Naslov
Trulež plodova jabuke i kruške [Monilinia fructigena (Schroet.ex Ader.&Ruhl.) Honey ex Dennis Syn. Sclerotinia fructigena, Monilia fructigena (Pers.ex Pers.) Pers.ex Steudel ]
(Apple and pear fruit rot [Monilinia fructigena (Schroet.ex Ader.&Ruhl.) Honey ex Dennis Syn. Sclerotinia fructigena, Monilia fructigena (Pers.ex Pers.) Pers.ex Steudel ])

Autori
Cvjetković, Bogdan

Izvornik
Glasnik zaštite bilja (0350-9664) 22 (1999), 5; 248-249

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni

Ključne riječi
jabuka, kruška, trulež ploda, biologija
(apple, pear, fruit, rot, biology)

Sažetak
TRULEŽ PLODOVA JABUKE I KRUŠKE -U našem uzgojnom području M. fructigena je najvažniji uzročnik truleži plodova jabučastog voća. Posljednjih godina trulež plodova češća je pojava u voćnjacima. Međutim, zapažene su i učestalije zaraze cvijeta i grančica. Moram odmah napomenuti da cvijet jabuke napada Monilinia laxa f. mali Wormald. Ona uzrokuje palež cvijeta, sušenje izboja i rak rane na granama, ali udio u truleži ploda je malen. Prema nekim autorima ne parazitira na plodu jabuke osim u slučaju umjetne infekcije (Wormald, 1919.). M. fructigena parazitira na plodovima jabuka, krušaka i dunja u voćnjaku i skladištima. Plodovi se mogu zaraziti u svim stadijima razvitka. Ipak, najveći broj plodova zaražen je u drugom dijelu vegetacije. Kod zaraze mladih plodova zaraza obično potječe od zaraženih prašnika, koji su bili u dodiru s plodom, ili je epiderma ploda oštećena. Kod ranih zaraza plodovi se sasušuju, neki ostaju na stablu dulje razdoblje u vegetaciji, dok ostali otpadaju. Rani napadi monilije obično ostaju nezapaženi, i ne izazivaju veće štete, jer se na taj način prorijedi broj i onako previše zametnutih plodova. Ta rana zaraza je izvor inokuluma u kasnijim fazama kada je plod osjetljiviji. Zreli su plodovi podložniji napadu. U drugoj polovici vegetacije plodovi se najčešće inficiraju putem rana na epidermi, nastalih od insekata, tuče, ili oštećenja na plodovima koji se međusobno dodiruju. Na mjestu dodira micelij prelazi iz oboljelog ploda u zdrav kroz oštećenu koru. Bez oštećenja spore nisu sposobne prodirati u plod osim kroz lenticele. Na mjestu ulaza parazita dolazi do promjene boje ploda u vidu smeđe pjege koja se postepeno koncentrično širi i truljenje ploda je brže. Nastala pjega je ispočetka glatka, a zatim se na njoj pojavljuju gotovo u pravilnim koncentričnim krugovima male prljavo - bijele bradavičaste nakupine koje kasnije postaju pepeljaste, dana i noći poput. Gušći micelij nastaje tijekom dana a rijeđe u mraku tijekom noći. Početna pjega postaje s vremenom sve veća, a na njoj nastaje sve veći broj koncentričnih krugova. Na kraju čitav plod poprimi smeđu boju, a unutrašnjost je trula. Zaraza se prenosi i na susjedne plodove koji se dodiruju sa zaraženim, pa se često vidi nekoliko trulih plodova u skupini. Napredovanje bolesti ovisi o vlazi i temperaturi. Što je vrijeme vlažnije a temperature oko optimuma 20 - 25°C) truljenje ploda je brže. Bradavičaste nakupine sastoje se od zbitih dugačkih lanaca konidija na jednostavnom i kratkom konidioforu tvoreći sporodohije. Konidije su limunasta do ovalna oblika povezane jedna uz drugu poput ogrlice, zbog čega je konidijski stadij dobio naziv Monilia (latinski monila = ogrlica, đerdan). To je konidijski stadij parazita poznat nazivom Monilinia fructigena. U nekim slučajevima plodovi s vremenom primijene boju i postaju crni. Površina ploda je glatka i sjajna, a sporodohiji se ne pojavljuju. Takve promjene su karakteristične za trulež plodova u tamnim skladištima ili hladnjačama. Plod sadrži sok sve dok nije sav prožet micelijem, tek nakon toga počinje se sušiti, dok se ne mumificira. Ovako mumificirani plodovi ostaju na stablu ili padaju na zemlju, a oblik im ostaje manje ili više sačuvan. Ako ih zaoremo mogu ostati nekoliko godina prije nego se raspadnu. Micelij u njima je aktivan u rasponu temperatura od 0 - 35°C, a ugiba tek kod temperature od 50°C. M. fructigena prezimljava u "mumijama" u krošnji stabla i na tlu. Mumificirani plodovi predstavljaju stromu u kojoj micelij ostaje vitalan po nekoliko godina. Na tim plodovima u proljeće nastaju nove generacije konidija, koje raznose vjetar i insekti. Da bi došlo do stvaranja konidija na mumificiranim plodovima potrebno je da kod 20°C budu vlažni najmanje 12 sati. Najobilnija sporulacija očekuje se kada je vlaženje trajalo 38 - 49 sati. Nakon toga razdoblja ukoliko je relativna vlaga zraka 94 - 100% konidije se stvaraju neprekidno. To je razlog zbog čega poslije kišnog razdoblja nastaju veće zaraze. Na plodu jabuke, kruške i dunje može nastati po nekoliko apotecija. Oni se sastoje od drška (5 -15 mm) i tanjurastog proširenja (3-5 mm u promjeru) u kojem su poredani askusi i parfize. Za kišnog razdoblja iz askusa bivaju izbačene askospore, a struje zraka ih raznose u krošnju ali i na veće udaljenosti. Askospore klijaju u micelij koji inficira plodove. Apoteciji se rijetko formiraju pa je konidijski stadij važniji u stvaranju infekcija. Konidije su odgovorne za sekundarne infekcije, ali u odsustvu apotecija izvor su primarnih zaraza. Kod podizanja voćnjaka redove treba usmjeriti u pravcu glavnih vjetrova kako bi se vlaga manje zadržavala u krošnji. Sakupljanje "mumija" sa stabala i s tla i iznošenje iz voćnjaka doprinosi smanjenju primarnog izvora zaraze. Sve mjere koje smanjuju oštećenja na plodovima doprinose manjoj zarazi. Stoga je potrebno, uz ostalo, zaštititi plodove od svih insekata koji ih oštećuju. Na plodovima u voćnjaku, primjena fungicida zbog duge karence daje djelomične učinke. Međutim, prskanje fungicidima pred berbu (ovisno o karenci) zaštićuje plodove u razdoblju skladištenja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Poljoprivreda (agronomija)

POVEZANOST RADA