Naslov
Autobiografski diskurs u književnoj teoriji dvadesetog stoljeća i prozi Grytzka Mascionija
(Autobiographical Discourse in the Twentieth Century Literary Theory and the Prose of Grytzko Mascioni)

Autori
Dalmatin, Katarina

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Izdavač
Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu

Grad
Split

Godina
2020

Stranica
190

ISBN
978-953-352-051-3

Ključne riječi
Mascioni, G. ; autobiografski diskurs ; književna teorija 20. stoljeća ; identitet
(Mascioni, G. ; autobiographical discourse ; 20th century literary theory ; Identity)

Sažetak
U knjizi se analiziraju različiti aspekti oblikovanja autobiografskog subjekta u proznim djelima G. Mascionija te njegova dijalektičkog odnosa s različitim konstrukcijama drugotnosti. S obzirom na to, korpus analiziranih tekstova ograničen je na one Mascionijeve prozne tekstove u kojima se identitet uspostavlja u odnosu na rodnog, nacionalnog i civilizacijskog Drugog. Najveća pozornost se posvetila analizama romana „Puck“ i pripovijetke „Insule“ („L'Isola“), dok su se interpretacije ostalih fikcionalnih i esejističkih proznih tekstova („Grčko zrcalo“, „Sokratova koža“, „Apolonova noć“) ograničile samo na one aspekte koji ulaze u uže definirano područje istraživanja. Imajući u vidu da pitanja prirode subjekta i tvorbe identiteta zauzimaju središnje mjesto u raznim ograncima suvremene književne teorije, ali i drugim humanističkim i društvenim disciplinama, u uvodnim je poglavljima dan pregled glavnih orijentacija u modernom shvaćanju tvorbe identiteta s naglaskom na ključne promjene u pristupu od vremena strukturalističke naratologije do danas. U analizama romana „Puck“ najveća se pozornost posvetila analizama raznih intertekstualnih modela u izgradnji autobiografskog identiteta ; šekspirovskog, psihoanalitičkog te raznih filozofskih modela. U poglavljima koja analiziraju Mascionijev diskurs o Staroj Grčkoj u „Apolonovoj noći“ i „Sokratovoj koži“, obrađuju se razni aspekti mita o Apolonu kao identifikacijskom modelu pripovjedačeva alter-ega te modaliteti rehabilitacije Sokratove figure iz autobiografske perspektive. U kontekstu analize „Grčkog zrcala“, najveća je pozornost posvećena onim elementima grčke etike i svjetonazora koji prema Mascioniju predstavljaju jezgru europskog identiteta a čiji nestanak objašnjava suvremenu europsku moralnu i kulturnu krizu. U posljednjim se poglavljima drugog dijela knjige podrobnije analizira uloga Dubrovnika u prikazivanju rata u Hrvatskoj te njen simbolični identitet. Tematiziranje hrvatskog Drugog u romanu otkriva potpuni odmak od dominantne diskurzivne tendencije kodiranja Hrvata i cjelokupne istočne obale Jadrana kao civilizacijski niže u odnosu na zapadnu, iz čega proizlazi i napuštanje svih tradicionalnih modela koji su iz takve prakse proizašli. Mascionijevo distanciranje od «prekojadranskog poluorijentalističkog» diskursa otkriva se u ponajviše u odbijanju pripisivanja kulturnih dosega Dalmacije isključivo venecijanskom utjecaju kao i ironiziranju nekih stereotipnih modela «učitavanja» hrvatskog identiteta. Drugi dio knjige zaokružuje se arhetipskim čitanjem Insule koja se može interpretirati i kao piščeva intimna oporuka.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija, Književnost

POVEZANOST RADA