Naslov
Transmedijalne i kulturalno-identitetske strategije filmskih reprezentacija
(Transmedia and Cultural-Identity Strategies of Film Representations)

Autori
Tuksar, Sunčana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Poslijediplomski interdisciplinarni sveučilišni studij Komunikologija

Mjesto
Osijek

Datum
01.04

Godina
2020

Stranica
223

Mentor
Izv. prof. dr. sc. Ivana Žužul ; Prof. dr. sc. Danijel Labaš

Ključne riječi
Transmedijska naratologija ; multimodalna sociosemiotika ; filmske reprezentacije ; kulturni identitet ; vizualna pismenost
(Transmedia Narratolgoy ; Multimodal Sociosemiotics ; Film Representations ; Cultural Identity ; Visual Literacy)

Sažetak
Tema ove disertacije je transmedijalna (semiotička i naratološka) analiza kulturalnoidentitetskih strategija filmskih reprezentacija. Filmski diskurs pritom se shvaća kao simboličko-materijalna praksa koja je nagovještaj kulture i simptom društva. Disertacija nastoji obuhvatiti analizu metajezika koji pokreću sustavi označavanja odabranih filmova: Noć na zemlji (Night on Earth, 1991) Jima Jarmuscha, Klub sretnih žena (The Joy Luck Club, 1993) Waynea Wanga, Izgubljeni u prijevodu (Lost in Translation, 2003) Sofije Coppole, Adam i Paul (Adam and Paul, 2004) Lennyja Abrahamsona, Gost (The Visitor, 2007) Toma McCarthyja, Blue Jasmine (2013) Woodyja Allena, te Ja, Daniel Blake (I, Daniel Blake, 2016) Kena Loacha. Imajući u vidu pomak strukturalne naratologije prema postklasičnoj naratologiji, u istraživanju se filmske reprezentacije promatraju kao semiotički multimodalni modeli oblikovanja identiteta posredstvom narativa, odnosno filmskog diskursa. U teorijsko-metodološkom smislu disertacija je interdisciplinarna jer kombinira transmedijalnu naratologiju, jedan od smjerova postklasične naratologije koji ujedinjuje naratologiju i sociosemiotiku sa subjektivističkim ili antiesencijalističkim teorijama identiteta. Analiza je u tom smislu usmjerena na propitivanje ideoloških funkcija filmskih reprezentacija i preispitivanje načina i strategija pomoću kojih se konstruiraju njihova značenja u okviru već spomenutih teorijskih koncepata. Ovo istraživanje počiva na sljedećim osnovnim pretpostavkama: film je hibridna umjetnička forma u koju je upisan cijeli niz semiotičkih konotacija ; transmedijalnost je neodvojiva od filmskog medija ; narativna organizacija filma povezana je s multimodalnom sociosemiotikom i diskurzivnim modusima i odnosima - neizostavnim svojstvima kritičke vizualne multimodalne pismenosti 21. stoljeća. Ta je vizualna pismenost, između ostaloga, i odraz svijesti o konstruiranoj naravi filmskih reprezentacija te znanju o društvenim, kulturološkim i političkim kontekstima u kojima su filmske reprezentacije proizvedene. Ostale komparativne analize filmova uz već spomenutu transmedijalnu naratologiju provedene su primjenom multimodalne sociosemiotičke metodologije obrade u istraživanju.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Informacijske i komunikacijske znanosti

Napomena
Disertacija je svojim većim dijelom pretvorena
u knjigu pod naslovom "Prekoračenja:
transmedijska kultura i film", koja je prošla
recenzentski postupak te se očekuje kao
znanstvena publikacija.

POVEZANOST RADA