Naslov
Vesikoureteralni refluks - prirodni tijek i učestalost ožiljčenja u djece praćene tijekom pet godina
(Vesicoureteral reflux and renal scarring: 5 Years of follow-up)

Autori
Šubat-Dežulović, Mirna ; Smokvina, Aleksandar ; Šaina, Giordano ; Vučkov, Šime ; Flajšman-Raspor, Sanja ; Čekada, Senija ; Balić, Mirko ; Nikolić, Harry ; Grbac-Ivanković, Svjetlana ; Ahel, Vladimir

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Paediatria Croatica, Vol.46 Suppl 3. / - Zagreb, 2002, 140-140

Skup
V.Kongres Hrvatskog pedijatrijskog društva IV.Kongres pedijatrijske sekcije hrvatskog udruženja medicinskih sestara

Mjesto i datum
Šibenik, Hrvatska, 06.10.2002. - 10.10.2002

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Vezikoureteralni refluks ; urinarna infekcija u djece ; ožiljčenja bubrega ; dinamička scintigrafija (MAG3)

Sažetak
Vezikoureteralni refluks uzrok je oštečenja (ožiljčenja) bubrega i pojave kasnih komplikacije kao što su hipertenzija i renalna insuficijencija. Cilj rada bio je ispitati prirodni tijek refluksa i učestalost ožiljčenja pomoću dinamičke scintigrafije (MAG3) u odnosu na dob, težinu refluksa i učestalost urinarnih infekcija u djece liječene profilaktički antibioticima i/ili operativno. Mikcijskom cistouretrografijom nakon prve dokazane uroinfekcije (1989-1995) refluks je dijagnosticiran u 186 djece (48 dječaka, 138 djevojčica, prosječna dob 3.9 godina). Ukupno 55% djece je bilo je mlađe od 2 godine (44 dječaka, 58 djevojčica). Refluks je bio obostran u 46% djece uz pridružene anomalije češće prisutne u dječaka (42%). Prema međunarodnoj klasifikaciji 37% djece imalo je blagi refluks (1-2/5), umjereno teški 42% (3/5), a teški refluks 21% (4-5/5) djece. Praćenjem do 5 godina, uz operativno liječenje u više od trećine bolesnika (38%), refluks je spontano nestao u 46% i smanjio se u 4% uz nepromijenjen nalaz u 12% djece. U odnosu na trajanje kontrole, kumulativna frekvencija spontanog nestanka refluksa do 5 godina od započetog liječenja iznosila je 74% za stupanj 2/5, 51% za stupanj 3/5 i 17% za stupanj 4/5. Analizom MAG3 scintigrafije utvrđena je učestalost ožiljčenja bubrega na početku bolesti i tijekom kontrole u 126 refluksnih jedinica (RJ). Ožiljčenje definirano fokalnom lezijom parenhima sa ili bez snižene diferencijalne funkcije ili drenažnih smetnji, dokazano je na početku bolesti u ukupno 63% RJ (48% za refluks 2/5, 53% refluks 3/5 i 86% refluks 4-5 /5). Na kontroli do 2 i 5 godina broj patoloških nalaza iznosio je 50% RJ. Smanjenje patoloških nalaza (22% RJ do 2 godine i 27% RJ do 5 godina) utvrđeno je istovremeno sa manjim pogoršanjima u 20% RJ (19 bolesnika) tijekom prve 2 godine praćenja. Pogoršanja uvjetovana pojavom novih ožiljaka dokazana su većinom u djevojčica sa dilatirajućim refluksom i recidivnim infekcijama. Navedeni rezultati potvrđuju vrijednost scinitigrafije bubrega na početku bolesti kao i tijekom praćenja naročito u mlađe djece sa dokazanim refluksom. U radu se posebno ističe rizična skupina djevojčica sa perzistentnim dilatirajućim refluksom i recidivnim simptomatkim uroinfekcijama.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA