklecijanu, prikazano je koliko su ti tekstovi povijest, a koliko fikcija. Legenda o sv. Duji postala je nadahnuće mnogim splitskim piscima, a priče o sv. Duji i Dioklecijanu nerijetko su i predaje koje se koriste u turističke svrhe. Osim demonoloških i povijesnih predaja, Split ima i etiološke predaje o postanku svojeg imena, a jedna je od najpoznatijih da je ime dobio po brnistri, grč. aspalathos. c) Trajna intertekstualnost usmene i pisane riječi Analizom različitih tekstova brojnih splitskih suvremenih autora, osobito Milorada Bibića i Ivice Kovačića, utvrđena je intertekstualnost usmenog kazivanja i pisane riječi. U tekstovima te dvojice autora analiziraju se priče s elementima predaje. Nadalje, motiv izdvojenog pojedinca također je čest u pripovjednoj prozi splitskih pisaca, a tekstovi o njima stilski su obilježeni kao predaje. Usporedbom tih tekstova i onih koje su zapisali učenici o izdvojenome pojedincu (redikulu) uočeno je koliko su upravo ta kazivanja specifična za Split i da traju bez obzira na različit vremenski kontekst. Tijekom terenskog istraživanja pojavila su se i ograničenja u operacionalizaciji istraživanja, i to ponajprije u nepoznavanju pojma predaje, kao i ustručavanje od pričanja priča demonološkog sadržaja. U mlađe populacije to nije primijećeno, dok starija ne želi biti u ulozi kazivača i distancira se od kazivanoga sadržaja, stoga su se poštivala određena i prava o zaštiti podataka. Ovim se radom zaključuje se da je usmena predaja grada Splita bila plodan istraživački prostor raznih povjesničara, etnologa i filologa, a u radu donesena kazivanja potvrđuju njezino trajno postojanje, no u našem vremenu promijenjene i inkorporirane u suvremeniji kontekst. Utoliko je ovaj monografski rad, uz ono što je riješio, otvorio i brojna pitanja za daljnja istraživanja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Etnologija i antropologija, Književnost

POVEZANOST RADA