Naslov
Izvori tragičnosti vođine sudbine. Zašto Mojsije nije ušao u obećanu zemlju?
(Sources of the tragedy of the leader's destiny. Why didn't Moses enter the Promised Land?)

Autori
Lujić, Božo

Izvornik
Svjetlo riječi (1512-6986) 14 (1996), 157; 15-17

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni

Ključne riječi
Mojsije ; Obećana zemlja ; pustinja ; neposlušnost ; spasenje ; vjera ; povjerenje ; izabranje ; ropstvo
(Moses ; Promised land ; desert ; disobedience ; salvation ; faith ; confidence ; election ; slavery)

Sažetak
Korisno je za čovjeka ne samo promatrati odvojene pojedine događaje i čine nego ih također i povezivati u jednu cjelinu. Isto tako nužno je i život pojedinog čovjeka promatrati kao cjelovitu ljudsku sudbinu koja ima svoj vlastiti put. Na tom životnom putu od osobite je važnosti čovjekov početak i završetak. Početak i svršetak života predstavljaju dva kamena međaša koja omeđuju sudbinu nekog čovjeka. Mojsijev život počinje neobičnim izvješćem obučenim u ruho legende koja na najbolji način ocrtava Božji prst u životu jednog nepoznatog djeteta. Iz svega jasno proizlazi da Bog djeluje i ondje i onda kad se, izvanjski gledano, činilo kako su svi putovi dobra bili zatvoreni. Božja skrb za Mojsija bila je prema tomu usmjerena na dobrobit cijelog naroda koji je stenjao u egipatskom ropstvu i koji nije ni slutio da mu Jahve priprema oslobođenje. Mojsijev životni put bio je određen njegovom životnom zadaćom što mu je bio namijenio Jahve. Umjesto da ostane na crti svoje povijesne zadaće, koju mu je odredio Jahve, Mojsije se priklanja narodu i dovodi u pitanje svoju ulogu. Prema tom mišljenju, među Izraelcima, koji su išli prema Obećanoj zemlji, došlo je do neslaganja oko toga treba li narod ući s juga u zemlju ili pak s istoka i je li trebalo taj cilj ostvariti ratnim pohodom. Čini se da je Mojsije u početku bio za ulazak s juga i za vojnu akciju ali je kasnije promijenio mišljenje objašnjavajući to trajnom neposlušnošću naroda spram Jahve. I upravo glavni vođa ostao je pred ciljem, koji je vidio ali mu nije bilo dano i da ga dosegne. Najveći lik starozavjetne biblijske povijesti ostao je u tuđini kao svjedok i kao opomena. Isto tako poučno je i za nas Mojsijevo iskustvo kako izdaja Jahvinih načela znači za čovjeka smrt. U tom smislu Mojsijeva je sudbina u svoj svojoj tragičnosti svjedočanstvo i opomena!

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija, Arheologija

POVEZANOST RADA