Pregled bibliografske jedinice broj: 1096804
Glikanski i genetski biomarkeri posttraumatskoga stresnog poremećaja
Glikanski i genetski biomarkeri posttraumatskoga stresnog poremećaja, 2020., doktorska disertacija, Odjel za biotehnologiju, Rijeka
CROSBI ID: 1096804 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Glikanski i genetski biomarkeri posttraumatskoga
stresnog poremećaja
(Glycomic and genetic biomarkers of posttraumatic
stress disorder)
Autori
Tudor, Lucija
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija
Fakultet
Odjel za biotehnologiju
Mjesto
Rijeka
Datum
09.12
Godina
2020
Stranica
335
Mentor
Pivac, Nela
Ključne riječi
PTSP ; biomarkeri ; N-glikozilacija ; GWAS ; upala
(PTSD ; biomarkers ; N-glycosylation ; GWAS ; inflammation)
Sažetak
Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) je psihijatrijski poremećaj s kompleksnom etiologijom i bez validiranih biomarkera. Glikozilacija proteina je proces kovalentnog vezanja šećera na proteine te može značajno utjecati na njihovu biološku funkciju. Iako ovaj proces nema predefinirani kalup, postoji velik broj gena koji kodiraju za enzime i proteine uključene u metabolizam i vezanje glikana. Cilj ovog istraživanja bio je analizirati glikozilacijski profil proteina u plazmi i imunoglobulina G (IgG) kod ispitanika sa i bez PTSP-a te ispitati povezanost 12 polimorfizama s PTSP-om i zastupljenosti pojedinih N-glikana. N-glikom određen je pomoću visokoprotočne tekućinske kromatografije, a genotipizacija je provedena metodom lančane reakcije polimeraze u stvarnom vremenu. Razlike u N-glikomu između ispitanika sa i bez PTSP-a te između nositelja pojedinih genotipova i haplotipova odabranih polimorfizama, analizirani su u dvije neovisne kohorte. Ispitanici s PTSP-om imali su značajno promijenjen N-glikom plazme, ali ne i IgG-a, pri čemu su 4 N-glikana bila značajno povišena, a 2 značajno snižena u odnosu na kontrolne ispitanike. GG genotip s obzirom na HNF1A-AS1 rs7953249 bio je značajno rjeđe prisutan kod ispitanika s PTSP-om, dok ostali testirani polimorfizmi nisu bili povezani s dijagnozom. 2 polimorfizma HNF1A su pokazali najveću povezanost s glikozilacijom u PTSP-u, odnosno sa sržno fukoziliranim IgG glikanima te visokorazgranatim N-glikanima u plazmi. 2 polimorfizma FUT8 bila su povezana sa sržno fukoziliranim N-glikanima, a B3GAT1 rs7928758 je bio značajno povezan s dva N-glikana u plazmi. Značajnost ostalih polimorfizama s glikozilacijom nije bila potvrđena u obje kohorte. Rezultati ove studije pokazali su sličnost N- glikoma u PTSP-u s onima primijećenima u upalnim procesima, autoimunim bolestima i drugim psihijatrijskim poremećajima te upućuju na potencijalnu regulatornu ulogu glikozilacije, upalnih čimbenika i HNF1A u razvoju i progresiji PTSP-a.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti
POVEZANOST RADA
Projekti:
IP-2014-09-4289 - Genomski i glikanski biomarkeri PTSP-a (GlycoGenePTSD) (Pivac, Nela, HRZZ - 2014-09) ( CroRIS)
Ustanove:
Institut "Ruđer Bošković", Zagreb,
Sveučilište u Rijeci,
Sveučilište u Rijeci - Odjel za biotehnologiju