ࡱ> Y bjbjWW ==oL]H222FFFF8~TTF22"TTTTTTf h h h -  $D8p2TTTTTT22TT2TTTT2T2Tf FF2222Tf TTf 22f T& GFFTf Dr. sc. DIJANA JAKOVAC-LOZI, viai asistent Pravnog fakulteta u Splitu ANICA KLARIN, diplomandica Pravnog fakulteta u Splitu MEUNARODNE OTMICE DJECE OD STRANE RODITELJa Autorice u ovom radu ukazuju na odjeke i u inkovitost pojedinih regionalnih i globalnih meunarodnih dokumenata, kao i na odrednice na kojima po iva unutarnje pravo RH, glede problema koji u hrvatskoj stvarnosti nije rijetkost, a rije  je o nasilnom odvoenju i protupravnom zadr~avanju djeteta (s naglaskom na odvoenju i zadr~avanju izvan hrvatskih granica) od strane jednog od roditelja kojem ono nije povjereno na uvanje i odgoj. Te~iate stavljaju na Konvenciju o graanskopravnim vidovima meunarodnog odvoenja djece iz 1980. godine, ija je pristupnica i Republika Hrvatska, a koja, barem za sada, predstavlja najsna~niji instrument ijom primjenom RH mo~e zahtijevati vraanje nasilno odvedene i zadr~ane djece od strane jednog od roditelja (ili obojice roditelja ukoliko je dijete odlukom nadle~nih organa bilo povjereno nekoj ustanovi ili treoj osobi). Autorice doti u i problem prijepornosti termina "otmice"; govore o tome tko su roditelji-otmi ari, ato ih na to motivira, to nije, koji razlozi pogoduju "meunarodnom" odvoenju djece; kada i na koji na in se naj eae pristupa izvraenju ovog (ne)djela; kakav je "profil" otetog djeteta; kakvi su u inci otmice na roditelje-tra~itelje i kolike napore oni i razne dr~avne organizacije i institucije ula~u u realizaciju pronala~enja i povratka djeteta. U ovom radu, zamjetan je kriti ki pristup autorica i kod procjene podesnosti raspolo~ivih pravnih sredstava na putu rjeaavanja problema; zatim, po pitanju sukobu mjerodavnog prava, nadle~nosti, priznanja i izvraenja odluka koje donosi jedna dr~ava, te po pitanju suradnje za slu aj otmice djece, kao i preventivnih mjera na planu dje je zaatite. 1. Uvodna rije  Razvodi brakova, te raskidi izvanbra nih zajednica u kojima su bra ni (izvanbra ni) partneri razli itog dr~avljanstva (tzv. brakovi, odnosno veze s meunarodnim elementom) nerijetko su razlogom zbog kojih se jedan od roditelja ne povinjuje sudskoj odluci o povjeravanju djece na uvanje i odgoj i nasilno odvodi djecu iz dr~ave njihova prebivaliata. Roditelj koji otme ili potajno odvede dijete (roeno u braku ili u izvanbra noj zajednici) naj eae odlazi u zemlju svog podrijetla i u okviru drugog, (prema o ekivanju naklonjenijeg), pravnog sustava nastoji ostvariti zaatitu svog interesa da zadr~i dijete. Stoga ubrzo tra~i povoljnu odluku o povjeravanju djeteta na uvanje i odgoj ili promjenu brakorazvodne presude u dijelu koji odreuje na in zbrinjavanja zajedni kog djeteta. Kada se odvoenje djece zbiva unutar granica jednog pravnog sustava, tada ono ne stvara teako razrjeaive situacije za razliku od odvoenja koje ima meunarodno obilje~je. Dakle, meunarodne otmice djece od strane roditelja uglavnom su jedna od posljedi nih reakcija na razvod braka koji u svjetskim razmjerima bilje~i kontinuirani trend progresije. I to kako na europskim, tako i na izvaneuropskim podru jima. Razdoblje posljednjih 20 godina s pravom se naziva "razdobljem krize braka". Kolikogod da je ote~ano decidirano kazati koliko je est slu aj razvoda i prestanka zajednice ~ivota upravo meu partnerima razli itog dr~avljanstva, ipak nije rijetkost naii na tu~ne statistike o meunarodnim otmicama djece od strane takvih roditelja. Primjera radi, danas u SAD-u 350.000 djece godianje biva oteto od strane roditelja, a prije samo nekih 15-tak godina taj je broj bio znatno manji. Iznosio je od 25.000-100.000 djece godianje. U Kanadi, problem otimanja djece od strane roditelja nije, na sreu, poprimio takve razmjere kao u SAD-u. Tako, postoje podaci koji govore kako su samo 297 ili 2% nestale djece bili slu ajevi otmice od strane roditelja. 1993. godine taj je broj iznosio za kanadske prilike znatno viae, ak 407 slu ajeva. U Republici Hrvatskoj 1995. godine zabilje~ena su 23 pokrenuta postupka protiv osoba koje su protupravno zadr~ale ili oduzele malodobnu osobu. Ina e, prosje ni broj takovih slu ajeva godianje iznosi cca 10 slu ajeva. U ovih prvih aest mjeseci 1997. godine u Ministarstvu rada i socijalne skrbi zabilje~ena su i dva slu aja kod kojih ni otac, a niti majka nisu hrvatski dr~avljani, a jedno od njih je otelo dijete drugome i s njim prebjeglo u Hrvatsku. U srediatu naae zanimacije trebale bi se nai upravo "meunarodne" otmice, pri emu naglasak kanimo zadr~ati upravo na otmicama od strane roditelja. Postratno razdoblje na ovim hrvatskim podru jima zasigurno obiluje i "~rtvama posebne kategorije" (tj. slu ajevima samovoljnog odvoenja djece u republike bivae SFRJ koje su ratovale protiv RH), ato ovo istra~ivanje ini zahtjevnijim, ali i zanimljivijim. Tim viae, jer emo razmatrati neato ato je sastavni dio hrvatskog povijesnog i politi kog trenutka, jednom rje ju, gorue hrvatske stvarnosti. Radi se o djeci iz mjeaovitih brakova, kojima se rat pokazao kao neposredni uzrok raspada njihovih obitelji. Zabilje~eni su slu ajevi u kojima je roditelj nehrvatske nacionalnosti samovoljno odvojio dijete od drugog roditelja i odveo ga izvan RH, ili je roditelj hrvatske nacionalnosti bio prognan, odnosno prisiljen na bijeg, s djetetom ili bez njega, s privremeno okupiranih podru ja u RH. Oba ta primjera razdvajanja djeteta i roditelja ne obuhvaaju uspostavu sreenog obiteljskog ~ivota, pa se djetetu uskrauju prava koja ine okosnicu pravnog ureenja odnosa roditelja i djece. No, staroj nizozemskoj poslovici koja glasi: "Ruka puna sile stigne dalje od vree prava," i ovakvom nasilnom odvoenju i zadr~avanju djece isprije io se, za sada barem, poglavito jedan pravni instrument mpp, jedan viaestrani meunarodni ugovor kojeg je i RH potpisnica, ugovor koji se ne bavi kaznenopravnim pojmom otmice djece, ve je tipi no graanskopravnog karaktera, a to je Haaka konvencija o graanskopravnim vidovima meunarodnog odvoenja djece koja je donijeta 25. listopada davne 1980. godine. No, njena aktualnost ne jenjava. Primjenom ove Konvencije u RH znatno su se poveali izgledi roditelja da im bude vraeno dijete koje je drugi roditelj odveo u drugu dr~avu, koja je ratificirala tu Konvenciju, ali isto tako i izgledi roditelja-dr~avljana drugih dr~ava ugovornica da se njima vrati dijete koje je odvedeno ili nezakonito zadr~ano u RH. 2. Obuhvatnost i podesnost raspolo~ivih pravnih sredstava na putu rjeaavanja problema otmice djece 2.1. Stav hrvatskog obiteljskog i kaznenog zakonodavstva o otmici djece A. Jedno od izvornih, originarnih prava djeteta je pravo na ~ivot uz vlastite roditelje (v. l. 69., st. 3. Zakona o braku i porodi nim odnosima RH). No, neumitna realnost razvoda brakova rezultira kolizijom tog temeljnog prava djeteta i prava roditelja na razvod kroz institut povjeravanja djece na uvanje i odgoj. To je tako jer se u naaem obiteljskom zakonodavstvu povjeravanje djece nakon razvoda braka temelji na odrednicama o podijeljenoj ulozi roditelja za brigu o razvoju i potrebama djeteta, pri emu standard pravnog interesa djeteta joa nije za~ivio u naaoj legislativi u punini svog zna enja. Noveliranje hrvatskog Zakona o braku i porodi nim odnosima (ZBPO) koje datira od 1989. godine nije rezultiralo bitnijim pozitivnim pomacima po pitanju poboljaanja polo~aja djeteta u situaciji u kojoj se ono nae nakon razvoda braka njegovih roditelja. Naime, prema va~eem hrvatskom obiteljskom zakonodavstvu, sud, odnosno skrbni ko tijelo svojom odlukom djecu mogu povjeriti samo majci ili, pak, samo ocu; mogu odlu iti da se neka povjere majci, a neka ocu ili nekoj drugoj osobi ili ustanovi ( l. 80. ZBPO). To, u stvari, zna i da je za slu aj raskida zajednice ~ivota roditelja, to nije, u slu aju odvojenog ~ivota roditelja dijete neposredno i isklju ivo upueno na roditelja s kojim ~ivi, ili kako se to joa ka~e, na roditelja kojem je ono povjereno na uvanje i odgoj. Taj roditelj prema djetetu izvraava sve sadr~aje roditeljskog prava (v. odredbu l. 77. ZBPO). Upravo takav pristup, mogue je, umnogome doprinosi generiranju ~elje za nasilnim oduzimanjem, odvoenjem i zadr~avanjem djeteta od strane onog roditelja kojem ono nije povjereno na uvanje i odgoj. Takav roditelj, ionako ve sa podosta negativnog i neprijateljskog naboja spram drugog supru~nika s kojim raskida zajednicu ~ivota, kona nu odluku nadle~nih organa kojom se dijete povjerava onom drugom, a njemu se "ostavljaju mrvice" kroz eventualno dopuatenje za odr~avanje samo osobnih kontakata s djetetom, po inje do~ivljavati kao atak na njega i njegovo pravo na roditeljstvo, ne samo od drugog supru~nika, nego i od same dr~ave. Ne videi naj eae rjeaenja za svoju situaciju, osijeajui se iznevjerenim od svih, obespravljenim, idealno rjeaenje iznalazi u revanaisti koj odluci za otmicom vlastitog djeteta. Taj revanaisti ki poriv i ~elja za osvetom najviae se odra~avaju upravo na vlastitom im djetetu koje se ovdje od subjekta potrebnog ljubavi i pa~nje, pretvara u objekt njihovih manipulacija i makinacija. A joa davno P. Courty je u svom djelu Posies et Penses o ~elji za osvetom kazao: "Le sage ne cherche pas se venger de ses ennemis: il laisse ce soin la vie". I samo dijete, moramo priznati, s obzirom na njegovu dob, nemogunost adekvatne zaatite svojih interesa, a i nemogunost permanentne kontrole i intervencije od strane roditelja kojem nije povjereno na uvanje i odgoj, nalazi se tako u stanju latentne pravne nezaatienosti i separacije. Tom roditelju i djetetu ostaju raspolo~ive tri mogunosti: a) kontakti tog roditelja s kojim dijete ne ~ivi i samog djeteta i b) inicijativa u smislu prigovora takvog roditelja na odreeni postupak ili mjeru koju je poduzeo roditelj koji vrai roditeljsko pravo. Primjera radi, takovih prigovora, prema podacima Ministarstva rada i socijalne skrbi RH, samo u 1995. godini bilo je, ni viae ni manje nego, 115. c) I na poslijetku, ostaje mu joa i ovlaatenje da zahtijeva novu odluku o povjeravanju djeteta ako to opravdavaju izmijenjene prilike. I dok hrvatsko obiteljsko zakonodavstvo po iva na takvim osnovima koji vape za promjenom u duhu novih smjernica koje nude suvremena pravna sredstva o zaatiti, prvenstveno, prava djece, dotle su u nekim pravnim sustavima, primjerice, skandinavskih zemalja, te u anglo-ameri kom pravnom sustavu zamjetne rezerve oko operacionalizacije pojmom kao ato je "podijeljena briga roditelja". Preferira se, naime, da "... u interesu djeteta, ali i roditelja, i nakon razvoda braka oni zajedni ki dijele brigu o osnovnim, odlu nim i ~ivotno va~nim odlukama za dijete. Bit je instituta zajedni ke brige (joint custody) da dijete ima prebivaliate uz jednog roditelja, a da roditelji imaju nepodijeljenu brigu o osnovnim i va~nim potrebama i interesima djeteta, da jednako sudjeluju u zaatiti djetetovih prava i da ravnopravno brinu o ostvarivanju prava djeteta". Razmialjanja o akceptiranju sli nih rjeaenja u novom obiteljskom zakonodavstvu RH, bila bi zasigurno put koji bi doprinio smanjenju post-bra nih problema (sukoba svih vrsta, prekida svake komunikacije, i tsl...) i significirala bi nadu u ostvarenje kvalitetnijih i boljih odnosa izmeu roditelja i djece. Sigurno bi se prihvaanje takvih opcija odrazilo i na smanjenje donoaenja novih odluka, u smislu preinake ranijih, a po pitanju povjeravanja djece na uvanje i odgoj (1995. godine bilo ih je ak 565). Takvo postupanje za samo dijete je, najbla~e re eno, psihi ka trauma; stvara kod njega jedan osjeaj nesigurnosti, neizvjesnosti... Nadalje, imalo bi to i svojih u inaka u smislu smanjenja pritu~bi i prigovora roditelja na radnje i mjere koje je poduzeo onaj drugi roditelj, jer bi sada sam osjeaj podijeljenosti i ravnopravnosti u izvraavanju zadaa roditeljske odgovornosti kod njih otupljivao onu oatricu rivaliteta, revanaizma. Naprosto, konsenzusom i dogovorom zajedni kim bi snagama pokuaali odvagnuti djetetove potrebe, zadovoljiti ih i zaatititi njegova prava i interese u svakom trenutku i na najbolji mogui na in. U svezi s tim, za o ekivati je da e novo hrvatsko obiteljsko zakonodavstvo generirati ozakonjenjem novih postavki koje e rezultirati ostvarenjem potpunije i adekvatnije suradnje skrbni kih tijela i sudova koji, uvjetno re eno, podjednako participiraju u odgovornoj i teakoj zadai donoaenja odluka o povjeravanju djeteta na uvanje i odgoj. Pa ak i onda kada bi se akceptirala postavka o "zajedni koj, nepodjeljenoj brizi roditelja o osnovnim, elementarnim potrebama i interesima djeteta", uz uvjet da dijete ima prebivaliate uz jednog od roditelja, te iste roditelje bi trebalo moi dovesti u fazu postizanja sporazuma o tome. Pri tome bi nadle~ni organi trebali ulo~iti maksimum napora ve u postupku za pokuaaj mirenja supru~nika koji prethodi sudskom postupku raskida braka. Postignuti sporazum bio bi kamen zaglavni njihove daljnje uspjeane komunikacije i suradnje na njihovu dobrobit, a ponaosob, na dobrobit njihove djece. U tome se do sada uspjevalo samo u nekih 30% slu ajeva. Zagovaranjem i eventualnim prihvaanjem modela "zajedni ke brige" ostvarile bi se, zasigurno, i pretpostavke za vei procentualni porast. Ovako, de lege lata - povjeravanje djece jednom od roditelja o evidno kolidira ideji po kojoj su oba roditelja odgovorna za dijete (v. l. 68. ZBPO). Jer, nemogue je govoriti o "zajedni koj roditeljskoj odgovornosti" ako nam praksa kazuje da onaj roditelj kojem je dijete povjereno vrai cjelokupnu brigu, a drugi ima pravo odr~avanja osobnih kontakata s djetetom (v. odredbu l. 83. ZBPO). Openito govorei, opravdano su velika o ekivanja i pravne i ine druge javnosti od novog obiteljskog zakonodavstva u smislu isticanja i stavljanja pravnog interesa djeteta na prioritetno mjesto kod odlu ivanja o polo~aju djeteta ne samo unutar obitelji, ve i u airoj druatvenoj zajednici u duhu pozitivnih smjernica izvjesnih meunarodnih dokumenata; u smislu prebacivanja te~iata s roditeljskih prava i du~nosti prema djeci na odgovornosti tih istih roditelja za pravilan razvoj djece i tsl... Summa summarum u postojeem obiteljskom zakonu RH nema posebnih odredaba namijenih hitnoj intervenciji za slu aj da jedan roditelj samovoljno odvede dijete koje su do tada oba roditelja zajedni ki podizala ili pak, otme dijete od onog drugog kojem je ono odlukom nadle~nog organa povjereno na uvanje i odgoj ili odbije dijete vratiti nakon proteka vremena rezerviranog za realizaciju njegovog prava na vienje s djetetom. "Oateenom" roditelju tada preostaje da se obrati skrbni kom tijelu i zatra~i povrat djeteta pozivom na l. 85., st.1. ZBPO temeljem kojeg je skrbni ki organ obvezan da poduzme potrebne mjere poradi zaatite osobnih i imovinskih prava i interesa djeteta. Ako se dijete odvede ili neovlaateno zadr~i izvan granica RH, potreba za meunarodnom pravnom pomoi tada je neminovnost B. Postojee hrvatsko kazneno zakonodavstvo (v. Krivi ni zakon Republike Hrvatske; u daljnjem tekstu: KZ RH) meu skupinom kaznenih djela protiv braka, obitelji i omladine (glava X. KZ RH) odredbom l. 94. inkriminira i djelo oduzimanja malodobnika. U odnosu na ranije va~ee propise, sada je radnja izvraenja proairena i na "protupravno zadr~avanje" malodobne osobe, kao i "navoenje malodobne osobe da prijee k po initelju". To se djelo, takoer, mo~e izvraiti i u odnosu na "ustanovu". Va~no je istaknuti, da s isto kaznenopravnog aspekta pristanak malodobne osobe na oduzimanje od strane po initelja ne isklju uje protupravnost kao element bia ovog kaznenog djela, s tim ato ona mora biti obuhvaena umialjajem po initelja. Situacija kada malodobnik potakne po initelja, ili mu ak i pomogne u tome da ga ovaj oduzme ili zadr~i od osobe ili ustanove kojoj je on povjeren na uvanje i odgoj, ne tretira ga kao suu esnika u izvraenju tog kaznenog djela, jer je obilje~je djela konstruirano u svrhu zaatite upravo tog malodobnika. U Hrvatskoj je ovo kazneno djelo ispravno locirano unutar kaznenih djela usmjerenih protiv braka, obitelji i omladine, jer oduzimanjem ili pak zadr~avanjem malodobnika roditelji i druge s njima izjedna ene osobe nai e se u stanju fakti ne nemogunosti da vrae svoja prava i du~nosti spram djeteta, da se slu~e svojim pravom odreivanja boraviata malodobnika koji se po izvjesnoj pravno relevantnoj osnovi nalazi pod njegovim /njenim "patronatom". A samo dijete, za to vrijeme biti e osujeeno u svom pravu da se o njemu brine upravo onaj roditelj (skrbnik ili ustanova) kojem je ono, s razlogom, povjereno na uvanje i odgoj. Takoer, ovo djelo ti e se i slobode i prava graana, kao daljnjeg, samostalnog, kaznenim zakonom zaatienog pravnog dobra. "Objekt" ovog kaznenog djela je uvijek malodobnik, a po initelj mo~e biti kako bra ni, tako i izvanbra ni roditelj tj. onaj roditelj kojem dijete nije povjereno na uvanje i odgoj. Po initelji mogu biti kako jedan, tako i oba roditelja (npr. u potonjem slu aju kada nadle~ni organ, protivno njihovoj volji, dijete smjesti u neku drugu obitelj, povjeri ga nekoj drugoj osobi ili ustanovi). Po initelj mo~e biti i bilo koja druga osoba, iako, na po etku ve rekosmo, u srediatu naae trenutne zanimacije su upravo nasilna odvoenja i zadr~avanja djece od strane jednog od djetetovih roditelja. Kazneno djelo oduzimanja malodobnika mo~e biti izvraeno oduzimanjem, zadr~avanjem