Naslov
Vrijednosni sudovi o hrvatskim naglascima
(Attitudes toward croatian accents)

Autori
Škarić, Ivo ; Lazić, Nikolaj

Izvornik
Govor: časopis za fonetiku (0352-7565) XIX (2002), 1; 5-34

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
naglasak; prozodija; hrvatski jezik; vrijednosni sudovi; stavovi (fonetika); sociofonetika
(accent; prosody; Croatian language; attitudes; sociophonetics)

Sažetak
Izabrano je 165 riječi za koje svi rječnici standardnoga hrvatskoga jezika imaju ujednačenu i nedubletnu prozodijsku oznaku, i to po devet do dvadeset najučestalijih riječi predstavnika svojih prozodijskih kategorija. Te odabrane riječi izgovorene su standardno i još s preostalima trima "pogrešnima" naglascima ili s drukčijom zanaglasnom kvantitetom. Na taj smo način snimili 600 naglasnih različnica kojima je izvršena procjena poželjnosti i prihvatljivosti. Procjenitelji su bili: 158 studenata fonetike, kroatistike, novinarstva i glume te TV fonetičara. Ispitivanja su iskazala nekoliko najvažnijih zaključaka: 1. kompetentni govornici hrvatskoga standarda imaju izdiferenciran odnos prema svakoj prozodijskoj crti hrvatske standardne prozodije ; 2. potvrđuje se da je norma u jezičnoj prozodijskoj jezgri, filološki dobro motivirana, i sociolingvistički prihvatljiva ; 3. nije točno da su sve ispravne prozodije vrijednosno posve pozitivne, a sve neispravne krajnje negativne jer su i pravilno naglašene riječi razvučene kroz duži kontinuum vrijednosnih sudova, pa nema polarizacije na ispravne pozitivne i neispravne negativne prozodijske likove ; 4. zanaglasne duljine procjenitelji prepoznaju i znaju u kojoj je riječi kakva prema normi, ali zanaglasne duge slogove procjenjuju toliko manje poželjnima nego zanaglasno kratke da im je čak prihvatljiviji lik sa skraćenim dugim zanaglasnim slogom nego s pravilno dugim ; 5. sva četiri naglaska se podjednako pozitivno vrednuju kad su u riječi kojoj je takav naglasak inherentan, ali se silazni naglasci mogu smatrati normalnima, a uzlazni odmaknutima naglascima te u slučaju neutralizacije silazni bi preuzeli ulogu arhitonema, pogotovu kratkosilazni ; 6. ne postoji u svijesti procjenitelja nalog koji zabranjuje silazne naglaske na nepočetnim slogovima, nego samo nalog da treba govoriti prozodiju kakva je za koju riječ uobičajena ; 7. samoglasnik r` nema u svijesti naših kompetentnih mladih procjenitelja jednaku prozodijsku potenciju kao ostalih pet samoglasnika, a postoji latentna težnja prema kratkoći koja se još i više izražava kad se kratki umjetno produžuju.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA