Naslov
Kospecijacija
(Cospeciation)

Autori
Jelinčić, Marinela

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, preddiplomski

Fakultet
Prirodoslovno-matematički fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
01.09

Godina
2020

Stranica
33

Mentor
Franjević, Damjan

Ključne riječi
kospecijacija ; koevolucija ; metode temeljene na udaljenosti ; metode temeljene na događaju
(cospeciation ; coevolution ; distance-based methods ; event-based methods)

Sažetak
Mnogobrojni koevolucijski procesi doprinose diversifikaciji interagirajućih skupina organizama. Da bi se diversifikacija dogodila, koevolucija prvo mora potaknuti specijalizaciju simbionata koja potom može dovesti do specijacije. Jedan od mehanizama divergencije je kospecijacija, dugoročan proces istovremene specijacije dviju usko interagirajućih vrsta. Kospecijaciju ne treba poistovjećivati s koevolucijom, koja se može definirati kao neprestani recipročni selektivni pritisak i rezultirajuće mikroevolucijske promjene. Ostali mehanizmi su: prebacivanje između domaćina, duplikacije, sortirajući događaji i neuspjela specijacija. Metode korištene u kofilogenetskim istraživanjima precjenjivale su pojavnost kospecijacije smatrajući topološku podudarnost izravnim dokazom kospecijacije. Kasnijim istraživanjima pokazano je da je specijacija uslijed prebacivanja između domaćina najčešći mehanizam specijacije, dok je kospecijacija prilično rijedak događaj. Kofilogenetske metode mogu se podijeliti u dva razreda. Metode temeljene na događaju rekonstruiraju evolucijsku povijest interagirajućih skupina i izvode zaključak o učestalosti različitih evolucijskih scenarija usporedbom filogenetskih stabala. Mogu se podijeliti na: Brooksovu analizu štedljivosti, analizu poravnanjem ukomponiranu u nekolicinu softvera, metode temeljene na kazni i Bayesian metodu. Problemi ovih metoda uključuju filogenetsku neovisnost, vremensku inkompatibilnost, kospecijacija se smatra najštedljivijom hipotezom i zaključena je pretpostavljajući ogroman broj duplikacija i sortirajućih događaja, a pojavnost specijacije uslijed prebacivanja između domaćina podcijenjena je. Metode temeljene na topologiji ili udaljenosti zasnivaju se na statističkim testovima podudarnosti između domaćina i parazita, a visoka razina podudarnosti ne smatra se izravnim dokazom kospecijacije. Dijelimo ih na testove neovisnosti, temeljene na usporedbama topološke ili genetske udaljenosti interakcije od interesa s distribucijom udaljenosti izračunatom iz velikoga broja nasumično generiranih stabala, te testove sličnosti, koji procjenjuju vjerojatnost uočavanja varijacija u DNA sekvencama domaćina i parazita pretpostavivši da su njihove filogenije podudarne. Ključan problem jest kriva interpretacija rezultata dobivenih kofilogenetskim metodama, naročito zaključak da je filogenetska podudarnost rezultat česte kospecijacije, a nepodudarnost ostalih koevolucijskih scenarija. Istraživanja su pokazala da podudarnost može biti rezultat preferencijalnoga prebacivanja između blisko povezanih domaćina te da je određivanje starosti čvorova ključno za pouzdano utvrđivanje kospecijacije.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Biologija

POVEZANOST RADA