Naslov
Isusova ukazivanja
(The apparitions of Jesus)

Autori
Lujić, Božo

Izvornik
Svjetlo riječi (1512-6986) 22 (2004), 255; 12-13

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni

Ključne riječi
grob ; uskrsnuće ; iskustvo ; evanđelja ; vjera ; zajednica
(tomb ; resurrection ; experience ; the gospel ; faith ; community)

Sažetak
Važan stup Isusove stvarnosti predstavlja nedvojbeno njegovo uskrsnuće. Iskustvo pak Isusova uskrsnuća stečeno je u susretu Uskrsloga s pojedincima koji su ga iskusili kao živa. Dobiva se dojam kao da su se i svjedokinje i svjedoci uskrsnuća našli u nevolji kako izraziti ono što su iskusili, a što je ljudskim govorom teško opisati. Ipak je u osnovi nepobitno jedno temeljno iskustvo: Isus koga su razapeli i ubili pokazivao se živim. Na više mjesta u SZ imamo izvješća kako se Bog objavljivao pojedinim osobama da bi im iskazao svoju naklonost i izrazio spremnost na pomoć. Ta Božja objavljivanja nazivaju se teofanijama. Autor u članku donosi dva opisa teofanije na Sinaju, i to oba velikim osobama starozavjetne povijesti: Mojsiju i Iliji. Iz ovoga je razvidno da se Bog objavljuje, ali uvijek na neobičan način, dajući onima kojima se ukazuje određene povijesne zadatke. Sva četvorica evanđelista govore o Isusovu uskrsnuću i ukazanju Uskrsloga ženama koje su bile pod njegovim križem, kao i njegovim učenicima. Riječ je o iskustvima koja su bila teško izreciva, koja do tada nisu imala nikakvih sličnih paralela. Iz svega je razvidno kako su novozavjetna izvješća o Isusovu ukazivanju načinjena i prema starozavjetnim opisima teofanije. Ni na jednom mjestu ne opisuje se sam čin Isusova uskrsnuća, nego samo iskustvo susreta s Uskrslim. Uskrsloga se pak može susresti samo u vjeri, koja može biti prožeta strahom, ali je nošena povjerenjem i ljubavlju. Samo vjera uklanja kamen s Isusova groba i samo vjera vidi u praznini groba veliku istinu o životu, ali i veliku nadu za život.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija

POVEZANOST RADA