Naslov
Antagonizam u Marcuseovu razumijevanju tehnike
(The Antagonism in Marcuse's Understanding of Technics)

Autori
Sekulić, Damir ; Volarević, Martina

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Povijest i filozofija tehnike. 8. simpozij PIFT 2019. / Benčić, Zvonko - Zagreb : Kiklos - Krug knjige, 2019, 129-150

ISBN
978-953-7992-17-0

Skup
8. simpozij: Povijest i filozofija tehnike

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 04.06.2019. - 05.06.2019

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Marcuse, oslobođenje, represija, potrošačko društvo
(Marcuse, liberation, repression, consumer society)

Sažetak
Cilj je rada izložiti antagonizam u Marcuseovu razumijevanju tehnike, koji se pokazuje u mogućnosti tehnike da bude istodobno sredstvo oslobođenja i sredstvo represije. Ustroj društva, preciznije stanje svijesti njegovih članova određuje dominaciju jedne od suprotnih strana. U društvu obilja kasnog kapitalizma tehnika se pokazuje kao sredstvo represije jer se kroz tehnologiju uvode sve prihvatljiviji oblici društvene kontrole i kohezije. Društvo kroz manipulaciju ljudskim potrebama stvara pojedinca koji služi tehničkom aparatu. Ono predeterminira ljudske vještine, žudnje i potrebe da bi pojedinac svojim djelovanjem služio rastu tehničkog aparata. To se stanje ne može karakterizirati drukčije no kao stanje izopačenosti zato što je cilj civilizacije, tehnike i društva da služi čovjeku, a ne čovjek institucijama koje je stvorio radi vlastitog opstanka. Marcuse napominje da zahtjev za represiju dodatno dovodi u pitanje trenutačno stanje proizvodnog aparata koji zbog automatizacije zahtijeva sve manje ljudskog rada. U automatizaciji leži mogućnost da tehnika postane sredstvo ljudskog oslobođenja od mukotrpnog rada za slobodni razvoj autentičnih mogućnosti čovjeka. U novom slobodnom društvu proizvodna mašta projektira poigravanje s mogućnostima slobodne ljudske egzistencije. U tom je društvu nova kvaliteta života vidljiva u harmoničnom odnosu tehnike, umjetnosti, rada i igre, kroz koje nastaje društvo koje je umjetničko djelo. Da društvo jest kao umjetničko djelo znači da su njegovi oblici stvarnosti projektirani stvaralačkom estetskom maštom kroz predočavanje nerealiziranih mogućnosti egzistencije koje mogu postati oblici djelovanja pri znanstveno- tehnološkoj preobrazbi svijeta. Zaključak smjera prema preispitivanju mogućnosti i opravdanosti Marcuseova zahtjeva za slobodnim društvom jer se, unatoč postojanju tehničkih mogućnosti oslobođenja, Marcuseova utopijska konstrukcija nije realizirala. Marcuseove metode osvještenja prevrednovanja vrijednosti pokazale su se kao manjkave, a možda i kao neopravdane. Dodatni problem stvara nepostojanje jasnog nacrta novog slobodnog društva koje ostaje praznina slobodna da se ispuni proizvoljnim sadržajem što u konačnici otvara mogućnost za novu manipulaciju.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija

POVEZANOST RADA