Pregled bibliografske jedinice broj: 1101034
O datiranju epigrafičkih spomenika iz hrvatskog ranog srednjeg vijeka
O datiranju epigrafičkih spomenika iz hrvatskog ranog srednjeg vijeka // Monumenta marmore aereque perenniora. Zbornik radova u čast Anti Rendiću-Miočeviću / A volume dedicated to Ante Rendić-Miočević / Radman Livaja, Ivan ; Bilić, Tomislav (ur.).
Zagreb: Arheološki muzej u Zagrebu, 2020. str. 291-300
CROSBI ID: 1101034 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
O datiranju epigrafičkih spomenika iz hrvatskog
ranog srednjeg vijeka
(Dating of epigraphic monuments from the Croatian
Early Middle Ages)
Autori
Matijević Sokol, Mirjana
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni
Knjiga
Monumenta marmore aereque perenniora. Zbornik radova u čast Anti Rendiću-Miočeviću / A volume dedicated to Ante Rendić-Miočević
Urednik/ci
Radman Livaja, Ivan ; Bilić, Tomislav
Izdavač
Arheološki muzej u Zagrebu
Grad
Zagreb
Godina
2020
Raspon stranica
291-300
ISBN
9789538143267
Ključne riječi
kršćanska era, indikcija, datiranje, epigrafi, knez Branimir, Muncimir, kraljica Jelena, karolinška renesansa
(Christian era, indiction, dating, epigraphs, Duke Branimir, Duke Muncimir, Queen Helena (Jelena), Carolingian Renaissance)
Sažetak
U članku se razmatraju aspekti pojave datiranja po kršćanskoj eri na epigrafima u Hrvatskoj u ranom srednjem vijeku. To su natpisi s imenom kneza Branimira iz Muća Gornjega kod Splita i onaj s imenom kneza Muncimira iz Uzdolja, te Handegisov natpis iz Pule i jedan iz Boke Kotorske. Na isti način datiran je i epitaf kraljice Jelene iz X. st. iz Solina. Nakon izračuna Skita Dionizija Maloga u VI. st. datiranje po kršćanskoj eri polako je ulazilo u formule datacije. U Franačkoj je ono u okružju karolinške renesanse postalo uobičajeno i to pod utjecajem istaknutih autora kao što su Beda Časni (Venerabilis), Pavao Đakon, Einhard koji su ovakvo datiranje primjenjivali u svojim djelima. U IX. st. ovo se datiranje javlja i na epigrafičkim spomenicima i sporadično u dokumentima, a tek tijekom X. st. prihvaćaju ga neke kancelarije. Rana pojava ovog načina određivanja godine na hrvatskom je prostoru u IX. st. dokaz snažnog utjecaja zapadne pismenosti i općenito kulturnog ozračja. Uz datiranje po kršćanskoj eri kao jedan od elemenata formule datacije nalazi se i navod indikcije koji je kao “prijelazna” pojava premostio razdoblje od poganske antičke civilizacije prema kršćanskom srednjovjekovlju poglavito na epigrafima, a kasnije i u dokumentima. Pri datiranju kako epigrafa tako i diplomatičkih zapisa prednost treba dati godini koja se nalazi zapisana u dataciji ako su ona i indikcija u nesuglasju. Početkom XII. st. epigrafi na hrvatskom prostoru datiraju se uobičajeno po kršćanskoj eri, ali zbog pojave više inačica određivanja početka godine tj. stila potrebno je uvijek razmotriti sve elemente koje sadrže formule datacije.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Povijest
POVEZANOST RADA
Ustanove:
Fakultet hrvatskih studija, Zagreb
Profili:
Mirjana Matijević-Sokol
(autor)