Naslov
Poljičani u vojnim postrojbama od sredine 15. do početka 19. stoljeća
(The people of the Poljica peasant principality in military units from the mid 15th until the early 19th centuries)

Autori
Mladenko Domazet

Izvornik
Kulturna baština : časopis za pitanja prošlosti splitskoga područja (0351-0557) 45 (2019); 67-78

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Poljička knežija ; Poljičani u vojnim postrojbama ; ratovi protiv Osmanlija ; 15. stoljeće ; 19. stoljeće
(Poljica principality ; citizens of Poljica in military units ; wars against the Ottomans ; 15th century ; 19th century)

Sažetak
U okviru zadane periodizacije od 1444. do 1807. može se donijeti zaključak o višestrukoj vojnoj ulozi Poljičana i dimenzijama dugog trajanja u smislu njihova vojnog angažmana. Povijesna vrela evidentiraju zasebnu poljičku pješačku satniju sa vlastitim zapovjednikom unutar splitske komune. Štoviše, u različitim vremenskim intervalima broj poljičkih vojnika varira i povećava se sukladno rastućoj osmanlijskoj opasnosti. Također, mikrohistorijski aspekt Poljica ne može se odvojiti od obuhvatnijih ratnih operacija jer Poljičani sa svojim vojnim postrojbama sudjeluju u okviru mletačke vojske, primjerice, u Ciparskom ratu (1570. – 1573.), Kandijskom ratu (1645. – 1669.) i Morejskom ratu (1684. – 1699.). O vojnom aspektu i posebnosti Poljica također govori formacija lokalnih oružnika (bandura), kao i sama služba poljičkog vojvode koji se „brinuo se za red, mir i obrambenu snagu Poljičke knežije“. Zaključno, u višestoljetnoj povijesti Poljičke knežije demokratsko narodno biće poljičkoga društva najvjerodostojnije svjedoči Poljički statut kao najznačajniji identitetski spomenik Poljica i jedan od najvrjednijih povijesno- pravnih akata te vrste u hrvatskoj povijesti, a koje na pojavnoj razini manifestiraju izborni knez i poljička narodna vojska. Svi ostali oblici poljičkih naoružanih skupina neovisno o njihovom povijesnom nazivlju u pojedinom vremenskom razdoblju (banduri, oružnici, panduri, poljari, rondari, serežani, tovarišstvo, žandari...) samo su različiti oblici naoružanih čuvara javnoga reda i mira u Poljicima tj. „instrument“ autonomnog upravljanja Poljicima od strane demokratski izabrane vlasti na čelu s velikim poljičkim knezom. Slijedom izrečenoga postoje, dakle, tri referentne točke o naoružanim skupinama Poljičana u kontinuitetu zadanog razdoblja ; prva kao narodna vojska koja je bila primarna u obrani opstojnosti Poljica, druga kao vojnici u okviru mletačkih postrojbi i treća kao naoružani čuvari javnoga reda i mira u Poljicima. Dakako, riječ je o neupitnom i prepoznatljivom povijesnom nasljeđu koje se može suvremeno valorizirati u okviru povijesne postrojbe. S tim ciljem, osnažuje se održivost baštine kroz intencije kulturološkog povezivanja Poljica s obzirom na današnju rascjepkanost između više različitih jedinica lokalne samouprave, što u konačnici podrazumijeva „podizanje svijesti lokalnog stanovništva o vrijednostima i značaju nematerijalne baštine“ i to na „vječitu uspomenu naših budućih pokoljenja“, kako je to godine 1756. zapisao veliki poljički knez Ivan Pavić

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA