Naslov
Sindrom posturalne ortostatske tahikardije
(Postural orthostatic tachycardia syndrome)

Autori
Benvin, Ana ; Dejhalla, Ema

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, ostalo

Skup
3. Riječki dani primarne zdravstvene zaštite "Bolesnik s neurološkim i psihičkim poremećajima u obiteljskoj medicini"

Mjesto i datum
Rijeka, Hrvatska, 25.10.2019. - 27.10.2019

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Sindrom posturalne ortostatske tahikardije ; Disautonomija ; Tahikardija
(postural orthostatic tachycardia syndrome ; dysautonomia ; tachycardia)

Sažetak
Sindrom posturalne ortostatske tahikardije (engl. POTS, Postural orthostatic tachycardia syndrome) je heterogena skupina stanja koje karakterizira autonomna disfunkcija i pretjerani odgovor simpatičkog živčanog sustava na zauzimanje uspravnog položaja. Sindrom je definiran povećanjem srčane frekvencije za više od 30 otkucaja u minuti pri prijelazu iz ležećeg u stojeći položaj (za pacijente u dobi od 12 do 19 godina za više od 40 otkucaja u minuti) ili povećanjem apsolutne frekvencije srca na brzinu veću od 120 otkucaja u minuti unutar 10 minuta od ustajanja iz ležećeg položaja i u odsutnosti hipotenzije, aritmija, uzimanja simpatomimetičkih lijekova ili drugih stanja koja uzrokuju tahikardiju. Oboljeli od sindroma većinom su žene u dobi od 15 do 50 godina, s omjerom prema muškarcima od 5:1. POTS je klasificiran u primarni (idiopatski) i sekundarni (uzrok mu je poznato medicinsko stanje, npr. dijabetes melitus, multipla skleroza, lupus, Ehlers-Danlosov sindrom itd.) te hipovolemični, neuropatski i hiperadrenergični. Hipovolemični POTS povezan je s reduciranim volumenom krvi, neuropatski s parcijalnom autonomnom neuropatijom (periferna denervacija), a hiperadrenergični s povišenim razinama noradrenalina u cirkulaciji. Simptomi variraju od blagih do izrazito teških, a najčešće opisani su slabost, palpitacije, umor, glavobolja, intolerancija napora, mučnina, tremor, bol u prsima i kratkoća daha. Dijagnoza se postavlja na dva načina, pomoću pasivnog head-up tilt table testa i aktivnog testa stajanja. Liječenje se dijeli na nefarmakološko i farmakološko. Nefarmakološke mjere obuhvaćaju povećan unos vode i soli, uzimanje više manjih obroka tijekom dana, nošenje kompresivnih čarapa te korištenje tehnika koje povećavaju sposobnost osobe za vježbanjem kao što je trening izdržljivosti. Cilj farmakoterapije je povećati cirkulirajući volumen, potaknuti bubrege na retenciju natrija, smanjiti srčanu frekvenciju, blokirati učinke adrenalnih hormona na srce te poboljšati konstrikciju krvnih žila. U te svrhe koriste se infuzije 0, 9% natrijevog klorida, beta-blokatori, ivabradin, piridostigmin, kortikosteroidi (fludrokortizon), midodrin itd. Pravodobnom dijagnozom i liječenjem u velikog broja pacijenata dolazi do poboljšanja, dok kod manjeg dijela dolazi do kompletne rezolucije simptom. Cilj ovog preglednog rada je ukazati na važnost sindroma posturalne ortostatske tahikardije u diferencijalnoj dijagnozi u ordinacijama primarne zdravstvene zaštite.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA