Naslov
Rehabilitacija nakon operativne rekonstrukcije distalne tetive dvoglavog mišića nadlaktice kod ekstremnog sporta (powerlifting)
(Post-operative rehabilitation after the reconstruction of the distal tendon rupture of the m.biceps brachii at extreme sports (powerlifting))

Autori
Elez, Rina

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, preddiplomski

Fakultet
Sveučilišni odjel zdravstvenih studija

Mjesto
Split

Datum
03.07

Godina
2018

Stranica
43

Mentor
Aljinović, Jure

Ključne riječi
rehabilitacija ; rekonstrucija ; dvoglavi mišić
(rehabilitation ; reconstruction ; bicpes muscle)

Sažetak
Postoperativna rehabilitacija je razdoblje oporavka nakon kirurškog zahvata. Samo trajanje i način rehabilitacijskog procesa ovise o ozljedi i o prirodi kirurškog zahvata. Kod profesionalnih sportaša se pribjegava operacijama kako bi se ubrzao proces oporavka i povratak u natjecanje. Rehabilitacija kao takva je veoma bitna za dugoročan oporavak i buduće zdravlje sportaša. Učinkoviti program rehabilitacije može ubrzati oporavak, poboljšati samu izvedbu sportaša, te spriječiti nastanak ozljeda u budućnosti. Sportska ozljeda u užem smislu je ozljeda koja je tipična tj. specifična za pojedinu sportsku granu: prema mehanizmu i učestalosti. Rupture bicepsa brachii u području lakta su neuobičajene. Najčešće su uzrokovane iznenadnom ozljedom i obično rezultiraju većom slabošću ruke od ozljeda tetive bicepsa u području ramena. Da bi se snaga ruke vratila što bliže uobičajenoj razini, obično se preporučuje operacija rupturirane tetive. Ozljede distalne tetive bicepsa obično se javljaju kada je lakat ispružen prema otporu. Kirurški zahvat pripajanja tetive treba izvesti tijekom prvih 2 do 3 tjedna nakon ozljede. Dvoglavi mišić nadlaktice (m. biceps brachii) spada u mišiće nadlaktice. To je dvoglavi mišić koji izvodi kretnje u lakatnom zglobu, supinaciju i fleksiju podlaktice. U lakatnom zglobu m.biceps brachii djeluje kao fleksor kad je lakat ispružen, a kad je lakat flektiran djeluje kao jaki supinator. U powerliftingu dizači pokušavaju podignuti maksimalni iznos težine u jednom ponavljanju, ali u powerlifting natjecanju tri podizanja koja se izvode su: čučanj, bench-press i mrtvo dizanje. Zbog radnji tijekom treninga i natjecanja koji se izvode s intenzivnim težinama, te jakih sila koje mogu biti proizvedene tijekom istih smatra se kako su ove aktivnosti opasne, te rezultiraju brojnim ozbiljnim ili dugotrajnim ozljedama. Tri najčešća mjesta na kojima nastaju ozljede kod powerlifting natjecatelja, a to su poredani po učestalosti: rame, lumbalni dio leđa, koljena. Tri najčešća tipa ozljeda u powerliftingu su: mišićna naprezanja, tendinitis i artritis. Počecima powerliftinga u Hrvatskoj smatra se osnivanje Odbora za discipline snage pri Savezu Jugoslavije za dizanje tegova u bivšoj Jugoslaviji, 1969.godine. Trenutno u Hrvatskoj broj natjecatelja koji se powerliftingom bave ozbiljnije iznosi oko 200. Najčešće ozljede u Hrvatskoj su ozljede SI područja. Operativna rekonstrukcija u ovom slučaju izvedena je u Poliklinici Akromion, te je rehabilitacija provođena prema protokolu određenom od strane klinike. Rehabilitacija je započeta pasivnim vježbama, vježbama cirkulacije, preko aktivno potpomognutih vježbi, pa sve do vježbi s otporom. Pacijent se nakon 6 mjeseci rehabilitacije uspješno vratio treninzima i sportskim natjecanjima. Postignut je puni opseg pokreta. Pacijent je dobio upute i savjete za daljnji rad i izvođenje vježbi.

Izvorni jezik
Hrvatski

Napomena
Https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:176:988371

POVEZANOST RADA