Naslov
Skupština u Kozini Političkoga društva Edinost 10. srpnja 1922. i namjera obnove rada Političkoga društva za Hrvate i Slovence u Istri u listopadu 1922.
(The Assembly of the Political Society ʼEdinostʼ in Kozina on 10 July 1922 and the intention to renew the Political Society for Croats and Slovenes in Istria in October 1922)

Autori
Klaić, Željko

Izvornik
Histria (1848-1183) 9 (2019); 115-184

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, prethodno priopćenje, znanstveni

Ključne riječi
koledar Istranin, Pučki prijatelj, Učiteljski list, Edinost, Goriška straža, Božo Milanović, Virgilij Šček, Josip Wilfan, Ulikse Stanger, Političko društvo za Hrvate i Slovence u Istri
(calendar Istranin, Pučki prijatelj, Učiteljski list, Edinost, Goriška straža, Božo Milanović, Virgilij Šček, Josip Wilfan, Ulikse Stanger, Political Society for Croats and Slovenes in Istria)

Sažetak
Nakon dolaska Istre, Trsta i Goričke u sastav Kraljevine Italije jer je sam opstanak hrvatskoga i slovenskoga naroda u tim krajevima došao u pitanje, ostvarenje političke sloge bilo je dominantno pitanje unutar slovenskih i hrvatskih političkih redova. Aktivnost Političkoga društva Edinost iz Trsta kreće prema pokretanju jedinstvenoga političkog djelovanja na prostoru koji se našao pod Italijom. I nakon što su se povezali zbog općenacionalnih interesa, razlike u nazorima između liberala i kršćanskih socijalista su se u jedinstvenom društvu zadržale. I glasilo istarskih kršćanskih socijalista Pučki prijatelj, koje je početkom rujna 1919. ponovno zapo-čelo izlaziti, težilo je ostvarenju političke sloge. Uredniku lista preporučeno je 1919. izbjegavati pisanje koje bi izazvalo sukob s nacionalno­liberalnom strujom, a uoči državnih izbora 1921. kršćanski socijalisti podržali su pripadnike te struje kao istarske kandidate. No, bez političkoga i gospodarsko­socijalnoga programa nije bilo moguće uspostaviti snažnu djelotvornu organizaciju. Već su sredinom 1920. gorički svećenici predložili program temeljen na kršćansko­ socijalnim načelima. Društvo Edinost bilo je suglasno sa širenjem tih načela, ali ih nije priznalo kao društveni program jer bi takva načela stvarala podjele. Međutim, i Pučki prijateljzapočet će izražavati nezadovoljstvo zbog nepostojanja sustavnoga i organiziranoga rada. List je nezadovoljstvo izražavao upravo u vrijeme definitivnoga priključenja Julijske krajine početkom 1921. Italiji, naglašavajući potrebu reorganizacije djelovanja i rada. Nakon državnih izbora u svibnju 1921., socijalni su kršćani javno kritizirali vodstvo Edinosti da je krivo za slabe izborne rezultate u Istri i Trstu, problematizirajući program rada Političkoga društva. Bio je oštar i Pučki prijatelj, kritizirajući i on u prvom redu izborni program. Stoga jedinstvenoga nacrta za smisleni rad na političkom, kulturnim, socijalnom i gospodarskom području nije bilo. Upravo su izborni rezultati bili poticaj istarskim kršćanskim socijalistima u promišljanju da i oni poput Goričana krenu sa samostalnijim i aktivnijim radom. U srpnju 1921. utemeljen je u Kozini Istarski pododbor Političkoga društva Edinost, a za predsjednika je bio imenovan Božo Milanović, koji će to biti do sredine srpnja iduće godine. U početku Milanovićeva predsjedavanja Pododborom nema u javnosti pokazatelja idejnih razilaženja, osim u osobnim kontaktima. Tek kada je Tiskovno društvo u Pazinu izdalo koledar Istraninza 1922., polemika između Učiteljskoga listai Pučkoga prijatelja ukazala je javnosti na idejna razilaženja, a skupština Istarskoga pododbora održana u Kozini 10. srpnja 1922. te reakcije u glasilima nakon nje pokazuju da je slijed zbivanja vodio prema raskolu. Pokušaj obnove rada Političkoga društva za Hrvate i Slovence u Istri bio je kratkotrajan: dolazak fašista na vlast sukobljene je strane primorao na dogovor, koji međutim nije dugo potrajao jer se idejna razilaženja i sukobi nisu mogli prevladati.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA