Naslov
Povijest željeznica u Hrvatskom zagorju
(The history of railways in Croatian zagorje)

Autori
Lajnert, Siniša

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Izdavač
Hrvatske željeznice (HŽ) ; Hrvatsko društvo željezničkih inženjera

Grad
Zagreb

Godina
2020

Stranica
296

ISBN
978-953-48158-1-6

Ključne riječi
Zagorske vicinalne željeznice, Dioničarsko društvo željeznice Čakovec-Zagreb, Dioničarsko društvo vicinalne željeznice Varaždin-Golubovec, Dioničarsko društvo vicinalne željeznice Zabok-Stubica, željeznica Savski Marof-Kumrovec, osnivanje, poslovanje, likvidacija
(vicinal railways in Zagorje, the Čakovec-Zagreb Railway Stock Company, the Varaždin-Golubovec Vicinal Railway Stock Company, the Zabok-Stubica Vicinal Railway Stock Company, the Savski Marof-Kumrovec Railway, establishment, business, liquidation)

Sažetak
U ovoj knjizi s aspekta povijesti institucija prikazan je, korištenjem dostupnih i do sada pronađenih izvora, historijat privatnih dioničarskih društava vicinalnih željeznica na području Hrvatskoga zagorja od njihovog osnivanja i poslovanja u periodu Austro-Ugarske Monarhije, pa sve do njihove likvidacije. Riječ je o tri privatna dioničarska društva (privatne željeznice kojima je upravljala država), i to: Dioničarsko društvo željeznice Čakovec-Zagreb, Dioničarsko društvo vicinalne željeznice Varaždin-Golubovec i Dioničarsko društvo vicinalne željeznice Zabok-Stubica. Vicinalne željeznice bile su željeznice mjesnog interesa, kojima je osnovni smisao bio da potpomažu prometne i gospodarske interese određene regije. Izgradnja je prepuštena privatnom kapitalu i već 13. lipnja 1880. u ugarskom dijelu Monarhije donesen je tzv. Vicinalni zakon, koji je za izgradnju lokalnih pruga poduzetnicima osiguravao različite beneficije. Koncesije za izgradnju i eksploataciju vicinalnih željeznica izdavane su fizičkim ili pravnim osobama u obliku specijalnog zakona. Mađarska je vlada podupirala gradnju pruga i tome je pristupla kao načinu da se proširi željeznička mreža na što povoljniji način. Prema izdanim koncesijama koncesionar je bio dužan osnovati dioničarsko društvo. Najkarakterističnije je to da je država preuzimala obvezu da će po izgradnji preuzeti vicinalne pruge u eksploataciju Kr. ug. državnih željeznica prema uvjetima ugovora. Prema tim ugovorima većim dijelom brutto prihod dijelio se na pola, a manjim dijelom putem zagarantiranog minimalnog prihoda. Koncesije su davane na period od 90 godina nakon čega je željeznica bez odštete prelazila u državno vlasništvo. Dioničarsko društvo željeznice Čakovec-Zagreb osnovano je godine 1885. u Budimpešti. Godine 1919. sjedište društva premješta se u Zagreb. Željeznica je poznata i pod nazivom Zagorska vicinalna željeznica. Mrežu pruga ovog društva činile su pruge: Zaprešić-Varaždin (puštena u promet 4. rujna 1886.), Zabok-Krapina (puštena u promet 4. rujna 1886.) i Varaždin-Čakovec (puštena u promet 13. prosinca 1886.). Koncesiju za izgradnju i eksploataciju pruge dobio je 18. lipnja 1884. Mirko pl. Josipović. Dioničarsko društvo vicinalne željeznice Varaždin-Golubovec osnovano je godine 1888. u Budimpešti. Nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije, sjedište društva prvotno se premješta u Zagreb, a nakon toga u Beograd. Pruge društva bile su: Varaždin-Lepoglava (puštena u promet 1. srpnja 1890.) i Lepoglava- Golubovec (puštena u promet 5. listopada 1890.). Osim navedenih, pruga Varaždin- Golubovec imala je i odvojak za Očuru-Sv. Jakov, koji je pušten u promet 20. travnja 1891. Koncesiju za izgradnju i eksploataciju pruge dobio je 7. svibnja 1886. Hippolyte Legros. Dioničarsko društvo vicinalne željeznice Zabok- Stubica osnovano je godine 1916. u Budimpešti. U Kraljevini SHS/Jugoslaviji, sjedište društva premješta se u Zagreb. Prvi vlak željezničkom prugom Zabok-Stubica krenuo je 18. studenoga 1916. Koncesiju za izgradnju i eksploataciju pruge dobili su 31. siječnja 1916. Ivan Obad i Ljudevit Fábián. U knjizi je opširnije analiziran cjelokupan željeznički sustav unutar kojeg su djelovale sve vicinalne željeznice na našim prostorima. U širem kontekstu knjiga prikazuje i nerealizirane projekte vicinalnih željeznica u Kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji, a napose one koje su u cjelini ili jednim svojim dijelom trebale prolaziti kroz Hrvatsko zagorje. Bile su to sljedeće željeznice: Krapina- Lupinjak/Rogatec, Zlatar-Marija Bistrica, Križevci-Varaždin, Koprivnica-Ludbreg-Varaždin, Varaždin-Vinica-Ormož, Novi Marof-Koprivnica, Sv. Ivan Zelina-Ljubešćica, Konjščina-Dugo Selo, Budinščina-Gradinovo i Golubovec-Mače- Poznanovec/Bedekovčina. Neki od tih projekata realizirani su znatno kasnije. Knjiga također donosi opširnije podatke o otkupu svih vicinalnih željeznica koje su djelovale na povijesnim hrvatskim prostorima te o njihovom preuzimanju u državno vlasništvo. Pred kraj knjige, pomenuta je i posljednja pruga izgrađena u Hrvatskom zagorju – Savski Marof-Kumrovec. Puštena je u promet 22. prosinca 1956. Druga dionica pruge, Sutla- Kumrovec-Stranje, puštena je u promet 1960. godine. Hrvatski dio tzv. kumrovačke pruge zatvoren je zbog dotrajalosti 2000. godine. Pruga Savski Marof-Sutla ponovno je otvorena 2006., a pruga Sutla-Harmica 2008. godine. U zadnjih nekoliko godina pokrenuta je ozbiljna inicijativa za rekonstrukciju i revitalizaciju kumrovačke pruge, no dosadašnje aktivnosti svedene su samo na nivo planiranja. I na kraju, ukratko su prikazani rudnici u Hrvatskom zagorju te njihova željeznička infrastruktura. Naime, vicinalne željeznice prvenstveno su i građene zbog gospodarske eksploatacije bogatih zagorskih rudnika te s njima čine jednu neraskidivu cjelinu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA