Pregled bibliografske jedinice broj: 1099011
ULOGA KONKOMITANTNE KEMORADIOTERAPIJE U BOLESNIKA S KARCINOMOM PLUĆA NEMALIH STANICA – ISKUSTVA KLINIKE ZA ONKOLOGIJU I RADIOTERAPIJU KBC SPLIT
ULOGA KONKOMITANTNE KEMORADIOTERAPIJE U BOLESNIKA S KARCINOMOM PLUĆA NEMALIH STANICA – ISKUSTVA KLINIKE ZA ONKOLOGIJU I RADIOTERAPIJU KBC SPLIT, 2019., diplomski rad, diplomski, Split
CROSBI ID: 1099011 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
ULOGA KONKOMITANTNE KEMORADIOTERAPIJE
U BOLESNIKA S KARCINOMOM PLUĆA NEMALIH STANICA – ISKUSTVA
KLINIKE ZA ONKOLOGIJU I RADIOTERAPIJU KBC SPLIT
(The role of concomitant chemoradiotherapy in treatment of patients with non- small cell lung cancer- experiences of Department of oncology and radiotherapy of University Hospital of Split)
Autori
Viculin, Ivan
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski
Mjesto
Split
Datum
22.07
Godina
2019
Stranica
52
Mentor
Boraska Jelavić, Tihana
Ključne riječi
konkomitantna kemoradioterapija, kemoterapija, radioterapija, rak pluća
(concomitant chemoradiotherapy, chemotherapy, radiotherapy, lung cancer)
Sažetak
CILJ ISTRAŽIVANJA: Ispitati učinkovitost i sigurnost primjene konkomitantne kemoradioterapije kao primarne terapije u pacijenata s karcinomom pluća nemalih stanica stadija I – III liječenih u Klinici za onkologiju i radioterapiju u razdoblju od 2011. do 2018. godine, te dobivene rezultate usporediti s podatcima iz dostupne svjetske literature. PACIJENTI I METODE: Retrospektivno su prikupljeni podatci iz povijesti bolesti 84 pacijenta oboljela od nesitnostaničnog karcinoma pluća, liječena primarno, konkomitantnom kemoradioterapijom od početka 2011. do kraja 2018. godine. Uključeni su pacijenti koji su primili minimalno 1 ciklusa konkomitantne kemoterapije. Podatci koji su prikupljeni uključivali su mjesto i datum rođenja, ECOG status, datum dijagnosticiranja bolesti i dob u vrijeme dijagnoze, stadij, gradus, molekularne biljege, histološki tip tumora, broj ciklusa i vrstu primjenjene kemoterapije, trajanje i ukupnu apliciranu dozu radioterapije, akutnu toksičnost terapije, OS i PFS. REZULTATI: Medijan praćenja bolesnika iznosio je 15 mjeseci. U 69% pacijenata (n=58) postignuta je regresija bolesti nakon završetka konkomitantne kemoradioterapije. Medijan preživljenja bez progresije bolesti iznosio je 283 dana tj. 9 mjeseci, a medijan OS-a iznosio je 17 mjeseci. Najčešće zabilježeno prvo sijelo progresije bolesti je bila lokalna (engl. in field) progresija. Multivarijantna analiza pokazala je statistički značajnu povezanost doze radioterapije i s PFS-om i OS-om (viša doza duže preživljenje), a broj ciklusa konkomitantne kemoterapije samo s PFS-om (2 vs. 1 ciklus kemoterapije produljuju preživljenje). Liječenje je bilo relativno dobro podnošljivo. Najčešća akutna toksičnost je bila leukopenija koja je opisana u 65 % pacijenata. Radijacijski ezofagitis s pojavnošću od 39 % je najčešća zabilježena akutna toksičnost stupnja 1 i 2, dok je najčešća toksičnost stupnja 3 i 4 neutropenija (38 % pacijenata). Tijekom terapije i unutar 30 dana od završetka iste preminulo je 6 pacijenata. ZAKLJUČAK: Ovom retrospektivnom analizom bolesnika iz kliničke prakse pokazani su rezultati komparabilni s kliničkim ispitivanjima učinkovitosti konkomitantne kemoradioterapije iz dostupne svjetske literature. Zabilježena akutna toksičnost liječenja niža je u našoj studiji u odnosu na dosadašnja istraživanja, vjerojatno kao posljedica ordiniranih nižih doza raditerapije. Razlika u zamijećenoj toksičnosti vjerojatno se može pripisati razlikama u prospektivnom i retrospektivnom prikupljanju podataka, karakteristima pacijenata kao i dozama kemoterapije aplicirane po strogim kriterijima prospektivnog kliničkog istraživanja faze 3 u odnosu na liječenju po izboru ordinirajućeg liječnika u svakodnevnoj kliničkoj praksi.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti