Naslov
Revizija po dopuštenju i ustavna tužba
(Second Appeal by Permission and Constitutional Complaint)

Autori
Bratković, Marko

Izvornik
Pravo u gospodarstvu (1330-5476) 59 (2020), 5; 725-758

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
revizija po dopuštenju, ustavna tužba, Vrhovni sud, Ustavni sud
(second appeal by permission, constitutional complaint, Supreme Court, Constitutional Court)

Sažetak
Od 1. rujna 2019., kada je Novela Zakona o parničnom postupku stupila na snagu, revizija po dopuštenju Vrhovnog suda osnovni je tip revizije u parničnom postupku. Tu je reviziju stranka ovlaštena podnijeti samo ako ju je prethodno, u povodu prijedloga za dopuštenje revizije, dopustio Vrhovni sud. Vrhovni će sud reviziju dopustiti ako ocijeni da je u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačeno pravno pitanje važno za odluku u konkretnom sporu, ali i za osiguranje jedinstvenosti u primjeni prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Zanimljivo je da Ustavni sud na svojim mrežnim stranicama podnositeljima ustavne tužbe sugerira da, „ako nisu posve sigurni hoće li Vrhovni sud dopustiti reviziju u konkretnom slučaju“ u kojem su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije, protiv pravomoćne drugostupanjske presude istodobno podnesu i ustavnu tužbu. U tom slučaju Ustavni sud ustavnu tužbu ne odbacuje (zbog preuranjenosti), nego zastaje s postupkom do odluke Vrhovnog suda o prijedlogu za dopuštenje revizije, a podnositelju upućuje dopis (tzv. revizijsko pismo) u kojem ga obavještava da će privremeno zastati s postupkom do odluke Vrhovnog suda o dopuštenosti revizije, a da će podnositelj nakon te odluke i ovisno o njezinu sadržaju moći predložiti nastavak postupka. Ustavni je sud, dakle, i nakon stupanja na snagu Novele ZPP-a iz 2019. godine zadržao praksu kakvu je razvio u vezi s istodobnim podnošenjem izvanredne revizije i ustavne tužbe. Takvo postupanje opravdava time što „postoje slučajevi u kojima je neizvjesno hoće li revizija biti dopuštena. U tom smislu neizvjesno je i to smatra li se pravni put iscrpljenim drugostupanjskom presudom ili [protiv nje] treba podnijeti reviziju.“ Je li takvo postupanje Ustavnog suda opravdano? Bi li se moglo pronaći ekonomičnije rješenje i izbjeći istodobno podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije Vrhovnom sudu i ustavne tužbe Ustavnom sudu? Od kad se računa tridesetodnevni rok za podnošenje ustavne tužbe? Valjalo bi razmotriti i odgovor na pitanje bi li Vrhovni sud trebao dopustiti reviziju i ako se stranka u prijedlogu za dopuštenje revizije opravdano poziva na povredu kakva ustavnog prava na nižim sudovima, neovisno o tome što u prijedlogu nema pitanja važnog za ujednačenje sudske prakse ili razvoj prava stricto sensu? Je li ustavna tužba dopuštena i protiv rješenja Vrhovnog suda o nedopuštenosti revizije? Kakav je uopće funkcionalan međuodnos revizije po dopuštenju i ustavne tužbe? O tim i srodnim pitanjima riječ je u ovom radu nakon pregleda ključnih značajki revizije po dopuštenju.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pravo

POVEZANOST RADA