Pregled bibliografske jedinice broj: 1087202
Transmisija Predznaka Sudnjega dana u hrvatskoglagoljskim rukopisima
Transmisija Predznaka Sudnjega dana u hrvatskoglagoljskim rukopisima // Colloquium Marulianum XXX: Rukopisi hrvatskoga humanizma i renesanse (II)
Split, Hrvatska, 2020. (predavanje, podatak o recenziji nije dostupan, neobjavljeni rad, znanstveni)
CROSBI ID: 1087202 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Transmisija Predznaka Sudnjega dana u
hrvatskoglagoljskim rukopisima
(Transmission of the Signs of Doomsday in Croatian
Glagolitic Manuscripts)
Autori
Vučković, Josip
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, neobjavljeni rad, znanstveni
Skup
Colloquium Marulianum XXX: Rukopisi hrvatskoga humanizma i renesanse (II)
Mjesto i datum
Split, Hrvatska, 23.10.2020. - 24.10.2020
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Podatak o recenziji nije dostupan
Ključne riječi
hrvatskoglagoljski rukopisi ; eshatološka književnost ; 15 predznaka Sudnjega dana ; varijantnost
(Croatian Glagolitic manuscripts ; eschatological literature ; 15 Signs of Doomsdays ; variance)
Sažetak
Unatoč brojnosti hrvatskoglagoljskih tekstova koji se bave temom Posljednjega suda i događajima koji bi mu trebali prethoditi, još uvijek je mnogo nepoznanica o dominantnim izvorima i rukopisnoj transmisiji apokaliptičnih diskurza koji su cirkulirali u zajednicama hrvatskih glagoljaša. Osim pjesme Svit se konča (Hamm 1970 ; Sambunjak 1993/1994), koja se smatra dijelom hrvatskoga književnoga kanona, te, u manjoj mjeri, prozne apokrifne Ivanove apokalipse (Reinhart 2009) i Suda gospodina Boga (Vučković 2019), većini hrvatskoglagoljskih tekstova o Posljednjem sudu dosad se nije poklanjana veća pozornost. Među zanemarivanim tekstovima su i Predznaci Sudnjega dana, kojima su posvećivani tek usputni komentari u kataloškim opisima rukopisa i općim prikazima povijesti hrvatske srednjovjekovne književnosti (usp. Štefanić 1970 ; Hercigonja 1975). Hrvatskoglagoljski Predznaci dio su duge tradicije popisā kataklizmičkih i drugih neobičnih pojava koje bi se trebale dogoditi prije Sudnjega dana, a širili su ih brojni učeni i pučki srednjovjekovni tekstovi koji su nastajali na čitavome prostoru zapadnoga kršćanstva ; dosad ih je najsustavnije proučavao William W. Heist, koji je pokušao definirati i njihove glavne tipove (Heist 1952). U hrvatskoglagoljskoj rukopisnoj kulturi Predznaci Sudnjega dana pojavljuju se i kao samostalni tekstovi (u Vinodolskom i Grškovićevu zborniku) i kao interpolacije u Sudu Gospodina Boga (Predznaci su potvrđeni u svim srednjovjekovnim i ranonovovjekovnim inačicama Suda osim necjelovito sačuvane inačice iz Tkonskoga zbornika ; usp. Vučković 2019). Ovo će se izlaganje temeljiti na sustavnoj usporedbi svih poznatih hrvatskoglagoljskih inačica Predznaka Sudnjega dana za koje se već na temelju preliminarnoga istraživanja može zaključiti da vjerojatno ne proizlaze iz jedinstvene tradicije. Osim što će se nastojati utvrditi iz kojih su tipova predznaka Sudnjega dana mogle poteći njihove hrvatskoglagoljske inačice, posebna će se pažnja posvetiti analizi tekstualnoga i rukopisnoga konteksta njihova pojavljivanja ne bi li se tako jasnije razabrao raspon funkcija Predznaka u hrvatskoglagoljskoj književnosti i vernakularnoj teologiji.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filologija, Religijske znanosti (interdisciplinarno polje), Književnost, Kroatologija