Naslov
Moć u nemoći: Glavna obilježja vjere u Boga koji spašava u starozavjetnim spisima
(Power in Powerlessness: The Main Features of Faith in the God Who Saves in the Old Testament Scriptures)

Autori
Lujić, Božo

Izvornik
Bogoslovska smotra (0352-3101) 83 (2013), 3; 459-488

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
vjera ; Bog spasitelj ; spasenje ; osloboditi ; izvoditi ; voditi i uvoditi ; otkupiti ; mali povijesni credo ; darovati
(faith ; God the Savior ; salvation ; rid ; perform ; lead and introduce ; redeem ; small historical credo ; donate)

Sažetak
Pojam vjere u starozavjetnim spisima je širok, slojevit, konkretan i bogat značenjima. Vjera nije neovisna i neosobna veličina, nego je vezana uz pojam Boga koji stoji u posebnom odnosu prema čovjeku, narodu i prirodi, odnosno povijesti. Taj je odnos određen Božjim pozitivnim stavom koji se teološki naziva djelatnošću Boga koji oslobađa, otkupljuje i spašava. Paradigma Boga spasitelja sadrži tri dimenzije: Boga koji izvodi narod iz egipatskog ropstva, Boga koji vodi kroz pustinju i Boga koji uvodi u Obećanu zemlju. Naspram takvoga Boga nalazi se čovjek vjere. Rad obrađuje nekoliko cjelina koje su međusobno povezane temeljnom paradigmom vjere u Boga spasitelja i ulaze u samu strukturu rada: 1. izvođenje naroda iz Egipta ; 2. vjera u Boga koji vidi, čuje, poznaje ljudsku nevolju, i izbavlja ; 3. mali povijesni credo: vjera u Boga izbavitelja ; 4. ispovijest vjere u obliku hvalospjeva ; 5. vjera u Boga koji izbavlja čak i od smrti ; 6. načelna biblijska definicija vjere. Iz rada proizlazi da vjera nije neovisna veličina, nego da svoja obilježja relacijske i osobne stvarnosti dobiva iz odnosa prema Bogu: Bog vjeruje čovjeku i čovjek treba vjerovati Bogu. U središtu Božjega spasiteljskog djelovanja su glagoli »osloboditi, izvesti, otkupiti, izvoditi, voditi i uvoditi«, zapravo »spasiti«. Samo oko vjere prepoznaje Božje osloboditeljsko djelovanje kao spasenje. Vjera u biblijskom smislu upozorava uvijek iznova da svaka granica ima svoju granicu, pa čak i granica smrti. U tom je smislu pisac Poslanice Hebrejima iz perspektive Abrahamove vjere napisao: »Vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo« (Heb 11, 1). Izaija bi rekao: »Ako ne budete vjerovali, nećete opstati« (Iz 7, 9b). Vjera je s jedne strane temelj egzistencije, a s druge usmjerenje, pokretačka snaga koja i u povijesnoj nemoći otvara nove putove i nove mogućnosti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija

POVEZANOST RADA