Pregled bibliografske jedinice broj: 1100042
Nijekanje metaznanja i performativ subjektivnosti. Još jednom o slučaju Sokrat
Nijekanje metaznanja i performativ subjektivnosti. Još jednom o slučaju Sokrat // Metafilozofija i pitanja znanstvene metodologije : radovi petog Okruglog stola Odsjeka za filozofiju / Mikulić, Borislav ; Žitko, Mislav (ur.).
Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2020. str. 275-336 (predavanje, međunarodna recenzija, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni)
CROSBI ID: 1100042 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Nijekanje metaznanja i performativ subjektivnosti.
Još jednom o slučaju Sokrat
(Denial of Metaknowledge and the Performative of
Subjectivity. Once More on the Case of Socrates)
Autori
Mikulić, Borislav
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni
Izvornik
Metafilozofija i pitanja znanstvene metodologije : radovi petog Okruglog stola Odsjeka za filozofiju
/ Mikulić, Borislav ; Žitko, Mislav - Zagreb : Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2020, 275-336
ISBN
978-953-175-908-3
Skup
5. okrugli stol nastavnika i studenata Odsjeka za filozofiju. Metafilozofija i pitanja znanstvene metodologije
Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 07.12.2019
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija
Ključne riječi
metaznanje ; samospoznaja ; performativ ; Platon, Sokrat
(metaknowledge ; selfcognition ; the performative ; Plato ; Socrates)
Sažetak
Kako je već dostatno pokazano, historijski Sokrat se ne razlikuje samo od Platonove figure nego anticipira neke od trans– ili anti– filozofâ poput Wittgensteina, Freuda, Lacana ili Foucaulta. No, kako nastojim pokazati, Sokrat je daleko radikalniji metafilozof ako prihvatimo da je njegova notorna tvrdnja iz Apologije kako “zna da ne zna ništa” derivat autoaplikacije manje poznate negacije teorijskog metaznanja iz dijaloga Harmid, najkontroverznijeg od Platonovih ranih dijaloga. U bliskom čitanju dijaloga i relevantnih filoloških i filozofskih istraživanja (npr. McKim, Kahn), uzimam Sokratovu negaciju teorijskog metaznanja u Harmidu kao uporište za interpretaciju tvrdnje o znanju neznanja kao autoperformativnog jezičnog čina kojim je uopće uspostavljen sâm subjekt filozofije. Iako se javlja kao specifično udvostručen jezični entitet (‘Ja’ kao subjekt iskazivanja i kao aktant univerzalne negacije unutar rečenice), subjekt filozofije nije (kartezijanski) metafizički preostatak opozvanog totaliteta stvari (spoznatih predmeta). Naprotiv, subjekt je akter apsolutne negacije koja nužno obuhvaća samog govornika tako da doslovno izrasta iz ničega ; njegova jedina stvarnost je akt samouspostave a istina samo ono za što jedino može stajati — diskurs istraživanja i neporeciva upetljanost u ono što (ne) zna.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filozofija, Filologija, Interdisciplinarne humanističke znanosti
