Pregled bibliografske jedinice broj: 1106348
MESO I PIJESAK: Rasvjetovljenje slike i afektivna logika tijela u slikarstvu Francisa Bacona – Deleuzeov uvid
MESO I PIJESAK: Rasvjetovljenje slike i afektivna logika tijela u slikarstvu Francisa Bacona – Deleuzeov uvid // Ars Adriatica, 10 (2020), 1; 209-224 doi:https://.org/10.15291/ars.3192 (domaća recenzija, članak, ostalo)
CROSBI ID: 1106348 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
MESO I PIJESAK: Rasvjetovljenje slike i
afektivna logika tijela u slikarstvu Francisa
Bacona – Deleuzeov uvid
(MEAT AND SAND: De-worldization
of the Image and the Affective
Logic of the Body in the Painting of
Francis Bacon – Deleuze’s Insight)
Autori
Paić, Žarko
Izvornik
Ars Adriatica (1848-1590) 10
(2020), 1;
209-224
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, ostalo
Ključne riječi
Bacon, Deleuze, tijelo, senzacija, meso, pijesak, korporalni obrat, hipnotički učinak, slika, dijagram
(Bacon, Deleuze, body, sensation, meat, sand, corporeal turn, hypnotic effect, image, diagram)
Sažetak
Autor u analizi slikarstva Francisa Bacona nastoji preispitati koliko je „kanonska” knjiga Gillesa Deleuzea još uvijek dostatna za mogućnost uvida u ono što ovo slikarstvo uistinu hoće – dospjeti do krajnjih granica rasvjetovljenja slike i afektivne logike tijela. Pritom se u suprotstavljenosti povijesno-umjetničkoga puta tumačenja i onoga filozofijskog pokazuje kako svaka isključivost ne pridonosi željenomu rezultatu. U kritičkome razmatranju ovoga prijepora, posredovanoga novijom literaturom o tome koliko je uopće održiva Deleuzeova postavka o Baconu kao o „antinarativnome” i „antireprezentacijskome” slikaru nasilja i histerije u suvremenome svijetu spektakla potrošačkoga kapitalizma, autor tvrdi da se pitanje slike u Bacona mora raščistiti na tlu razumijevanja onoga što u opreci „mesa” i „pijeska” proizlazi iz tzv. ranoga i kasnoga opusa ovoga paradigmatskog slikara korporalnoga obrata. To se ponajprije odnosi na ono kako analiza Figure i „logike senzacije” u Deleuzeovu tumačenju otvara pitanje koliko je Francis Bacon uopće slikarstvo zatvorio u vlastiti prostor „hipnotičkoga učinka” stvaranja nastojeći na zasadama Cézannea i Van Gogha obujmiti predmet slikanja vlastitim „dijagramom” koji umjesto skica preuzima funkciju intuitivnoga mišljenja u trenutku, neponovljivoga i jednokratnoga poput bljeska sunca u zrcalu.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filozofija, Povijest umjetnosti, Znanost o umjetnosti, Interdisciplinarne humanističke znanosti
Citiraj ovu publikaciju:
Časopis indeksira:
- Web of Science Core Collection (WoSCC)
- Emerging Sources Citation Index (ESCI)
Uključenost u ostale bibliografske baze podataka::
- Web of Science (ESCI), Art and architecture source (EBSCO), ERIH PLUS i DOAJ.