Naslov
Kad nada ponovno uskrsne
(When hope rises again)

Autori
Lujić, Božo

Izvornik
Svjetlo riječi (1512-6986) 25 (2007), 289; 12-13

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni

Ključne riječi
Emaus ; nada ; put ; zajedništvo ; gozba ; ljubav ; uskrsnuće
(Emmaus ; hope ; time ; community ; feast ; love ; resurrection)

Sažetak
Kad u čovjeku umre nada, onda je i on mrtav bez obzira na činjenicu što je fizički živ. To je zbog toga jer nada otvara život i daje mu dimenziju budućnosti. Nada dinamizira ljudski život i čini ga vedrijim, ljepšim, zamamnijim. Teško je oživjeti zamrlu nadu, ali i to je moguće. Jedan takav primjer opisan nam je u Lk 24, 13-35 kad se ubijeni u uskrsli Isus pridružio dvojici učenika na putu iz Jeruzalema u Emaus. Dok su se dvojica učenika htjela udaljiti iz Jeruzalema, u njima je bila umrla svaka nada da će Isus nešto učiniti za njihovo otkupljenje, a sada nakon što su ga susreli živa, uskrsnula je i nada da je s Isusom Bog i da nisu imali zadnju riječ oni koji su ga razapeli nego sam Isus. Isusovo uskrsnuće potvrdilo je da je njegov životni put bio ispravan i Bogu ugodan, a s druge strane otvorilo je nadu onima koji su u taj put vjerovali i išli tim putom s Isusom. Kratka pripovijest o učenicima na putu u Emaus satkana je tako da se njezin vrhunac ogleda u činu prepoznavanja onoga neznanca. Prepoznavanje se događa za vrijeme lomljenja kruha. Samo u ozračju gozbe ljubavi moguće je da se oči otvore te da se prepozna kako Isusova smrt nije bila ono konačno što se moglo dogoditi ovdje na zemlji. Emaus je uvijek pred nama kao što je i Jeruzalem uvijek u nama. Patnja, muka, smrt i uskrsnuće idu zajedno kao što idu zajedno i iskustvo Jeruzalema i Emausa, kao što idu zajedno iskustvo tame i svjetla.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija

POVEZANOST RADA