Naslov
Obilježja osoba s amputacijom donjih ekstremiteta važnih za medicinsku rehabilitaciju
(Characteristics of person with lower limb amputation important for medical rehabilitation)

Autori
ČAČIĆ, VESNA

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Acta Chirurgica Croatica / Majerović, Mate ; Kovačević, Miljenko - Zagreb : Hrvatsko kirurško društvo ; Klinika za kirurgiju KBC Zagreb, 2017, 84-85

Skup
Godišnji kongres Hrvatskog društva za vaskularnu kirurgiju s međunarodnim sudjelovanjem Stručni skup operacijskih sestara Hrvatske i medicinskih sestara vaskularne kirurgije

Mjesto i datum
Poreč, Hrvatska, 03.05.2017. - 06.05.2017

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
amputacija donjih ekstremiteta, prijedlog edukacijskog rehabilitacijskog programa
(lower limb amputation, proposal of educational rehabilitation program)

Sažetak
Povijest amputacijske kirurgije duga je kao i povijest medicine. Danas još uvijek, kao i u pradavnim vremenima, u nekim dijelovima svijeta amputacije su dio religijskih rituala ili čak metode kažnjavanja. Hipokrat prvi izvješćuje o amputaciji udova kao vidu liječenja oboljelih od gangrene. Ambrosie Pare, francuski kirurg, definirao je amputaciju kao rekonstruktivnu metodu, dao prijedlog da se amputira kroz zdravo tkivo i prvi opisao fantomsku bol, a u odabiru visine amputacije u obzir uzeo upotrebu buduće proteze. Amputacija je gubitak ili mutilacija dijela tijela, najčešće udova. Zahvat se obično izvodi kirurškim postupkom i odstranjuje se dio uda na određenoj razini kosti s pripadajućim elementima mekih česti. To je uvijek dramatičan čin pri kojem se čini da je medicinski postupak liječenja time doživio neuspjeh. No, pravilno indicirana i izvršena amputacija dio je liječenja i pobjeda nad bolešću te prvi korak ka uspješnoj rehabilitaciji. Od najstarijih vremena postojala je potreba osoba s amputiranim udom da izgubljeni ekstremitet nadoknade. Najstariji zapisi o tome potječu od Herodota (5. stoljeće prije Krista), a govore o tome kako je Heristratus zamijenio amputiranu nogu drvetom. Najveći napredak u razvoju ortopedskih pomagala zbio se u protetici nakon Prvog svjetskog rata zbog potreba protetičkog zbrinjavanja velikog broja amputiranih osoba te nakon Drugog svjetskog rata kada su u ortopedsko-protetičke tehnike uvedeni novi materijali i nove tehnologije izrade proteza. Tijekom posljednja dva desetljeća usavršavaju se protetički materijali i dizajn, što omogućuje izradu sve složenijih i funkcionalnijih proteza, a rehabilitacijske su metode sve bolje. Rehabilitacijski postupak kao i protetička opskrba jedna je od glavnih odrednica za normalan život osobe s amputiranim ekstremitetom. Sa stajališta rehabilitacijske medicine, amputacija nije kraj već početak liječenja nastradale ili bolesne osobe i zadatak je cijelog multidisciplinarnog tima da bolesnika čim prije vrati u aktivan život, omogući neovisnost, reintegraciju u društvo, socijalnu, obiteljsku i životnu sredinu. PRIJEDLOG EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKOG PROGRAMA: Područje rada-vježbe za aktivnosti svakodnevnog života i funkcionalne samostalnosti, korištenje opreme i ortopedskih pomagala, okupacija boli, smanjivanje rizika za pad i povredu. Cilj rada: Poticanje samostalnosti i kretanja. Sadržaj programa: Aktivnosti svakodnevnog života i poticanje samostalnosti za samozbrinjavanje. Vježbe: Vježbe povećanj mišićne snage i izdržljivosti, hodanja, priprema bataljka za protezu. Način provođenja vježbi: Aktivne, pasivne, relaksacijske. Finalno ispitivanje i kritički osvrt na rezultate – poboljšanje sposobnosti samozbrinjavanja, povećanje samostalnosti, smanjenje boli na razinu podnošljivosti – dobra prilagođenost svom invaliditetu i reintegracija u društvo

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti, Edukacijsko-rehabilitacijske znanosti

POVEZANOST RADA