Naslov
PRIMJENA MODELA REVALORIZACIJE DUGOTRAJNE MATERIJALNE IMOVINE I NJEGOVI UČINCI
(USE OF REVALUATION MODEL FOR MEASUREMENT AFTER RECOGNITION OF LONG TERM NON-FINANCIAL ASSETS AND ITS EFFECTS)

Autori
Perkušić, Dijana ; Longin, Laura

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), stručni

Izvornik
4th INTERNATIONAL CONFERENCE The Challenges of Today / - , 2019, 441-449

Skup
4. Međunarodna konferencija: “Izazovi današnjice”

Mjesto i datum
Šibenik, Hrvatska, 10.10.2019. - 12.10.2019

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
naknadno vrednovanje, dugotrajna materijalna imovina, metoda revalorizacije, fer vrijednost, financijski izvještaji
(measurement after recognition, long term non-financial assets, revaluation model, fair value, financial statements)

Sažetak
Dugotrajna materijalna imovina je oblik imovine bez kojeg najčešće nije moguće obavljati neku djelatnost. Nakon početnog priznanja dugotrajne materijalne imovine klasificirane prema zahtjevima MRS-a 16, odnosno HSFI-a 6, po trošku nabave, poslovni subjekt ima mogućnost odabira računovodstvene politike za naknadno vrednovanje dugotrajne materijalne imovine. Sukladno MRS-u 16 i HSFI-u 6 za naknadno vrednovanje dugotrajne materijalne imovine koristi se ili metoda troška ili metoda revalorizacije. Odabrana računovodstvena politika za naknadno vrednovanje dugotrajne materijalne imovine ima direktan utjecaj na pozicije financijskih izvještaja, odnosno na računovodstvene informacije sadržane u financijskim izvještajima. Ako određeni poslovni subjekti odaberu metodu troška, a drugi metodu revalorizacije, to može voditi do poteškoća u utvrđivanju sličnosti i razlika u vrijednostima njihove imovine. Postupak revalorizacije dugotrajne materijalne imovine uzrokuje značajne razlike u iskazivanju bilančnih pozicija (imovine i glavnice) u odnosu na stanje kad nije primijenjen postupak revalorizacije. Cilj revalorizacije je iskazivanje vrijednosti imovine i rezultata poslovanja po tekućim tržišnim vrijednostima. Knjigovodstvene vrijednosti imovine iz bilance mogu značajno odstupati od aktualnih tržišnih cijena te imovine, stoga se sve veća važnost pridaje konceptu fer vrijednosti koji računovodstvo sve više približava tržišnom. U vremenu prije ekonomske krize na tržištima je vladala optimistička atmosfera, odnosno dolazilo je do povećanja tržišnih vrijednosti dugotrajne materijalne imovine. Stoga su poduzetnici u velikoj mjeri koristili metodu revalorizacije kao računovodstvenu politiku za naknadno vrednovanje dugotrajne materijalne imovine kako bi u financijskim izvještajima poboljšali imovinski i financijski položaj poduzeća uslijed povećanja ukupne imovine i ukupnog kapitala. U radu će se analizirati učinci metode revalorizacije na financijske izvještaje poduzeća, a samim tim i na računovodstvene informacije sadržane u financijskim izvještajima.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Ekonomija

POVEZANOST RADA