Naslov
O povezanosti ometača i dobi u dječjem pripovijedanju
(Relation of age and mazes in the children’s narration)

Autori
Trtanj, Ivana ; Hržica, Gordana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Knjiga sažetaka JEZIČNO I IZVANJEZIČNO U MEĐUDJELOVANJU / - , 2020, 94-94

Skup
XXXIV. međunarodni znanstveni skup JEZIČNO I IZVANJEZIČNO U MEĐUDJELOVANJU

Mjesto i datum
Split, Hrvatska, 24.09.2020. - 26.09.2020

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
dječji jezik, pripovijedanje, dob, ometači
(child language, narration, age, mazes)

Sažetak
Ometači (engl. mazes) se definiraju kao niz riječi ili dijelova riječi, ili dodanih fragmenata koji ne pridonose značenju i protoku jezika (Loban 1976). Pretpostavlja se da djeca upotrebljavaju takve riječi kada izražavaju ideju koja je apstraktna, složena ili nije potpuno razvijena (Leadholm, Miller, 1995). Istraživanja pokazuju da djeca imaju više ometača u kontekstima koji su jezično zahtjevni poput proizvodnje pripovjednog teksta za razliku od primjerice razgovora (ref) ili u uvjetima manipulacije složenošću zadatka (ref). Ometači su uglavnom grupirani u kategorije kao što su ispunjene pauze, ponavljanja i samoispravljanja (fonološka, leksička i gramatička). Rezultati istraživanja pokazuju dvojak utjecaj dobi na količinu te na različite vrsta ometača. S jedne strane, pokazuje se da je ukupan broj ometača kontinuiran kroz dob te samo moduliran složenošću zadatka (npr. Starkweather 1987). No, omjer različitih vrsta ometača može se mijenjatis dobi. Pauze i ponavljanja smatraju se karakteristikom mlađe dobi, dok se s vremenom može očekivati pojavljivanje naprednijih vrsta ometača. Cilj je istraživanja bio ustanoviti postoji li kod djece predškolske i rane školske dobi povezanost dobi te a. ukupnog udjela ometača i b. zasebnih vrsta ometača (ponavljanja, samoispravljanja). U istraživanju su proučavani jezični uzorci (transkripti) pripovijedanja 157 jednojezične djece koja su ispričala njima nepoznatu priču prema slikovnom predlošku (Frog where are you, Meyer, 1969). Kodirana su ponavljanja i samoispravljanja rabeći računalni program CLAN (MacWhinney 2000). Izračunat je prosječan broj ponavljanja (PON_KJ), prosječan broj samoispravljanja (SI_KJ) i prosječan broj ometača ukupno po komunikacijskoj jedinici (O_KJ). Rezultati pokazuju da djeca redovito proizvode netečnosti: pronađeni su kod 97% djece, a O_KJ je prosječno 0, 23 (min=0, max=1, 39). Prosječan PON_KJ i SI_KJ podjednaki su (0, 1, po iskazu). Pearsonova korelacija pokazuje da ukupan broj ometača nije povezan s dobi, ali je O_KJ s njom pozitivno povezan (p<0.005, r=0, 220). No, odnos se dobi i različitih vrsta ometača razlikuje. Dok PON_KJ ne pokazuje povezanost s dobi, SI_KJ je s njom slabo pozitivno povezan (p<0, 001, r=0, 267). Ti su rezultati u skladu s objašnjenjem da s vremenom djeca postaju sve bolja u nadziranju vlastite jezične proizvodnje, ali i da se sintaktička složenost njihovih rečenica povećava (Starkweather 1987).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Logopedija, Filologija

POVEZANOST RADA