Naslov
Genetička identifikacija i simbiozna učinkovitost autohtonih sojeva Sinorhizobium meliloti
(Genetic identification and symbiotic efficiency of an indigenous Sinorhizobium meliloti strains)

Autori
Bradić, Mihaela

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad

Fakultet
Agronomski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
07.12

Godina
2001

Stranica
110

Mentor
Sikora, Sanja

Neposredni voditelj
Redžepović, Sulejman

Ključne riječi
autohtoni sojevi; Sinorhizobium meliloti; lucerna; RAPD; rep-PCR; simbiozna učinkovitost
(indigenous strains; Sinorhizobium meliloti; alfalfa; RAPD; rep-PCR; symbiotic efficiency)

Sažetak
Za poljoprivrednu proizvodnju značajna je simbioza kvržičnih bakterija i leguminoza, jer na taj način dospjevaju najveće količine biološki fiksiranog dušika u tlo. U cilju što većeg iskorištavanja procesa simbiozne fiksacije dušika provodi se predsjetvena bakterizacija leguminoza s visoko učinkovitim sojevima njihovih mikrosimbionata. Bakterija Sinorhizobium meliloti ima važno mjesto u poljoprivrednoj proizvodnji zbog sposobnosti vezanja atmosferskog dušika u simbiozi s najvažnijom krmnom leguminozom - lucernom. Selekcijom visoko učinkovitih sojeva S. meliloti te njihovom primjenom u predsjetvenoj bakterizaciji lucerne pospješuje se simbozna učinkovitost te povećavaju količine fiksiranog dušika. Međutim, prisutnost adaptiranih autohtonih sojeva S. meliloti u tlu može ograničiti uspjeh bakterizacije. Stoga je glavni cilj ovih istraživanja izolacija autohtonih sojeva Sinorhizobium meliloti s različitih agroekoloških područja Republike Hrvatske, identifikacija izoliranih sojeva i utvrđivanje genetičke raznolikosti unutar autohtone populacije Sinorhizobium meliloti te provjera simbiozne učinkovitosti izoliranih sojeva. Izolacijom ukupno 41 soja S. meliloti utvrdilo se postojanje prirodne populacije tih sojeva u istraživanim tlima, od kojih je u daljnje istraživanje tj. za detaljniju karakterizaciju sojeva uključeno 9 izolata. Tri referentna soja S. meliloti koja se koriste u proizvodnji lucerne u svijetu poslužila su za komparaciju s autohtonim sojevima. Genetička identifikacija autohtonih sojeva obavljena je primjenom molekularnih metoda rep-PCR i RAPD-PCR putem kojih su dobiveni karakteristični DNA profili za sve analizirane sojeve, što znači da su obje metode iznimno osjetljive i precizne te se mogu uspješno primjenjivati za utvrđivanje genetičke raznolikosti u prirodnoj populaciji sojeva S. meliloti. Obje metode rezultirale su identičnim grupiranjem sojeva. Na osnovi RAPD i rep-PCR profila utvrđeno je da se svi ispitivani sojevi mogu podijeliti u dvije glavne skupine te da se svi autohtoni sojevi bitno razlikuju od dva referentna soja. Vegetacijski pokus u stakleniku postavljen je radi procjene simbiozne učinkovitosti sojeva S. meliloti i njihove kompatibilnosti s dvije sorte lucerne. Simbiozna učinkovitost sojeva utvrđena je mjerenjem udjela ukupnog dušika i proteina u biljci, mase suhe tvari kvržica po biljci, prinosa zelene mase i suhe tvari u biljci. Svi autohtoni i referentni sojevi su nodulirali upotrijebljene sorte lucerne i uspostavili s njima simbiozni odnos, ali s različitim učinkom. Signifikantne razlike između ispitivanih sojeva utvrđene su na osnovi prinosa zelene mase i suhe tvari lucerne te udjela proteina u biljci. Prema rezultatima dodivenim u vegetacijskom pokusu utvrđena je visoka simbiozna učinkovitost autohtonih sojeva C16, OS 6, V11 u usporedbi s ostalim ispitivanim sojevima. Daljnja istraživanja išla bi u pravcu provjere simbiozne učinkovitosti upoljskim uvjetima i na drugim područjima u Republici Hrvatskoj.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Poljoprivreda (agronomija)

POVEZANOST RADA