Naslov
Sveta knjiga i dva pjesnika Komparativna raščlamba božanskoga, ljudskoga, animalnoga i biljnoga svijeta u pjesništvu T.S. Eliota i Nikole Šopa
(The Sacred Book and the Two Poets Comparative Analysis of the Divine, Human, Animal, Vegetative and Mineral World in the Poetry of T.S. Eliot and Nikola Šop)

Autori
Slavić, Dean

Ostali urednici
Šikić, Anita

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Izdavač
Hrvatska sveučilišna naklada

Grad
Zagreb

Godina
2011

Stranica
533

ISBN
978-953-169-190-1

Ključne riječi
T.S. Eliot, Nikola Šop, komparativna raščlamba, pjesništvo božanski, ljudski, animalni, biljni i mineralni svijet
(T.S. Eliot, Nikola Šop, poetry, divine, human, animal, vegetative and mineral world)

Sažetak
Eliot je posvetio Ocu, Sinu i Duhu prvu, drugu i četvrtu poemu velikoga djela Four Quartets. Poredak je usklađen s redom u molitvi pri križanju, što govori o promišljenoj konstrukciji. Šop je Sinu posvetio prvo razdoblje opusa, poglavito knjigu Isus i moja sjena, a Duhu drugo razdoblje, ponajviše Astralije. Otac je prisutan u trećem razdoblju, i to najjasnije u Nedohodu, a neizravnije u geometrijskim simbolima Kocke i Kugle. Šopov slijed nije objašnjiv racionalnom namjerom: u mladosti se poistovjetio s Isusom, u starosti se prisjetio biološkoga oca geometra. Poredak je plod intuicije koja nesvjesno, ali precizno nalazi cjelovitost vizije. Naravno da u oba pjesnika imamo simbole svih triju božanskih osoba unutar svih dijelova opusa. Navedeno samo dokazuje da je kršćanski Bog jedan, ali ima tri osobe. Krist je i za Šopa i za Eliota osoba koja se žrtvuje. Na Veliki petak podsjećaju tekstovi koji su naglašeni u kristovskom smislu - The Waste Land, East Coker te Kuda bih vodio Isusa i Nedohod. Različiti su Kristovi utjecaji na ostale čimbenike stila: u Eliotovu opusu Krist utječe brojem pet, unosi riječi i prizore iz evanđelja ili patristike, a posredovan je prije svega razumom. U Šopa je Isus izvor svjetla, utječe na sintaksu prvoga razdoblja, uzrokuje uzašašće u svemir i raspored stihova drugoga razdoblja, a posredovan je osjećajima. Šop na početku opusa slika osobu koja od dragosti blago vuče magarce za uho, ljutito čita novine i spava na ramenu kazivačeve sestre, pa mu aureola pada na uho. Hrvatski pisac prikazuje osobu emocionalno i izravno, ali je ipak oprezan, pa u većini pjesama o Isusu nalazimo kondicional. U idućim razdobljima ključna osoba Zapada gubi ime, a onda i konkretnost slike. Redovito nalazimo simbole koji govore o tom da Krist ima i božansku narav: mogao bi zaustaviti zemlju, sva magarad misli na njega nakon što ih je povukao za uši, neizravno je sugerirano uskrsnuće, izravno uzašašće. Moćni Nedohod ima i kristoidan aspekt žrtve, a može uništavati zviježđa. Eliot se razvija u smjeru suprotnom od Šopa, i u početku prikazuje Krista neizravno, pa imamo tek broj i lik pribijen na zid. The Waste Land zaobilazno podsjeća na Getsemani i Emaus, a East Coker djeluje izravnije, tako da nalazimo alegoriju s Kristom kao ranjenim kirurgom i Crkvom koja je medicinska sestra koja umire. U Eliota možemo pratiti i rast respekta i važnosti. Osoba Duha Svetoga prikazana je u Eliotovu Litlle Giddingu povezanom kršćanskom ikonografijom golubice, plamenih jezika, pentekostalnoga ognja i broja sedam. Šop u Astralijama podsjeća na Duha diskontinuirano govoreći o letu nad vodama, utjelovljenju, ženskom elementu i zelenoj boji. Potraga za istinom fiksira se na početku niza umjetnina drugoga razdoblja, od Sanjača do Vunene pastorale. Nalazimo i prozračnosti među stihovima, koje postaju dvostruk znak što upućuje i na Krista i na Duha, kako to u semiozi čini i cijeli niz zračnih simbola. Razlike u konkretizaciji božanskih simbola u dvaju umjetnika proizlaze iz različite kulturološke pozadine i pročitane literature, iz biografskih odrednica i ukupne logike pojedinih djela i opusa. Božanske osobe koje čine kršćansko Trojstvo učestalo su i smisleno zastupljene u cijelom opusu i u ključnim umjetninama. Tako se dokazuje početna teza o razradbi iste, kršćanske svete priče i tvrdnje o zajedničkim simbolima. Stilski utjecaji koje vrše ti simboli najjače ističu i razlike među dvama umjetnicima: na jednoj je strani dominikanska racionalnost, na drugoj franjevačka spiritualnost ; u Eliota imamo inteligenciju, u Šopa intuiciju. 3.2. LJUDI Veliki simboli puta, istine i života, ustanovljeni Isusovim iskazom, ostvaruju se i u osobama ljudi. Kronotop puta nazočan je u Eliotovim molitvama Majci Božjoj iz The Ash Wedneday i Dry Salvages, te u Šopovoj Baladi o nedostižnoj iz knjige Za kasnim stolom. Put Eliotovih likova prvoga razdoblja, poglavito Prufrocka i Gerontiona, završava neuspjehom ili na nemoralnu mjestu. Riječ je o prostoru uličnoga pakla gdje su stepenice motrive u seksualnom kontekstu, aluzije na London učestale, a djeluju i Boston i Pariz. U The Waste Land imamo niz naznaka grijeha, ali je sve jasnije da put postaje Via Dolorosa. Ona će poslije dobiti svrhu povratkom na početak puta Eliotovih predaka, u selo East Coker, koje postaje i rajskim znakom. Šopov junak na početku putuje sam, prostorom gdje se miješaju pastoralni i gradski elementi, a prepoznatljiva je hrvatska Bosna i rodni gradić Jajce. Osamljenik uskoro nalazi sestru i Isusa, s kojima polazi na put prostorom što se u Isusu u posjeti kod nas otkrio kao pustoš koja korespondira s The Waste Land. Osamljeniku i Kristu postaju srodni drugi likovi - sestra, prosjak, baka i nosač kišobrana. U pjesmi Kuda bih vodio Isusa nalazimo se na križnom putu gradskim miljeom, a u Kasnom posjetu križni put produžuje se na cijeli život. Šopovi likovi iz svemirskih poema mogu letjeti i hodati po zraku. Nakon apokaliptične propasti stare Zemlje i puta svemirskim prostorom, ljudska osoba ulazi u geometriju Osvajanja Kocke. Time se možda vraća Šopovu biološkomu ocu geometru. Ovaj lik mogao bi biti slika Očeva koji čeka u Raju, Nebeskom Jeruzalemu što je pomno izmjeren kao i pjesnikova Kocka. Tako bi Eliot i Šop razvojem opusa slijedili put što ga ljudskomu rodu obećaje Biblija. Eliot je izrazio domoljublje u Four Quartets, jer djelo govori i o nesrećama Drugoga svjetskoga rata i o Engleskoj koja traje usprkos nesrećama. Šop čini isto u Vječnom preludiju gdje prikazuje stradanje Zrinskih i Frankopana i domovinu Hrvatsku. Vremenske oznake najčešće su markacije noći, učestale i u ranoga Šopa i u ranoga Eliota, kojima su likovi često bolno svjesni kronologije. Potreba za iskupljenjem vremena, u kojem ljudske osobe žive, zajednički je temeljni simbol Four Quartets i Nedohoda. Sveci ili proroci nositelji su velikoga simbola istine. U Šopa je na početku najistaknutiji blagi sv. Franjo, u Eliota oštri Izaija. Poslije su drugi proroci poniženi vlastitom seksualnošću u Šopovoj Tremendi, a Eliotov Tirezija gleda neugodnosti u The Waste Land. Glas progonjena proroka obilježuje Šopovu oproštajnu poemu Varijacije na Tristia, gdje se žuhki tonovi izrečeni u tami i snježnoj pustoši podudaraju s tonovima što ih izriču majstor i sljedbenik u II. dijelu Little Giddinga. Proročki ton čujan je u oba pjesnika. U Bibliji glagol poznati obilježuje spolni čin, pa je i on dio velikoga simbola istine o ljudima. Šopovi likovi osamljenik i sestra predstavnici su ljudskoga roda u cjelini. Njih vezuje čista ljubav. U Šopovim početnim djelima ljudi su čedni, no ipak erotični. Blud koji se osuđuje dolazi u drugom razdoblju s Tremendom. Eliotovi se likovi opet razvijaju suprotno i na početku su obilježeni griješnim kontaktima, u čem prednjači Sweeney. Spoznaja izvora svetosti udvoje, pomoću ljubavi, obilježuje početak Burnt Nortona, a ista je spoznaja moćna u Šopovim djelima Isus u posjeti kod nas i Nova ars amandi. Ovo djelo neponovljivo miješa naravnu mistiku i moralnu erotiku. Spoznaje istine u socijalnom kontekstu prikazuju u Eliota otuđenost svih stališa - kako siromašne tipkačice i agenta, tako lorda Leicestera i kraljice Elizabeth. Šop je izrazito naklonjen siromaštvu, i u njem vidi vrijednost po sebi. U Šopa je istina ostvarena i učestalim motivom bdijenja, u Eliota su srodna stanja između sna i jave u Gerontionu, The Hollow Men i Ash- Wednesday. Eliot u početku prikazuje život likova koji je letargija gora od smrti. Poslije osobe postaju svjesnije mogućnosti žrtve za drugoga, čime i život i smrt dobivaju smisao. Šop je najprije katkad sentimentalan prema ljudskomu životu, da bi u Nedohodu i Kocki smrt bila dio rastvorbe i tvorbe. U djelima s kršćanskim intertekstom moguće je ljudske osobe prikazati s aspekta imitatio Christi, i to provjerom ostvaraja božanskoga iskaza o putu, istini i životu. Time se također dokazuje oblik kršćanskoga nadahnuća. 