Pregled bibliografske jedinice broj: 1085207
Čvrsti otpad iz proizvodnje i prerade hrane kao potencijalni biosorbent za obradu voda onečišćenih olovom i cinkom
Čvrsti otpad iz proizvodnje i prerade hrane kao potencijalni biosorbent za obradu voda onečišćenih olovom i cinkom, 2020., diplomski rad, diplomski, Kemijsko-tehnološki fakultet u Splitu, Split
CROSBI ID: 1085207 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Čvrsti otpad iz proizvodnje i prerade hrane kao
potencijalni biosorbent za obradu voda
onečišćenih olovom i cinkom
(Solid waste from food production and processing
as a potential biosorbent for treatment of
waters polluted by lead and zinc)
Autori
Čikeš, Marija Ljubica
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski
Fakultet
Kemijsko-tehnološki fakultet u Splitu
Mjesto
Split
Datum
25.09
Godina
2020
Stranica
53
Mentor
Nuić, Ivona
Ključne riječi
Otpad iz proizvodnje i prerade hrane ; Biosorbenti ; Obrada voda ; Teški metali ; Olovo ; Cink
(food production and processing waste ; biosorbents ; water treatment ; heavy metals ; lead ; zinc)
Sažetak
Razvoj kemijske industrije i rudarstva, kao i primjena suvremenih agrotehničkih mjera u poljoprivrednoj proizvodnji, doveli su do značajne emisije teških metala u okoliš, posebice u tlo i vodne ekosustave. Takve vode nisu prikladne za ljudsku potrošnju kao ni za potrebe industrije i navodnjavanja te je nužno naći ekonomski prihvatljive i učinkovite načine njihova pročišćavanja. U posljednje vrijeme raste interes za uporabom jeftinih, ekološki prihvatljivih i lako dostupnih materijala za uklanjanje teških metala iz otpadnih voda. Budući da porastom broja stanovnika raste proizvodnja i prerada hrane, a time i količina organskog čvrstog otpada, cilj ovoga rada bio je ispitati mogućnost uporabe takvog otpada u pročišćavanju voda onečišćenih teškim metalima. Za uklanjanje olova i cinka iz vodenih otopina kao biosorbent korišten je otpad prikupljen iz lokalnih pogona za proizvodnju i preradu hrane - koštice masline, pelet komine masline, ostaci hridinskog ježinca, koštice višnje i koštice trešnje. Eksperimenti su provedeni u tri uzastopna ciklusa sorpcije šaržnim postupkom. Ukupna učinkovitost u uklanjanju olova nakon tri ciklusa je od 37, 6 do 89, 2%, a cinka od 58, 43 do 75, 09%, s najboljim uklanjanjem na košticama višnje. Promatrajući cikluse pojedinačno, olovo je najbolje uklonjeno na košticama višnje i to u sva tri ciklusa, dok je cink najbolje uklonjen na ostacima hridinskog ježinca u prvom ciklusu, na košticama trešnje u drugom ciklusu te na košticama višnje u trećem ciklusu. Iako konačna koncentracija oba metala nije ispod graničnih dopuštenih vrijednosti, postignuto je zadovoljavajuće uklanjanje na svim biosorbentima. Smanjenje koncentracija olova i cinka do dopuštenih razina za ispust u površinske vode ili u sustav javne odvodnje moglo bi se postići različitim modifikacijama biosorbenata kao i sorpcijom postupkom u koloni, za što su nužna daljnja istraživanja. Ipak, otpad i ostaci iz proizvodnje i prerade hrane mogu se korisno upotrijebiti kao biosorbenti za uklanjanje teških metala olova i cinka, što bi smanjilo ukupne troškove obrade voda te pridonijelo konceptu održivog razvoja.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Kemijsko inženjerstvo