Naslov
Iziđe sijač sijati…
(Go out sower sow…)

Autori
Lujić, Božo

Izvornik
Svjetlo riječi (1512-6986) 24 (2006), 279; 12-13

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni

Ključne riječi
usporedbe ; Božje kraljevstvo ; sijač ; sjeme ; zrno ; sjetva ; plod ; uspjeh ; povjerenje ; snaga ; ljubav ; vjera
(comparisons ; The kingdom of God ; sower ; seed ; grain ; sowing ; fruit ; success ; confidence ; force ; love ; faith)

Sažetak
Posve je neosporno kako je Isus govorio ljudima svoga vremena ponajviše u usporedbama. Isusove usporedbe redovito se odnose na razjašnjavanje njegove središnje teme o Božjem kraljevstvu koje je po sebi skrovita stvarnost. Zbog takve svoje uloge usporedbe su bile i ostale od velike teološke važnosti. Usporedba o sijaču nalazimo kod sva tri sinoptika (Mk 4, 3-9.13-20 ; Mt 13, 3-9 ; Lk 8, 5-8). Smisao usporedbe mnogi vide u opisu zadaće navješćivanja Božjega kraljevstva koje će unatoč tolikom neuspjehu - triput zasijano sjeme ne donosi rod - ipak donijeti plod veći od očekivanoga. S jedne strane, usporedba govori o snazi Riječi kojom se ostvaruje Božje kraljevstvo, zapravo, o samom ostvarivanju Božjeg kraljevstva. Iako će biti puno neuspjeha, kraljevstvo Božje će imati konačan uspjeh. S druge strane, želi se potaknuti one koji siju da imaju povjerenja, i kad im se naizgled čini da neće biti uspjeha, jer se Božjoj riječi ne može ništa oprijeti (usp. Jr 23, 29 ; Iz 55, 10). Proces sjetve započinje sijač koji sije s pouzdanjem i isključuje svaku proračunatost. Sijač je uvjeren da snaga koja leži u sjemenu ne može u potpunosti izdati, pa je zato tako i smiren. Sjeme će donijeti rod iz svoje vlastite nutarnje snage i svojom nutarnjom logikom. Sijač računa s različitim okolnostima i sa zaprekama na koje će naići u sjetvi, ali to ga ne zabrinjava jer čvrsto vjeruje da zapreke, koliko god bile velike, ne mogu biti preprekom konačnom uspjehu sjetve. Dostatno će biti da se samo kod nekoliko zrna poklope sve okolnosti, pa da rod bude nemjerljivo velik. U konačnici uspjeh će biti znatno veći od svega uloženoga: i sjemena i truda. Upravo ovako shvaćen cjelovit proces sjetve predočuje logiku Božjega kraljevstva koja nije uzročno-posljedična nego veličanstvena logika ljubavi jer ulaže a da odmah ne proračunava što će joj trud neposredno zauzvrat donijeti. Nutarnja logika ljubavi predočena je ipak u događaju sjetve. Ljubav postaje istinska ljubav ondje gdje se u sebi i svojoj nesebičnosti umre da bi i sebi i drugima donijela urod. Samo ono sjeme koje uđe u označeni proces donosi rod, svako drugo zrno propada i u konačnici je beznačajno. Još nešto je potrebno istaknuti u procesu koji označava logika Božjega kraljevstva. Potrebno je, poput sijača, vjerovati u snagu ljubavi i onda kad dođu vanjske zapreke i kad izvanjski neuspjesi počnu obeshrabrivati i zamagljivati obzorja života. Samo nepokolebljiva vjera u nutarnju moć ljubavi nosi život i vodi ga njegovoj konačnoj potvrdi. Na žalost, malo je onih koji nepokolebivo vjeruju u logiku Božjega kraljevstva.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija

POVEZANOST RADA