Naslov
Lazareti metafilozofije: metafizika i metoda u autoterapijskim diskursima filozofije
(Lazarets of Metaphilosophy. Metaphysics and Method in Auto–Therapeutic Discourses of Philosophy)

Autori
Mikulić ; Borislav

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Metafilozofija i pitanja znanstvene metodologije. Radovi petog okruglog stola Odsjeka za filozofiju

Urednik/ci
Mikulić, Borislav ; Žitko, Mislav

Izdavač
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Grad
Zagreb

Godina
2020

Raspon stranica
15-81

ISBN
978-953-175-908-3

Ključne riječi
metafilozofija, metodologija, metajezik, metakritika, filozofija jezika
(metašhilosophy, methodology, meta-language, meta-critique, philosophy of language)

Sažetak
Rad predstavlja uvodni historijski pregled i nacrt sistematskog razumijevanja pojma metafilozofije u širokom rasponu od njegove moderne konceptualizacije u analitičkoj filozofiji jezika (Lazerowitz), motivirane Freudovim pojmom metapsihologije, preko kritičkog modela metafilozofije kod Adorna i kritike postmodernih antifilozofija (Badiou) natrag do romantičke filozofije jezika (Hamann, Herder) i Aristotelova shvaćanja filozofije kao metode. Rad preispituje rašireno uvjerenje da je neologizam metafilozofija skovan u analogiji sa starijim umjetnim terminom metafizika i da ga treba ispravno razumijevati kao posebnu vrstu refleksije filozofije o samoj sebi ili kao filozofiju drugog reda. Takvo je shvaćanje visoko problematično utoliko što cijepa metadiskurse o filozofiji na izvanjske (npr. kulturalne, psihoanalitičke, sociološke, političke) i unutrašnje po kojima je metafilozofija samo prošireni diskurs iste filozofije prvog redaRezultat toga je da takvo razumijevanje metafilozofije u analitičkoj tradiciji danas proizvodi uglavnom preskriptivne ili normativne prikaze filozofije i uvode u filozofiju (Rescher, Williamson, Horwitch) ili čak pokušava uspostaviti novu disciplinu unutar filozofije poput ontologije, etike i dr. (Overgaard i dr.). Suprotno tome, u novijoj “kontinentalnoj” tradiciji, sâm pojam metafilozofije rastočen je raspravama koje nastavljaju starije antifilozofske tendencije posthegelovskih filozofija od Feuerbacha preko Nietzschea i Kierkegaarda, Wittgensteina, Freuda i Lacana, uključujući Badiouove pokušaje reintegracije antifilozofije u metafilozofiju. Na takvoj širokoj i složenoj pozadini, pokušavam precizno istražiti kako neki metakoncepti — lingvistički pojam metajezika u smislu poietičke funkcije prirodnog jezika, pojam metakritike, kakav je u romantičkoj filozofiji jezika afirmirao J. G.Hamann protiv Kantova “transcendentalnog purizma uma”, termin méthodos, koji se kod Platona i Aristotela često zamjenjuje izrazom metiénai (tragati) — daju skupa adekvatniji model reprezentacije “prirodne” pripadnosti metafilozofije filozofiji nego metafizika.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija, Interdisciplinarne humanističke znanosti

POVEZANOST RADA