3.3. ANIMALNI SIMBOLI Krist je u Eliota tigar iz Gerontiona, a možda je znak njegova uskrsnuća lastavica s kraja Puste zemlje i orao iz Pepelnice ; vjerojatno mu je srodna pliskavica iz Četiriju kvarteta. Golub iz Little Giddinga predstavlja i Duha, a vodomar, kingfisher, nalazi se u Burnt Nortonu blizu simbola što upućuju na Oca. U Šopa je pijetao najbliži božanskomu simbolu. Razlike između mladoga Eliota i mladoga Šopa pokazuje izbor najučestalije životinje, koja je u engleskoga pjesnika tamni štakor, a u hrvatskoga izrazito biblijska ovca. Različita je i funkcija životinjskih simbola, jer Šop ne poznaje karakterizaciju ljudi životinjskim atributima, a Eliot to vrlo rado čini, možda i po uzoru na evanđelje. Šop radije oljuđuje životinje, pa one u svemiru mogu govoriti, ali govori i Eliotova ptica iz Burnt Nortona. Eliot prikazuje borbu zviježđa sa životinjskim imenima, a Šop seli životinje u nebeski prostor, pa postaje svemirski Noa, neponovljiv u kršćanskoj poeziji. 3.4. BILJKE Ruža je Kristova prefiguracija u East Cokeru, a taj je cvijet vezan za Majku Božju u Ash-Wednesday i, možda, u The Hollow Men. Kruh i pšenica jesu Kristovi simboli u Isusu i mojoj sjeni, a kruha u tom smislu nalazimo i u svemirskim poemama. Oba pjesnika vezuju cvijeće za ženski element, a rabe vegetacijske simbole i za prikaz rasta i pada u kozmosu. Tisa je omiljeno Eliotovo stablo, sa specifično engleskim suznačenjem smrti i novoga života. 3.5. MINERALNI SVIJET Šopovi ljudi nalik su Kristu, a životinje ljudima, pa konačno i predmeti postaju tijekom razvoja opusa sve osobniji. Na kraju dobivaju obilježja božanske moći. Pavao uči Kološane da je u Kristu sve stvoreno, na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, a u tom je obzoru potrebno shvatiti i tumačenu personifikaciju stvari. U mladoga Eliota stvari su neiskupljene i stoga ružne, pa su vrata nalik cereku, a suknje su blatne. Nadmoćna optika koja vidi vremenitost i vječnost prikazat će stvari u Four Quartets propadljivima, ali ne i ružnima i neobnovljivima. Religija djeluje i u samom izboru prikazivanih pojedinosti iz mineralnoga svijeta. Tako je često spominjana stijena još u The Waste Land blizu strahu, a poslije pruža ime proroku Petru i biva simbolom Crkve. Eliot i Šop vole rabiti bijelu boju, samo što je ona u Hrvata od početka znak čistoće i nevinosti. U oba opusa djeluje i kontrast s tamnim tonovima. Glazba je jače utjecala na Eliota, koji ju spominje mannovskom učestalošću. U Šopa imamo borbu glazbama u Tremendi, a pri dočeku Isusa lirski subjekt češće govori, dok mu sestra pjeva. Oba pjesnika žele prikazati cjelovitost, a za to im trebaju duge pjesme što stapaju obilježja svih triju književnih rodova. Vjerojatno zbog istoga razloga nalazimo riječi izvan uobičajena vokabulara - u Eliota su to posuđenice i arhaizmi, u Šopa kovanice. Vjerojatno je zahtjev cjelovitosti uveo i simbole kruga pri kraju oba opusa. ZAKLJUČAK Eliot i Šop na različite načine vole istu svetu priču, uzimajući kršćanstvo za temelj svojega stvaralaštva. Oni sakralnu naraciju nikada ne uništavaju, nego ju u semiozi prepričavaju tako što ju raz-stvaraju i onda dograđuju. Svojim postupcima s kanonskom svetom pričom zapadne civilizacije, književnici hvale njezin središnji dio. Krist govori kako će hram razoriti i opet izgraditi, pa tako naviješta uskrsnuće, a Šop i Eliot svetu priču fragmentariziraju i osuvremenjuju, ali joj redovito čuvaju srž poruke. Stilska obilježja njihovih tekstova bitno su povezana sa središnjim osobama kršćanstva. Kreirajući božanske znakove, dopunjući tradiciju novim simbolima, umjetnici uskrsnućem riječi svjedoče o snazi i životnosti misterija. Time i Gospodina našega Isusa Krista, i majku njegovu Djevicu Mariju, čine nazočnima u svijetu oko nas.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA