аЯрЁБс>ўџ ИКўџџџЖЗџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџьЅСY ПbjbjѓWѓW (6‘=‘=‘m!!џџџџџџ]ЪЪЪОˆ„       8X$|$ и ZЌЌ"ЮЮЮЮЮЮh j j j -— Ѓ Џ $2є&^г  ЮЮЮЮЮг n  ЮЮЌnnnЮ  Ю Юh      Юh nњnh  h Ю  p4œ‘GН  nh NOVI PRILOG NA PUTU ZA`TITE PRAVA DJETETA - HA`KA KONVENCIJA O NADLE}NOSTI, PRIMJENI, PRIHVAANJU I IZVR`ENJU (ODLUKA), TE O SURADNJI S OBZIROM NA RODITELJSKU ODGOVORNOST I MJERE DJE JE ZA`TITE PRIKAZ U ovom radu autorica, predstavljajui na jednom mjestu sukus rezultata meunarodnih i europskih nastojanja na podru ju zaatite i promicanja dje jih prava, te na planu transmitiranja te~iata s roditeljskih prava i du~nosti na roditeljsku odgovornost spram djeteta, pravnoj javnosti predstavlja joa jedan, najnoviji instrument meunarodnog privatnog prava - Konvenciju o nadle~nosti, mjerodavnom pravu, priznanju i izvraenju (odluka), te o suradnji s obzirom na roditeljsku odgovornost i mjere dje je zaatite (1996.). Ukazujui na poseban doprinos Konvencije koji se sastoji u unaprijeenju zaatite djece u meunarodnim prilikama i okolnostima; u iznala~enju na ina za izbjegavanje sukoba meu odreenim pravnim sustavima po pitanju nadle~nosti, primjene zakona, prihvaanja i izvraenja mjera i uope postizanja suradnje meu dr~avama u sferi roditeljske odgovornosti i dje je zaatite, autorica sugerira de lege ferenda respektiranje njenih temeljnih smjernica i odrednica i u novom hrvatskom obiteljskom zakonodavstvu. Kratko re eno, ova Konvencija predstavlja joa jedan na in na putu postizanja vee jednoobraznosti i unificiranosti zakonskih propisa u ovoj vrlo osjetljivoj dimenziji ljudskih prava. 1. Uvod U svom originalnom nazivu, Convention on Jurisdiction, Applicable Law, Recognition, Enforcement and Co-operation in Respect of Parental Responsibility and Measures for the Protection of Children (u daljnjem tekstu: Konvencija), rezultat je rada 18-tog zasjedanja Haake konferencije koje je okon ano 30. rujna 1996. godine. Stru njaci Stalnog ureda Haake konferencije, dr~avni izaslanici pojedinih zemalja lanica, te predstavnici pojedinih dr~ava koji su sudjelovali kao promatra i, smatrajui da je potrebito unaprijediti zaatitu djece u meunarodnim prilikama i okvirima, ~elei izbjei sukobe meu pojedinim zakonskim sustavima glede nadle~nosti, primjene zakona, prihvaanja i izvraenja mjera dje je zaatite, uope, tendirajui ka veoj jednoobraznosti zakonskih propisa u ovoj najosjetljivijoj dimenziji ljudskih prava, krenuli su u izazovan, ali istovremeno i vrlo zahtjevan posao na izradi jedne ovakve Konvencije. Svi oni odlu ili su iznijeti svojim vladama nacrt Konvencije o nadle~nosti, primjeni, prihvaanju i izvraenju (odluka), te o suradnji u roditeljskoj odgovornosti i mjerama dje je zaatite. Pri tome, dodatno su bili motivirani va~noau meunarodne suradnje na planu zaatite djece, potvrujui kako najbolji interes djeteta mora biti prioritetan, opa~ajui potrebu hitnog revidiranja Haake konvencije o nadle~nosti organa i o mjerodavnom pravu koje se primjenjuje u predmetu zaatite maloljetnika od 5. listopada 1961. godine, a sve sa svrhom postizanja viaeg stupnja jednoobraznosti, unificiranosti po tom pitanju. U pothranjivanju takovih ideja izdaaan udio su imale i pozitivne smjernice Konvencije UN o pravima djeteta iz 1989. godine. 2. Rezultati meunarodnih globalnih i regionalnih (europskih) nastojanja u zaatiti dje jih prava Od kolike su va~nosti meunarodni ugovori openito, a time i oni koji ureuju materiju mpp-a, najbolje svjedo i odredba l. 134. hrvatskog Ustava koja takove ugovore, po pravnoj snazi, stavlja iznad samog zakona. Rezultate meunarodnih i europskih nastojanja na podru ju zaatite i promicanja dje jih prava, numeracijskom deskripcijom, mo~emo predstaviti na slijedei na in: tu spada, ponajprije, 1) }enevska deklaracija o pravima djeteta iz 1924. godine koja kroz pet temeljnih na ela promi e dje ja prava (pravo na tjelesni i duhovni razvoj; pravo na ishranu, zdravstvenu njegu, socijalnu zaatitu; prioritetno pravo na pomo u nevolji; zaatitu od iskoriatavanja; podizanje djeteta na na in da ono bude svjesno da njegove sposobnosti slu~e ljudskom druatvu). Tu je i 2) Opa deklaracija UN o pravima ovjeka (1948.). Ovom Deklaracijom proklamiraju se prava ovjeka, kako to sam naziv govori, no, manji broj na ela, argumento a maiore ad minus, neposredno je primjenjiv i na djecu. Konkretno, rije  je o pravu na slobodu i jednakost po roenju ( l. 1.); o zabrani ropstva ili pot injenosti, mu enja ili poni~enja ( l. 4-5.); o pravu na afirmaciju pravnog subjektiviteta ( l. 6.); o jednakosti pred zakonom, te o pravu na sudsku zaatitu ( l. 7-8.). Slijedi, potom, 3) Deklaracija o pravima djeteta iz 1959. godine u kojoj se iznosi deset na ela koja moraju poslu~iti kao orijentir roditeljima, pojedincima i zaatitnim organizacijama, mjesnim vlastima i nacionalnim vladama kako da pru~e djetetu sve najbolje ato mogu, kako bi mu osigurali sretno djetinjstvo. I ova Deklaracija predstavlja "...odraz humanog stava ovje anstva prema djetetu kojem je zbog njegove fizi ke i mentalne nezrelosti potrebna zaatita i briga, uklju ujui pravnu zaatitu, prije kao i poslije roenja". Neizostavno moramo spomenuti i 4) Meunarodni pakt UN o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966. godine (s naglaskom na l. 10. Pakta), kao i 5) Meunarodni pakt o graanskim i politi kim pravima iz 1966. godine (s naglaskom na l. 18, 23 i 24. Pakta). Prava djece osamdesetih godina ovog stoljea bila su u znaku progresivnog i znakovitog napretka u globalnim razmjerima. Naime, 1989. godine donijeta je 6) Konvencija UN o pravima djeteta. Sa svoja 54 lanka Konvencija UN-a nala~e svim dr~avama, koje su istu prihvatile, obvezu poativanja prava djeteta bez ikakve diskriminacije s obzirom na rasu, boju ko~e, spol, jezik, vjeru, politi ko i drugo uvjerenje, nacionalnu, etni ku ili socijalnu pripadnost, imovinu, sposobnost, roenje ili neku drugu okolnost kod djeteta (i njegovih roditelja ili zakonskih skrbnika). Od meunarodnih dokumenata za pravni polo~aj djece iznimno je va~na i 7) Svjetska deklaracija o opstanku, zaatiti i razvoju djece prihvaena na Sastanku na vrhu, posveenom djeci, od 30. rujna 1990. godine, a koja predstavlja prijelazno i pomono sredstvo za osmialjenje obveza preuzetih Konvencijom o pravima djece. Ona je opi poziv dr~avama za osiguranje bolje budunosti svakog djeteta. Nadalje, od velikog zna enja su i pojedini regionalni dokumenti kojima se ova materija ureuje. Mogue je, pri tome, da je rije  o dokumentima s izri itim naglaskom na djeci kao subjektima takovih ugovora (kao ato su npr.: Europska konvencija o posvojenju djece iz 1967. godine; zatim, Europska konvencija o pravnom polo~aju djece roene izvan braka iz 1975. godine; ili Afri ka povelja o pravima i dobrobiti djeteta iz 1990. godine itd..). No, mogue je da se o dje jim pravima progovara i u kontekstu odreenih opih dokumenata (npr. u kontekstu Europske konvencije o zaatiti ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950. godine; u Europskoj socijalnoj povelji iz 1961. godine; u Ameri koj konvenciji o ljudskim pravima iz 1969. godine; u Afri koj povelji o pravima ovjeka i naroda iz 1981. godine i sl...). Republika Hrvatska je od nedavno postala i lanicom Vijea Europe. Poznato je da se brojne rezolucije (odluke), preporuke i konvencije Vijea Europe izravno odnose na pravnu problematiku u svezi s djecom. Od iznimnog zna enja, u europskim pravnim razmjerima, su i dosadaanji rezultati rada Haake konferencije za meunarodno privatno prava, ija je temeljna zadaa ujedna avanje europskog prava openito, pa tako i prava koja se ti u djece, njihovih interesa i, uope, pripadajueg im pravnog polo~aja. Tako, mo~emo navesti Haaku konvenciju o pravu mjerodavnom za obvezu uzdr~avanja djece iz 1956.; zatim, Haaku konvenciju o ovlastima tijela i mjerodavnom pravu za zaatitu djece iz 1961. godine; Haaku konvenciju o jurisdikciji, mjerodavnom pravu i priznanju odluka o posvojenju iz 1965.; Haaku konvenciju o priznanju i osna~enju odluka koje se odnose na obvezu uzdr~avanja iz 1973.; Haaku konvenciju o graanskopravnim vidovima meunarodnog odvoenja djece iz 1980., te na poslijetku i Konvenciju s kraja 1996. godine koja i predstavlja predmet naaeg interesa u ovom radu. 3. Cilj i domaaaj Konvencije Ciljevi ove Konvencije sadr~ani su u njenom prvom lanku koji obvezuje dr~ave potpisnice da: a) odrede dr~avne organe koji e biti nadle~ni da poduzimaju mjere u svrhu zaatite osobnosti djeteta, kao i njegove imovine; b) da odrede va~ee propise koje e nadle~ni organi primjenjivati u provoenju svojih ovlasti; c) ponaosob da odrede propise koji e se primjenjivati na materiju roditeljske odgovornosti ("to parental responsibility"); nadalje, d) cilj Konvencije je pobrinuti se za prihvaanje i izvraenje tih mjera zaatite u svim dr~avama potpisnicima; i na poslijetku, e) ustanoviti takvu suradnju izmeu ovlaatenih institucija dr~ava potpisnica koja je potrebita da bi se uope postigla svrha ove Konvencije. Naprijed navedene mjere aplikabilne su na djecu od njihovog roenja do navraene 18-te godine ~ivota i mogu se posebno odnositi na: a) dodjeljivanje, izvraenje, ograni enje ili prestanak roditeljske odgovornosti, kao i na njeno ustupanje (drugim osobama); b) pravo skrbi (zaatite), uklju ujui poglavito prava koja se ti u skrbi za djetetovu osobnost i posebice, prava odreivanja djetetovog mjesta stanovanja, kao i prava pristupa uklju ujui pravo da se dijete odvede za odreeni period vremena na neko drugo mjesto koje nije njegovo uobi ajeno mjesto stanovanja; c) skrbniatvo, kuratorstvo i sli ne institucije; d) imenovanje osoba i tijela koja e vraiti nadzor i voditi brigu nad djetetovom osobnoau ili imovinom, koja e ga zastupati ili mu pomagati i odreivanje njihovih zadataka (obveza); e) smjeataj djeteta u obitelj posvojitelja ili u odreenu ustanovu, ili odreivanje skrbi u vidu "kafalah-a" (prema islamskom pravu) ili analogne institucije; f) nadzor od strane javne (dr~avne) slu~be (organa) za brigu nad djecom koju vrai ovlaatena, odgovorna osoba; g) upravljanje, uvanje ili raspolaganje djetetovom imovinom. Konvencija se ne primjenjuje na: a) utvrivanje ili osporavanje odnosa roditelj-dijete; b) odluke o posvojenju, pripremne mjere (radnje) za posvojenje, ili na poniatenje, odnosno na opoziv posvojenja; c) prezime i ime djeteta; d) emancipaciju; e) obveze uzdr~avanja; f) pravo nasljeivanja; g) socijalno osiguranje; h) javne mjere ope naravi u svezi izobrazbe ili zdravlja; i) mjere koje su poduzete kao rezultat ka~njivih djela iji je po initelj dijete; j) odluke o egzistentnosti pravo azila ili imigracije (useljenja u neku stranu zemlju), ( l. 4. Konvencije). Razvidno je, glava prva ove Konvencije govori o svrsi i o ekivanim dosezima koji bi se njenom primjenom u praksi ostvarili. 4. Lex domicilii - klju ni kriterij za odreivanje nadle~nosti i primjenu mjerodavnog prava Glava druga svojih deset odredaba posveuje problemu jurisdikcije, nadle~nosti sudskih i upravnih organa kod poduzimanja mjera za zaatitu djetetove osobnosti i/ili, pak, njegove imovine. S tim u svezi klju ni kriterij za odreivanje mjesne nadle~nosti je mjesto djetetovog prebivaliata, odnosno, uobi ajeno mjesto njegovog boraviata. Za slu aj promjene djetetovog mjesta boravka i odlaska u neku drugu dr~avu potpisnicu, nadle~nost e se tada transmitirati na sudske, odnosno upravne organe vlasti dr~ave u koju je dijete odselilo. To vrijedi i za djecu prognanike i izbjeglice koja su se u takovoj poziciji naala zbog nemira ili ratnih sukoba u njihovoj zemlji, kao i na djecu ije se stalno mjesto boraviata ne mo~e utvrditi. Za slu aj neovlaatenog premjeatanja ili protupravnog zadr~avanja djeteta, sudski ili upravni organi vlasti dr~ave-potpisnice u kojoj je dijete imalo svoje prebivaliate (odnosno, redovito boraviate) prije poduzimanja takovih radnji, zadr~avaju svoju nadle~nost sve dok dijete ne stekne prebivaliate, odnosno redovito boraviate u nekoj drugoj dr~avi (u koju je neovlaateno odvedeno i zadr~ano), uz uvjet da je: a) svaka osoba, institucija ili drugo tijelo koje pola~e pravo na skrb prihvatilo premjeataj ili zadr~avanje ili b) da je dijete boravilo u toj drugoj dr~avi du~e od 1 godine nakon ato je osoba, institucija ili neko drugo tijelo koje ima pravo na skrb, saznalo ili je trebalo saznati gdje se dijete nalazi, a o nijednom zahtjevu za povratak djeteta, podnijetom unutar tog roka, joa nije odlu eno, a dijete je smjeateno (nastanjeno) u novom okru~enju. U svrhu otklanjanja izvjesnih dvojbi i nedoumica Konvencija ak i pojaanjava pojam "protupravnog zadr~avanja i neovlaatenog premjeatanja djeteta" (v. l. 7., st. 2. Konvencije). Ina e, dok god vrijedi nadle~nost sudskih ili upravnih organa vlasti dr~ave u kojoj je dijete ve imalo prebivaliate ili redovito boraviate, organi dr~ave-potpisnice u koju je dijete premjeateno ili u kojoj je zadr~ano mogu samo provoditi neke hitne mjere neophodne za zaatitu djetetove osobnosti i imovine. Dakle, pravni interes i dobrobit djeteta imbenik su koji generira izuzecima od postavljenog pravila, te otvara mogunost proliferacije nadle~nosti (u izvjesnim slu ajevima). Ipak, s tim mora biti suglasna i dr~ava-potpisnica u kojoj dijete prebiva, odnosno, u kojoj ono redovito boravi. Tako, ovisno o najboljem interesu za dijete, nadle~nim se mogu pojaviti: organi dr~ave pripadajueg dr~avljanstva djeteta; organi dr~ave u kojoj je smjeatena imovina djeteta; dr~ave ijim je organima podnijeta tu~ba za razvod ili za poniatenje braka djetetovih roditelja; kao i organi dr~ave s kojom je dijete u vrstoj vezi (orig. "State with which the child has a substantial connection"). No, organi tih dr~ava-potpisnica, ukoliko smatraju da su u boljem polo~aju procijeniti ato odgovara najboljem interesu djeteta, mogu 1) ili zahtijevati od kompetentnih organa dr~ave-potpisnice u kojoj dijete ima prebivaliate (odnosno, redovito boraviate), direktno ili uz pomo sredianjeg izvranog organa te dr~ave da im se dodijeli nadle~nost za poduzimanje mjera zaatite koje oni smatraju neophodnima, ili 2) pozvati stranke da podnesu takav zahtjev prije organima dr~ave-potpisnice u kojoj dijete ima prebivaliate (redovito boraviate). Ina e, nadle~ni sudski, odnosno, upravni organi u obavljanju svoje djelatnosti primjenjivali bi svoje vlastite zakonske propise. No, ukoliko je potrebito zaatititi djetetovu osobnost ili imovinu, oni iznimno mogu primjeniti ili uzeti u obzir, takoer, i "zakon druge dr~ave koja je u odreenoj vezi s tim predmetom" (the law of another State with which the situation has a substantial connection). Konvencija, u ovom kontekstu, odreuje i izmjenu situacije, po pitanju primjene mjerodavnog prava, koju uzrokuje okolnost promjena djetetovog prebivaliata. U tom slu aju mjerodavno e biti pravo te druge dr~ave u koju je dijete odselilo, a njegovo djelovanje nastupa momentom nastanka promjene u djetetovom rezidualnom statusu. Takoer, zakonskim propisima te dr~ave odreuju se uvjeti primjene mjera koje su poduzete u dr~avi u kojoj je dijete prethodno prebivalo (redovito boravilo). Glede dodjeljivanja ili prestanka roditeljske odgovornosti djelovanjem zakona, bez intervencije sudskih ili administrativnih organa, Konvencija nala~e da se isti provodi po zakonu dr~ave u kojoj dijete prebiva, tj. stalno boravi. Taj isti postupak kada nastaje sporazumno ili jednostranim aktom, bez intervencije sudskih ili administrativnih organa, provodi se po zakonu dr~ave u kojoj dijete ima prebivaliate ili stalno boraviate u vrijeme kada je taj sporazum ili jednostrani akt stupio na snagu (postao pravovaljan). Ina e, egzistentnost roditeljske odgovornosti (po zakonu dr~ave u kojoj dijete prebiva) ekstenzivira se i dalje postoji i nakon promjene prebivaliata, odnosno stalnog mjesta boraviata u drugu dr~avu. Isto je i sa izvraavanjem roditeljske odgovornosti. Ono se odreuje temeljem zakona dr~ave u kojoj dijete prebiva (stalno boravi). Eventualna promjena prebivaliata, odnosno boraviata djeteta ima za posljedicu i promjenu mjerodavnog prava kojim se odreuje izvraavanje roditeljske odgovornosti. Tada stupaju na snagu propisi dr~ave djetetovog novog mjesta prebivaliata, odnosno redovitog mjesta boraviata. Nadalje, Konvencija isti e da se za primjenu zakonskih propisa koji se ti u problematike odreivanja mjerodavnog prava (v. supra), isti mogu odbiti samo ukoliko bi njihova primjena o igledno bila u suprotnosti sa javnim poretkom (uzimajui u obzir najbolji interes djeteta). 5. O priznavanju i provoenju mjera koje poduzimaju nadle~ni organi dr~ava-potpisnica Konvencije Sve mjere koje poduzmu organi jedne dr~ave-potpisnice biti e prihvaene u svim drugim dr~avama-potpisnicama. Meutim, prihvaanje se mo~e u izvjesnim slu ajevima i odbiti. Rije  je o slijedeim situacijama: a) ukoliko mjere poduzima organ ija se nadle~nost ne zasniva na odrednicama o kojima se govori u glavi II., a ti u se ispravno utvrene nadle~nosti i primjene mjerodavnog prava (v. supra, 3.); b) ukoliko su mjere poduzete, izuzev hitnog slu aja, u kontekstu sudskog ili upravnog postupka, a da djetetu nije bila pru~ena aansa da ga se sasluaa, kraenjem osnovnih postupovnih principa dr~ave koja podnosi zahtjev; c) na zahtjev bilo koje osobe koja tvrdi da te mjere naruaavaju njenu roditeljsku odgovornost, ako je takva mjera poduzeta, (osim kada se radi o hitnosti slu aja), bez pru~ene mogunosti takovoj osobi da je se sasluaa; d) ukoliko je takovo prihvaanje o igledno u suprotnosti s javnim poretkom, dr~avnom politikom zemlje koja je u pitanju, respektirajui standard "najboljeg interesa djeteta"; e) ako takva mjera nije suglasna s mjerom poduzetom u dr~avi koja nije potpisnica, a u kojoj dijete ima prebivaliate (stalno boraviate) i u kojoj ova kasnije poduzeta mjera ispunjava uvjete za akceptiranje u dr~avi koja podnosi zahtjev; i na poslijetku, f) ako se nije provela procedura konzultiranja u slijedeem slu aju: ukoliko neki nadle~ni organ jedne dr~ave razmatra mogunost smjeatanja djeteta u obitelj posvojitelja ili u neku ustanovu, ili ako se taj smjeataj ili to skrbniatvo treba realizirati u nekoj drugoj dr~avi-potpisnici, onda je nu~no konzultirati se sa sredianjim izvranim organom te dr~ave. Slijedom toga podnijeti e izvjeae o djetetu zajedno s razlozima za smjeataj i skrb koju predla~e. Odluka da se dijete smjesti ili stavi pod skrbniatvo u toj dr~avi mo~e se donijeti samo ukoliko je sredianji izvrani organ te dr~ave ili neki drugi kompetentni organ dr~ave od koje se to tra~i pristao da odobri smjeataj ili skrbniatvo, uzimajui u obzir da je to u najboljem interesu djeteta. Ako su izvjesne mjere poduzete u jednoj dr~avi-potpisnici i tamo su pravovaljane i zahtijevaju provedbu u drugoj dr~avi-potpisnici, onda e, na zahtjev zainteresirane strane, biti proglaaena pravovaljanom ili odreene da se provedu u toj drugoj dr~avi prema postupku i odredbama zakona te dr~ave. Sve dr~ave-potpisnice bile bi obvezne primjeniti provedbu ili zabilje~bu zahtjeva za provedbu jednostavnom i brzom procedurom, uz nu~no respektiranje okolnosti o kojima je ve bilo rije i (v. supra,5.), a koje mogu utjecati na odbijanje zahtjeva za provedbu ili, pak, odbijanja i samog registriranja zahtjeva za provedbu izvjesne mjere. Ina e, mjere preuzete u jednoj dr~avi potpisnici, a koje su objavljene kao provedive ili su registrirane za provedbu, u drugoj dr~avi-potpisnici biti e provedene kao da su ih proveli organi te dr~ave. Provedba se vrai u skladu sa propisima dr~ave koja podnosi takav zahtjev. 6. Sredianji izvrani organi - glavni promicatelji i realizatori uspjeane suradnje meu dr~avama potpisnicama Konvencije Konvencija svojih 11 lanaka ( l. 29 - l. 39.) posveuje problematici uspjeanosti suradnje meu dr~avama-potpisnicama, a sve sa svrhom postizanja ciljeva koje je ona pred sebe postavila. Teret te obveze le~i na sredianjim izvranim organima koje su dr~ave-potpisnice du~ne imenovati. Svaka dr~ava-potpisnica o nominaciji sredianjeg izvranog organa du~na je izvijestiti Stalni ured Haake konferencije za meunarodno privatno pravo. Ti organi meusobno bi trebali suraivati i promicati suradnju meu nadle~nim organima u tim dr~avama; oni bi, u svezi s primjenom Konvencije, trebali poduzimati odgovarajue korake u smislu pribavljanja informacija o zakonskim propisima, kao i o raspolo~ivim slu~bama u tim dr~avama, a koje se odnose na zaatitu djece. Sredianji organi dr~ava-potpisnica, bilo direktno ili putem dr~avne vlasti ili drugih tijela e poduzimati odgovarajue korake: a) da olakaaju komunikaciju i ponude pomo o kojoj je bilo rije i kod spomena na l. 8 i 9. Konvencije (v. biljeaku 20); b) da olakaaju posredovanjem, nagodbom ili sli nim sredstvima dogovaranje rjeaenja za zaatitu djetetove osobnosti i njegove imovine u slu ajevima u kojima se primjenjuje ova Konvencija; c) da pru~aju, na zahtjev kompetentnih organa druge dr~ave potpisnice, pomo u otkrivanju gdje se dijete nalazi ili gdje se ini da se dijete mo~e pronai (zatei) i ako treba zaatitu unutar teritorija dr~ave kojoj se podnosi zahtjev da se ista pru~i. Kada se razmatra potreba i mogunost poduzimanja izvjesnih mjera zaatite, nadle~ni organi po ovoj Konvenciji, ako to zahtijeva situacija djeteta, mogu zatra~iti od organa bilo koje druge dr~ave-potpisnice da iznese informaciju koja je relevantna za zaatitu djeteta ukoliko ovaj takvu informaciju ima, pri emu se dr~ava-potpisnica mo~e obvezati da e takve izjave iznositi samo putem sredianjeg organa. Takoer, za slu aj nasilnog odvoenja ili protupravnog zadr~avanja djeteta od strane onog roditelja kojem ono nije povjereno na uvanje i odgoj, nadle~ni organi dr~ave potpisnice mogu zatra~iti od organa druge dr~ave potpisnice da im pomogne u provoenju mjera zaatite koje se poduzimaju po ovoj Konvenciji, poglavito da osiguraju u inkovito koriatenje prava pristupa, isto kao i prava da drugi roditelj odr~ava direktne kontakte sa djetetom na redovitoj osnovi. Organi dr~ave potpisnice u kojoj dijete nema prebivaliate (redovito boraviate) mogu, na zahtjev jednog roditelja koji boravi u toj dr~avi, a koji tra~i da doe do djeteta ili da zadr~i mogui pristup djetetu, sakupiti informacije ili dokaze i mogu ustanoviti da li je taj roditelj pogodan da ima pristup djetetu, a isto tako i uvjete pod kojima e izvraiti pristup djetetu. Openito govorei, ova Konvencija nee utjecati na primjenu Konvencije o graanskopravnim vidovima meunarodnog odvoenja djece od 25. 10. 1980. godine (izmeu dr~ava-potpisnica obiju Konvencija). Dakle, ta okolnost nipoato ne bi isklju ivala primjenu ove Konvencije i mogunost pozivanja na nju u svrhu postizanja povrata djeteta koje je protupravno premjeateno ili zadr~ano (opairnije, v. Ope odredbe Konvencije-Glava VI). U svakom slu aju, kada je dijete izlo~eno ozbiljnoj opasnosti, nadle~ni organi dr~ave potpisnice u kojoj su poduzete mjere za zaatitu djeteta ili se iste razmatraju, ukoliko su obavijeateni da je djetetovo prebivaliate (redovito boraviate) promijenjeno, ili da se dijete nalazi u nekoj drugoj dr~avi, obavijestiti e organe te druge dr~ave o opasnosti i poduzetim mjerama ili pak, o mjerama koje se razmatraju, a ti u se zaatite djeteta. U svrhu krajnje zaatite dobrobiti djeteta, organi nee zahtijevati razmjenu, niti e uope razmjenjivati ikakve informacije, ako bi to po mialjenju dr~avnih organa dovelo djetetovu osobnost ili imovinu u opasnost, ili predstavljalo ozbiljnu prijetnju slobodi ili ~ivotu nekog lana djetetove obitelji ( l. 37.). Glede naknade troakova nastalih za provedbu usluga vrijedi pravilo da e, sredianji organi i drugi dr~avni organi zemalja-potpisnica snositi svoje vlastite troakove. No, ostavljeno je na dispoziciju dr~avama-potpisnicama da mogu sklopiti sporazum s jednom ili viae zemalja potpisnica glede evtl. raspodjele troakova. Takoer, s ciljem poboljaanja suradnje u svojim meusobnim odnosima, bilo koja dr~ava potpisnica mo~e o tome sklopiti sporazum s jednom ili viae drugih zemalja potpisnica. Dr~ave koje su sklopile takav sporazum, obvezne su ga deponirati "kod Konvencije" ("The States which have concluded such an agreement shall transmit a copy to the depositary of the Convention"). 7. Umjesto zaklju ka Republika Hrvatska kreira svoj vlastiti pravni sustav uva~avajui temeljne zahtjeve i standarde koje pred nju postavljaju meunarodni globalni i regionalni dokumenti o pravima ovjeka, a poglavito o pravima najosjetljivijeg dijela svijeta na kojima po ivaju nada i budunost ljudskog roda - o pravima djeteta. Hrvatsko obiteljsko zakonodavstvo de lege ferenda zauzima respektabilan stav spram svih smjernica i postavki takovih dokumenata koje je Republika Hrvatska ratificirala ili kojih je postala stranka na temelju notifikacije o sukcesiji i pristupa (akcesije). Iako ova Konvencija joa nije stupila na snagu, ipak, poznavajui te~nje naae mlade dr~ave da se integrira u suvremene pravne tokove akceptirajui pozitivna iskustva i rjeaenja nekih drugih pravnih sustava, pristupajui brojnim meunarodnim ugovorima i tsl.., mialjenja smo da ni ovaj meunarodni dokument u o ima hrvatske pravne javnosti ne bi smio proi nezapa~eno. Tim viae, ato hrvatsko obiteljsko pravo de lege ferenda te~iate prebacuje sa roditeljskih prava i du~nosti na roditeljske odgovornosti, a pravnom interesu i dobrobiti djeteta posveuje posebnu pozornost. Uope, "..promjene u pravnom pristupu djeci odraz su spoznaje o djetetu kao zasebnoj osobi sa specifi nim zahtjevima, potrebama i pravima. Tendencija pravne reorganizacije odnosa roditelja i djece prisutna je u sve veem broju pravnih sustava." Ova Konvencija joa je jedan doprinos na tom putu za uspjeanu pravnu reorganizaciju ovog kompleksnog odnosa. U odnosima izmeu dr~ava-potpisnica, ova Konvencija bi predstavljala zamjenu za Konvenciju od 5. listopada 1961. godine koja se ticala nadle~nosti organa i primjene mjerodavnog prava u predmetima zaatite maloljetnika, kao i haake Konvencije o starateljstvu nad maloljetnom djecom, a koja je donijeta joa davne 1902. godine. Poseban doprinos Konvencije iz 1996. godine, sastoji se u unaprijeenju zaatite djece u meunarodnim prilikama; u iznala~enju na ina za izbjegavanje sukoba meu pojedinim zakonskim sustavima po pitanju nadle~nosti, primjene zakona, prihvaanja i izvraenja mjera i uope postizanja suradnje meu dr~avama po pitanju roditeljske odgovornosti i dje je zaatite. Ona je joa jedan modus na putu postizanja vee jednoobraznosti i unificiranosti zakonskih propisa u ovoj vrlo osjetljivoj dimenziji ljudskih prava. Dr. Sc. DIJANA JAKOVAC-LOZI, Assistant Professor at the Faculty of Law of the University in Split THE HAAG CONVENTION ON JURISDICTION, APPLICABLE LAW, RECOGNITION, ENFORCEMENT AND COOPERATION IN RESPECT OF PARENTAL RESPONSIBILITY AND MEASURES FOR THE PROTECTION OF CHILDREN AS YET ANOTHER CONTRIBUTION TO THE CHILDREN RIGHTS PROTECTION SUMMARY Presenting at one place the essence of results of international and European attempts in children rights protection and betterment, and at moving the stress from the parental rights and liabilities to the parental responsibility with regard to children, the author in this paper presents to the public another, the latest instrument of the international private law - the Convention on Jurisdiction, Applicable Law, Recognition, Enforcement and Cooperation in Respect of Parental Responsibility and Measures for the Protection of Children (1996). Pointing out the particular contribution of the Convention which consists of betterment of children protection in the international environment; in finding ways for avoiding collision between particular legal systems regarding jurisdiction, application of law, recognition and enforcement of measures and general cooperation between states in the field of parental responsibility and children protection, the author suggests de lege ferenda respecting of its basic intentions and stipulations in the new Croatian family law. To say it in brief, the Convention is yet another means about reaching a greater uniformity of legal regulations in this most delicate dimension of human rights.  Rije  je o dr~avnim izaslanicima slijedeih zemalja: Argentine, Australije, Austrije, Belgije, Kanade, Kine, Hrvatske, eake Republike, Egipta, Finske, Makedonije, Francuske, Njema ke, Gr ke, Irske, Izraela, Italije, Japana, Luksemburga, Malte, Meksika, Monaka, Maroka, Nizozemske, Norveake, Poljske, Portugala, Rumunjske, Slova ke Republike, `panjolske, `vedske, `vicarske, UK Velike Britanije i Sjeverne Irske, SAD i Venezuele.  Radi se o predstavnicima-promatra ima ovih dr~ava: Burkine Faso, Kolumbije, Kosta Rice, Ekvadora, D~ord~ije, Republike Koreje, Mauricijusa, Novog Zelanda, Paragvaja, Perua, Filipina, Ruske Federacije, Ju~ne Afrike i `ri Lanke.  Openito govorei, tehnika donoaenja Haakih konvencija koje predstavljaju va~an izvor ujedna enog meunarodnog privatnog prava (mpp) i meunarodnog procesnog prava je slijedea: izabrana pitanja koja se odlu i ujedna iti, najprije temeljito analizira tajniatvo Konferencije (za mpp sa sjediatem u Haagu koje djeluje pod okriljem nizozemske vlade). Potom se odr~avaju sjednice posebne komisije, u ijem radu sudjeluju, uz stru njake Stalnog ureda i stru njaci zemalja lanica i zainteresiranih meunarodnih organizacija, radi donoaenja konvencijskog nacrta. U odreenom trenutku imenuje se glavni izvjestitelj. Kada je tekst budue Konvencije temeljito pripremljen i usaglaaen izmeu stru njaka dr~ava ugovornica, saziva se diplomatska konferencija koja, ako je uspjeana, prihvaa kona ni tekst nacrta konvencije koji se potom mo~e potpisivati. Konvencije nose datum prvog potpisivanja, a stupaju na snagu kada ih ratificira onaj broj dr~ava koji sama konvencija odreuje i kad, ako je to predvieno, proe utvreni rok. RH je lanica Haake konferencije, s kojom kao i s njezinim Stalnim uredom komunicira hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova. Tako: Kreaimir Sajko: Meunarodno privatno pravo (Opi dio), Informator, Zagreb, 1996., str. 45.  "Meunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvreni u skladu s Ustavom i objavljeni, ine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na na in koji su u njima utveni, ili suglasno opim pravilima meunarodnog prava," l. 134. Ustava RH, Narodne novine, br. 56/1990.  Usp.: Dubravka Hrabar: Prava djece kao prava ovjeka, Naaa zakonitost, 1989., 7-8, str. 866.  V. opairnije: Juraj Hr~enjak: Meunarodni i evropski dokumenti o ljudskim pravima, Informator, Zagreb, 1992., str. 34.  Navod iz uvoda Deklaracije.  Opairnije, vidi u: Mira Alin i: Osvrt na nekoliko zahtjeva iz Konvencije o pravima djeteta, Socijalni rad, 4, 1990., 1-2, str. 57-65; Dubravka Hrabar: Novi pogledi na prava djece - Konvencija o pravima djeteta, Socijalni rad, 4, 1990., 1-2, str. 67-76 i dr...  Opširnije u: Dubravka Hrabar: Dijete u obitelji - pravni pogledi, Naša obitelj danas-Zbornik radova, Zagreb, 1994., str. 127.  V. Dubravka Hrabar: Dijete - pravni subjekt u obitelji, Zagreb, 1994., str. 42.  Primjera radi, mo~emo navesti Rezoluciju Vijea Europe o sni~enju dobi za potpunu pravnu sposobnost iz 1972.; zatim, Rezoluciju o smjeataju djece iz 1977. godine; Rezoluciju o hraniteljskim obiteljima iz 1987. godine.  Npr. Preporuka Vijea Europe o predujmu dr~ave za uzdr~avanje djece iz 1982. godine; Preporuka o odgovornosti roditelja iz 1984. godine.  Konvencija o posvojenju djece od 1967. godine; Konvencija o pravnom polo~aju djece roene izvan braka iz 1975.godine; Konvencija o priznanju i izvraenju odluka u svezi s povjeravanjem djece i ponovnoj uspostavi povjeravanja djece iz 1980. godine, te na poslijetku, tu je i Konvencija o ostvarivanju dje jih prava iz 1995. godine.  Za potrebe ove Konvencije, izraz "roditeljska odgovornost" uklju uje ovlaatenje roditelja ili neke druge ovlaatene osobe "analogne roditelju" i odreuje prava, ovlaatenja i odgovornosti roditelja, skrbnika i drugih zakonskih zastupnika prema djetetu i njegovoj imovini ( l. 1., st. 2. Konvencije).  V. l. 3. Konvencije.  U Konvenciji je koriaten termin "habitual residence". Tako da smo, po naaem poimanju pojmova "prebivaliate" i "boraviate", bili skloni ovo prevesti na na in "prebivaliate" (kao mjesto u kojem se graanin naselio s namjerom da u njemu stalno ~ivi i u kojem ima osigurano stalno stanovanje), odnosno, "uobi ajeno (redovno) boraviate" (kao mjesto u kojem graanin trajnije boravi, bez namjere da se u tom mjestu naseli. Jer, boraviate mo~e biti i "privremeno". Rije  je o mjestu u kojem se graanin zadr~ava do 30 dana); v. odredbe l. 2., st. 1. i l. 5. Zakona o prebivaliatu i boraviatu graana RH, Narodne novine, br. 53/91., 26/93. i 29/94. Usp. i sa Rezolucijom Vijea Europe od 18. sije nja 1972. godine, po kojoj se pitanje smatra li se boravak redovnim (uobi ajenim), takoer, ocjenjuje prema trajanju i permanentnosti boravka (v. preporuke br. 9, 10 i 11. ove Rezolucije).  l. 6. Konvencije. Usp. i: Dubravka Hrabar: Djeca prognanici i izbjeglice i zaatita njihovih prava, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 43, 1993., 2-3, str. 197-202.  Usp. sa odredbom l. 3. Haake konvencije o graanskopravnim vidovima meunarodnog odvoenja djece od 25. listopada 1980. godine.  l. 11., st.1. Konvencije glasi: "U hitnim slu ajevima, organi dr~ave potpisnice na ijem teritoriju se nalazi dijete ili njegova imovina nadle~ni su poduzimati potrebne mjere zaatite". A st. 3. istog l. glasi: "Mjere poduzete po st. 1., a odnose se na dijete kojem je prebivaliate (odnosno redovito boraviate) u dr~avi koja nije potpisnica, gube valjanost u svakoj dr~avi-potpisnici im organi neke druge dr~ave poduzmu mjere koje nala~e situacija, a koje dr~ava potpisnica priznaje". V. i l. 12, 13 i 14. Konvencije. Usp. sa: Haaka konvencija o graanskopravnim vidovima meunarodnog odvoenja djece od 25. listopada 1980. godine.  V. l. 8. Konvencije.  "Organi dr~ave-potpisnice koji su nadle~ni odlu ivati o djetetu koje ima prebivaliate (redovito boraviate) u drugoj dr~avi-potpisnici, a iji su roditelji podnijeli zahtjev za razvod ili rastavu (divorce or legal separation) ili poniatenje svog braka, mogu ukoliko zakon njihove dr~ave to predvia poduzeti mjere za zaatitu djetetove osobnosti ili njegove imovine ako a) u vrijeme pokretanja postupka jedan od njegovih roditelja stalno prebiva u toj dr~avi i ima roditeljsku odgovornost prema djetetu i b) ako je nadle~nost ovih organa da poduzmu takove mjere prihvaena od roditelja ili neke druge osobe koja ima roditeljsku odgovornost spram djeteta i ako je to u najboljem interesu djeteta. Nadle~nost tog organa da poduzme mjeru zaatite djeteta prestaje im se donese odluka kojom se prihvaa ili odbija zahtjev za razvod, rastavu ili poniatenje braka, ili ako je postupak zavraen zbog nekog drugog razloga," l. 10. Konvencije.  Sve dr~ave-potpisnice obvezuju se na nominaciju jednog organa kao sredianjeg izvranog organa koji neposredno ili preko posrednika poduzima sve potrebne mjere po pitanjima koja se odnose na primjenu ove Konvencije i eliminira, ako je to mogue, sve prepreke u njezinoj primjeni.  V. l. 16 i 17. Konvencije.  O pravu djeteta na formiranje i izra~avanje vlastitog mialjenja govori i Konvencija o pravu djeteta iz 1989. godine (v. l. 12 i 13.), a da i ne spominjemo Konvencija Vijea Europe o ostvarivanju dje jih prava od 8. rujna 1995. godine. Ona nala~e obvezu izvjeaivanja djece o postupcima pred sudom (upravnim organima) u kojima se odlu uje o stvarima koje se njih ti u, te da sama ili uz pomo drugih osoba ili tijela sudjeluju u tom postupku. Sudjelovanje djece u postupku podrazumijeva da na neki na in ona izraze svoje mialjenje i svoje poglede. To nije, ova potonja Konvencija, govorei o postupovnim pravima djece pod tim pojmom podrazumijeva: a) pravo djeteta da dobije sve relevantne informacije, b) pravo da dobije savjet i da izrazi svoje mialjenje, te c) pravo da bude obavijeateno o moguim posljedicama uva~avanja njegova mialjenja. Opairnije o tome vidi u: D. Hrabar: Europska konvencija o ostvarivanju dje jih prava - nov prilog promicanju dje jih prava, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 46, 1996., 4, str. 391- 403.  V. supra, biljeaka 22.  l. 33. Konvencije u svezi s l. 23., st. 1., to . "f" Konvencije.  V. Glava VI - Ope odredbe ( l. 45., st. 1.) Konvencije.  V. l. 34. Konvencije.  l. 39. Konvencije.  Rije  je o Nacrtu zakona o obiteljskim odnosima koji je ve predo en nadle~nim tijelima za raspravu. Usvajanje i promulgacija tog Zakona o ekuje se uskoro.  M. Alin i, A. Bakari-Abramovi, N. Hla a, D. Hrabar: Obiteljsko pravo, Birotehnika, Zagreb, 1994., str. 251.   PAGE  PAGE 4 „LœTVтфдж`€Ц( z і"R#$R$А&В&м&6'")$)и*к* +Т+,˜,&.f.Z1\1№1`2Ц2ј2l4n4.6p6r6œ6Ў6 7"7L7X7в7К8*9,9Z9b9М9Ф94:<:†:ˆ:Д:Ф:Ц:Њ;Ќ;Т;Ф;њ;ќ;ю>~?”?D@H@”A–A6B8BfBЄFІFЈFфFPfPђQєQВZ§љ§ѕ§ь§ь§ь§ѕ§ѕ§ь§ѕ§ѕ§ѕ§ь§ѕ§ь§ь§ѕ§ѕ§ѕ§ь§ѕ§ѕ§ь§ѕ§ѕ§ѕ§ѕ§ѕ§ѕ§ѕ§ѕ§ѕ§ѕ§ѕ§ь§ь§ь§ь§ѕ§ѕ§ѕ§ѕ§ѕ§ь§ѕ§ѕ§ь§j0JUmH6mH;mHmH]†”–Ђ ќўЂ*ь˜ь,p4Ь:n<@CzCIіQ\WXŒYH\д]§њјјјјјјјјієєієєєєєєієєєієєє$Ђ ќўЂ*ь˜ь,^н(пршМытш  ўќќќќќњњўїїїўўўєє  ВZДZL]N]іeјefhhh4i6iЮj kЬlЮlJmМm6p8pxtuОРўˆ‰jŒžŒn‘p‘„”†”žœ œ  ЋЋjПDРHРJР,УJУLУШ<ШTЫVЫˆгМдˆи—ийŽйй‘йккк№к^н`н(п*пJш–шрштшфшXыМыОыюы,ьzь|ьИь"эlэnэЈэЊэюэ2юmюЉюмюіѓіѓіѓіѓіѓяѓіѓяѓіѓяѓіѓіѓяѓіѓіѓыѓіѓіѓяѓіѓярѓяѓіѓомѓыѓеоееоемеоеоееоо j0JU65j0J6UmH5mH6mHmHj0JUmHTд]ўejhќqъx”~ФъƒЌ„ˆ”Ў› œŒЂюЇЋЌБЕxИъКfНLРvРшТjЩФЮОв†гˆгВ䧧§§§§§ћ§§ћ§§§§§§§§§ћ§§§§ііђ„$„ВдГдЛдМдпжŽйй‘й^н(пршМыzьlэЈэмю\яЎяЖёЬђdѕМїьїдў&,&XІ ћііћћћєђђђђђђђђђђђђђђђђђђђђђ$„„мюнюћю я\я]яrя•яЎя№>№о№ъ№ЖёИёФёЪђЬђЮђађ*ѓ.ѓtѓvѓ"є$єКєђєbѕdѕfѕМїОїьїюї0јXј*љFљFњ†њBќšќ §v§дўжў0џžџ&(Zь,.rЂжќT$&(XZ\~ І Ј жиЈќNьіЄ*,\^цш\^ŽКМдіјhŒјіјіјєєјєјєєєєєјјјєііііјіјіјєєіјјєјјјіііјјјјјјіјі65 j0JU`І ж*\ц\ŽКіиктфшъќў   §§§§§§§§§§ћїћїћюьћюьћћћ&`#$„ќџ„„Œкрфцъьјњќ   њњѓ№ѓ№ѓ№ѓыѓ№шmH0JmH0J j0JU jU& 00 &P Аƒ. АШA!А"АŠ#Š$Š%А [D@ёџDNormal$„7dр1$CJOJQJkHтmH <A@ђџЁ<Default Paragraph Font, @ђ,Footer  Ц9r 0ўO0Autor$„d№Єа<ўO<Naslov$„dhЄа 5;CJ&ўO"&SazetakЄxHўO2H Podnaslov$$„n„d№ЄhЄ№5;LўOBLNaslov-engleski$$„dhЄ№5;&)@ЂQ& Page Number<@b< Footnote Text„d№ЄxHўOrHSummary-naslov$$„d№Є№5.ўO‚. Summary-tekst8&@Ђ‘8Footnote ReferenceH*0+@Ђ0 Endnote Text„6*@ЂБ6Endnote ReferenceH*2ўOв2Prikaz„м„dh6*qъ  X‘l­6bес§R!љ&Y+І,ћ032š2f46п>BЗFBHN‹S$^Ѕ_ЊcP А•qп> З е н ] Џ ‹  bŽІУFУмƒ›ЙХо# ^ w  +!œ!Ÿ!P6џџџџ #ВZмюŒ’•˜šд]ВдІ “–—™ ”#!•!џ•€-__ТТЩЪ‰—˜˜ЂЃЏЏЖЗ**z0{0ЋcЋcQџџDr. sc. Dijana Jakovac-Lozic!C:\My Documents\Prava djeteta.docDr. sc. Dijana Jakovac-Lozic!C:\My Documents\Prava djeteta.docDr. sc. Dijana Jakovac-Lozic!C:\My Documents\Prava djeteta.doc Dominik Lozic!C:\My Documents\Prava djeteta.doc Dominik Lozic!C:\My Documents\Prava djeteta.doc Dominik Lozic!C:\My Documents\Prava djeteta.doc Dominik Lozic!C:\My Documents\Prava djeteta.doc Dominik LozicB:\Prava djeteta.doc Dominik LozicB:\Prava djeteta.docDijana Jakovac-Lozic!C:\My Documents\Prava djeteta.docџ@HP LaserJet 5LLPT1:winspoolHP LaserJet 5LHP LaserJet 5Lœpc ,,A4 џџџџ%џџџџџџџџ4џџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџ''''HP LaserJet 5Lœpc ,,A4 џџџџ%џџџџџџџџ4џџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџ''''€ш>† ^`beh’m’t’wAyA}AAAŽAPPPPP.P2P<P@PРPФPШPЮPЈ@PкPшPм@P№PјPPPP8@g‡ŸTimes New RomanTimes New RomanU€SymbolTimes New Roman?& ‡ŸArialArialW5  ‡ŸCourier NewCourier New"1‰аe@kІŽ$#fx›йXZ.РvХ X›!„ЅРДД€0ђnЬџџ!Haaka konvencija - dje ja zaatitaЩHaaka konvencija o nadležnosti, primjeni, prihvaцa-nju i izvraenju (odluka), te o suradnji s obzirom na roditeljsku odgovornost i mjere djeшje zaatite kao joa jedan prilog na putu zaatite prava djetetaDr. sc. Dijana Jakovac-LoziDijana Jakovac-Lozicўџр…ŸђљOhЋ‘+'Гй0ˆ˜ Ьи р№  8 D P \hpx€т"Haška konvencija - djeшja zaštitaosaškDr. sc. Dijana Jakovac-Loziцtitr. ЪHaška konvencija o nadležnosti, primjeni, prihvaцa-nju i izvršenju (odluka), te o suradnji s obzirom na roditeljsku odgovornost i mjere djeшje zaštite kao još jedan prilog na putu zaštite prava djetetaoNormaloDijana Jakovac-Lozicdle120Microsoft Word 8.0c@bп:ь@@ ЃQёwМ@ќ4ьGНйXZўџеЭеœ.“—+,љЎDеЭеœ.“—+,љЎh$ px˜ ЈА ИРШа и тPRAVNI FAKULTETћР.ђnj "Haška konvencija - djeшja zaštita Title˜ 6> _PID_GUIDтAN{8DF85CCD-B383-11D1-B43D-0000F81F8821}  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~€‚ƒ„…†‡ˆ‰Š‹ŒŽ‘’“”•–—˜™š›ўџџџžŸ ЁЂЃЄЅўџџџЇЈЉЊЋЌ­ўџџџЏАБВГДЕўџџџ§џџџ§џџџЙўџџџўџџџўџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџRoot EntrymmaryInformationџџџџџџџџџџџџџџџџ РF Уh|GНpiЈ‘GНЛ€џџџџ1Tablejџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџœ„џџџџWordDocumentџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџP/ ‘GНP/ ‘GН(6џџџџSummaryInformationџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџ(џџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџІџџџџDocumentSummaryInformationџџџџџџџџ8џџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџЎџџџџCompObjџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџjџџџџObjectPoolџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџpiЈ‘GНpiЈ‘GНџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџўџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџўџ џџџџ РFMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.8є9Вq