Naslov
Unutarleksičke i međuleksičke strukture imeničkoga dijela hrvatskoga leksika
(Intralexical and Interlexical Structures of the Nominal Part of the Croatian Lexicon)

Autori
Filko, Matea

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
30.09

Godina
2020

Stranica
290

Mentor
Šojat, Krešimir ; Raffaelli, Ida

Ključne riječi
morfologija ; morfološka analiza ; tvorbena analiza ; morfem ; sufiks ; sufiksalna tvorba ; polisemija sufikasa ; poredak afikasa ; morfotaktički model
(morphology ; morphological analysis ; word-formation analysis ; morpheme ; suffix ; suffixation ; suffixal polysemy ; affix ordering ; morphotactic model)

Sažetak
Temeljni je cilj ovoga rada opis unutarleksičkih i međuleksičkih struktura hrvatskoga jezika s naglaskom na imeničku sufiksaciju. Opis unutarleksičkih struktura podrazumijeva opis morfološke strukture hrvatskih imenica, a opis međuleksičkih struktura temelji se na morfotaktičkome modelu kojim se pokazuju tvorbena povezanost hrvatskih leksema i ograničenja koja utječu na mogućnost sufiksalne tvorbe. Za potrebe ovoga rada prikupljene su najčestotnije imenice iz dvaju najvećih mrežno dostupnih korpusa hrvatskoga jezika – Hrvatskoga nacionalnog korpusa i hrWaC-a. Iz svakoga od tih korpusa izdvojeno je 5.000 najčestotnijih imenica jednostavnom pretragom s pomoću popisa riječi. Izbacivanjem duplih unosaka i dodatnim ručnim čišćenjem dobiveno je 5.536 najčestotnijih hrvatskih imenica za morfološku i tvorbenu analizu. Rad je podijeljen u tri dijela. U prvome se dijelu u okviru temeljne lingvističke teorije za hrvatski jezik utvrđuju načela morfološke i tvorbene analize hrvatskih imenica. Unutar morfološke analize razlikuju se morfska i morfemska analiza. Morfska analiza podrazumijeva raščlambu površinske postave riječi, a morfemskom se analizom površinski morfovi u dubinskoj postavi spajaju na temeljni morf koji služi za prikaz morfema. Tvorbenom analizom utvrđuju se polazišna riječ u tvorbi i tvorbeni afiksi. Zatim se na temelju rezultata morfološke i tvorbene analize donose podatci o najčestotnijim hrvatskim korijenima u tvorbi imenica i usporedba s najčestotnijim korijenima u tvorbi glagola, kao i o najčestotnijim sufiksima i njihovim kombinacijama u morfološkoj strukturi imenica. Takvi podatci dosad nisu postojali za hrvatski jezik. Na kraju prvoga dijela opisuju se postojeći računalni resursi na tvorbenoj razini, među kojima i CroDeriv ‒ prvi javno dostupan računalni resurs koji se bavi morfologijom hrvatskoga jezika na tvorbenoj razini. Razrađuje se struktura rječničke natuknice u CroDerivu i pokazuje se kako rezultati ovoga rada obogaćuju računalni prikaz hrvatske morfologije. U drugome je dijelu analizirana polisemna struktura 19 imeničkih sufikasa koji se pojavljuju u sufiksalnim kombinacijama u morfološkoj strukturi hrvatskih imenica. Oblikovan je model opisa polisemnih struktura hrvatskih afikasa koji se temelji na analizi velikoga broja tvorenica tvorenih istim sufiksima slijedeći jasno definirane postupke koji osiguravaju ujednačenost analize i čiji su rezultati 1) primjenjivi u oblikovanju morfotaktičkoga modela za hrvatski jezik te 2) prikladni za računalni opis hrvatske tvorbe. Radi se o pristupu opisu značenjske strukture hrvatskih sufikasa za koji se jasno utvrđuju načela opisa i čija se primjenjivost zatim provjerava analizom većega broja sufikasa. Analizom je utvrđeno koji sufiksi mogu izražavati iste značenjske kategorije, odnosno koji su sufiksi u nekome od svojih značenja bliskoznačni. Osim toga, utvrđeno je koji se od analiziranih sufikasa mogu međusobno kombinirati, čime je pokazano kako se ostvaruje vrlo malen broj mogućih sufiksalnih kombinacija u hrvatskome jeziku. U trećemu se dijelu analiziraju utvrđene sufiksalne kombinacije u morfološkoj strukturi hrvatskih imenica. Opisuju se postojeći pristupi poretku afikasa u jezicima svijeta i pokazuje se kako su svi osim kognitivnoga modela binarnih kombinacija sufikasa neprimjenjivi na hrvatsku jezičnu građu. Stoga se upravo taj model primjenjuje na hrvatski jezik te se pokazuje kako je on uistinu primjenjiv. Međutim, ukazuje se i na to kako nije dostatan za cjelovit opis poretka sufikasa u morfološkoj strukturi hrvatskih imenica, nego mora biti nadopunjen pojedinačnim fonološkim, morfološkim, sintaktičkim, značenjskim i etimološkim načelima. Osim toga, pokazano je kako se načela nerijetko primjenjuju hijerarhijski te kako postojeća riječ može utjecati na odabir netipičnoga sufiksa pri tvorbi nove riječi. Prvim prikazom načela koja djeluju na poredak afikasa u hrvatskome jeziku potvrđena je glavna hipoteza rada: da poredak afikasa u hrvatskome jeziku nije arbitraran, odnosno da se mogu utvrditi načela koja utječu na to da se ostvaruju samo određene kombinacije morfema.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA