Pregled bibliografske jedinice broj: 1107753
Muzika u vjerskom obredu derviških redova u Bosni i Hercegovini u doba otomanske uprave
Muzika u vjerskom obredu derviških redova u Bosni i Hercegovini u doba otomanske uprave // Bošnjačka pismohrana : časopis za povijest i kulturu Bošnjaka u Hrvatskoj, 4 (2003), 13-16; 101-114 (domaća recenzija, prethodno priopćenje, znanstveni)
CROSBI ID: 1107753 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Muzika u vjerskom obredu derviških redova u Bosni
i
Hercegovini u doba otomanske uprave
(Music in Religious Ceremony Dervish Orders in
Bosnia and Herzegovina at the Time of Ottoman
Administration)
Autori
Zubović, Alma
Izvornik
Bošnjačka pismohrana : časopis za povijest i kulturu Bošnjaka u Hrvatskoj (1332-2362) 4
(2003), 13-16;
101-114
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, prethodno priopćenje, znanstveni
Ključne riječi
Bosna i Hercegovina ; Otomansko carstvo ; derviški redovi ; sufizam ; glazbena umjetnost ; tradicijska glazba
(Bosnia and Herzegovina ; Ottoman Empire ; dervish orders ; Sufism ; music art ; traditional music)
Sažetak
Derviški su redovi, od prvih otomanskih prodora u Bosnu i Hercegovinu u 14. stoljeću, pa kroz cijeli period Otomanske uprave u Bosni i Hercegovini, uzeli aktivno učešće u procesu formiranja naselje i širenju islama i orijentalne kulture. Pojava derviških redova i sufijskih institucija išli su usporedo s osnivanjem drugih islamskih ustanova koje su u međusobnom zajedništvu utjecale na formiranje urbane islamske strukturne komponente. Njihov utjecaj se širio iz sufijskih centara (tekija), koji su postojali u većim gradskim naseljima i mnogim selima u Bosni i Hercegovini. No, pojava derviških redova i njihov utjecaj nisu bili podjednako raspoređeni. To je uvijek ovisilo o sredini i uvjetima, odnosno o samom učenju i strukturi reda u pogledu zikra i ceremonijala. Polazeći s tog stanovišta, možemo konstatirati da su u Bosni i Hercegovini, gdje se već u 15. i 16. stoljeću stvarala snažna sunitska ulema koja je vodila glavnu riječ u religioznim pitanjima, bili dominirajući ortodoksni i sunitski orijentirani redovi, kao mevlevije, nakšibendije, halvetije i kadirije, dok se heterodoksni redovi, bektašije i hamzevije, zbog svojih političkih ciljeva, nisu mogli potpuno razviti niti održati u Bosni i Hercegovini. Islamski učenjaci nisu jedinstveni, niti složni, a niti su dali decidirana mišljenja u pogledu religiozne glazbe i pjesama, koji su trebali da stvaraju stanje eksteze, zanosa u zikru. Međutim, većina teologa nije odobravala, nego radije osuđivala pojedine derviške redove za njihove ekstatične plesove, ali prešutno tolerirajući ih. Opširniji prikaz pojedinih derviških redova u Bosni i Hercegovini u doba Otomanske uprave uslijedi će u ovom radu iz više razloga: 1. Podizanjem tekija u Bosni i Hercegovini i u njima svakodnevnim pjevanjem (učenjem) ilahija i kasida, koje su nastale na Istoku, uvjetovalo se širenje glazbenih elemenata iz njih u postojeći bosanskohercegovački folklor ; 2. Brojni istočni instrumenti (naj, zil i sl.), koji su u Bosnu i Hercegovinu preneseni i posredstvom derviša, postali su sastavni di bosanskohercegovačkog folklora ; 3. Neki autori korištenih izvora (Ali-Dede Bošnjak, Bašeskija, Pruščak) u kojima se, između ostalog, govori i o glazbi ili o segmentima glazbe u Bosni i Hercegovini u doba Otomanske uprave, pripadnici su pojedinih derviških redova.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Znanost o umjetnosti, Religijske znanosti (interdisciplinarno polje), Glazbena umjetnost