i navoenjem (nagovaranjem) malodobnika da prijee k po initelju. Protupravnost, kao obilje~je bia ovog kaznenog djela, bazirana je na tome da se po initelj ne mo~e pozivati na neki dopuateni pravni osnov (npr. na neku odredbu obiteljskog prava) koji bi njegovo ponaaanje inio dozvoljenim. Zakonodavac je smatrao oportunim predvidjeti fakultativnu mogunost oslobaanja od kazne onog po initelja koji dragovoljno vrati dijete, odnosno malodobnika kojeg je oduzeo (v. l. 94., st. 2. KZ). Na ovaj na in stimulira se dragovoljno odustajanje od djela. Premda iz zakona slijedi da je za dovraenje djela dovoljno da je doalo do, makar i kraeg, oduzimanja ili zadr~avanja malodobnika, ipak e se redovito goniti samo za slu ajeve u kojima je doalo do stanovitog du~eg prekida prava na zbrinjavanje i odgoj malodobnika.  Ina e, za ovakvo kazneno djelo zaprije ena je, kako smo vidjeli, zatvorska kazna u rasponu od tri mjeseca do tri godine (v. supra, biljeaka 25). I sama kazna dostatno govori o te~ini i druatvenoj opasnosti ovog djela. Takoer, ista otvara mogunost da se za osobom osnovano sumnjivom da je izvraitelj ovog djela, raspiae tjeralica, a ato ranije nije bilo mogue. Naime, u smislu odredbe l. 538., st. 1. Zakona o krivi nom postupku (krae: ZKP) mogue je izdati tjeralicu samo za okrivljenikom ".. protiv kojeg je pokrenut krivi ni postupak zbog krivi nog djela za koje se goni po slu~benoj du~nosti i za koje se po zakonu mo~e izrei kazna zatvora od tri godine ili te~a kazna.." Ako je vjerojatno da se osoba za kojom je izdana tjeralica nalazi u inozemstvu, Ministarstvo unutarnjih poslova mo~e raspisati i meunarodnu tjeralicu. No, va~no je ukazati i na hitnost postupanja zainteresiranih osoba, jer vrijeme radi za po initelja (nastup evtl. zastare kaznenog gonjenja; zastare izvraenja kazne i tsl..). Neizostavno, u ovom kontekstu, moramo pripomenuti da je u svibnju 1996. godine okon an posao na izradi Prijedloga novog hrvatskog Kaznenog zakonika. Glede predmeta naaeg interesa (otmice djece), evidentno je ve na prvi pogled da se umjesto de lege lata najni~e zaprije ene, isklju ivo zatvorske kazne (u trajanju od tri mjeseca), de lege ferenda predla~e nov ana kazna (v. l. 210., st. 1. Prijedloga Kaznenog zakonika). Ina e, to uope i nije neki specifikum kojeg bi mogli vezivati samo i upravo za ovo kazneno djelo ili uope, za cijelu skupinu ovih kaznenih djela protiv braka, obitelji i mlade~i. Ta tendencija preustroja minimalnih zatvorskih kazni u nov ane kazne, uope, tendencija ka ubla~avanju represije zamjetna je kod svih kaznenih djela, osim onih najte~ih (npr. ratnih zlo ina, kaznenog djela genocida i tsl..). Nadalje, zamjetno je da se u ovom Prijedlogu KZ izrijekom, decidirano razlu uju pojmovi "dijete" i "malodobnik". Termin "malodobnik" ne bi trebao viae predstavljati zajedni ki nazivnik pod koji bi se mogla podvoditi oba ova pojma. 2.2. Otmice djece u svjetlu meunarodnog ugovornog prava 2.2.1. Haaka konvencija o graanskopravnim vidovima meunarodnog odvoenja djece (1980.) Vlada Republike Hrvatske na svojoj sjednici odr~anoj 7. travnja 1994. godine donijela je Odluku o objavljivanju mnogostranih meunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacija o sukcesiji. Veoj skupini tih ugovora priklju ena je i Haaka konvencija o graanskopravnim vidovima meunarodnog odvoenja djece koja je donijeta 25. listopada 1980. godine, a koju je ex-Jugoslavija ratificirala sredinom 1991. godine, (dalje: haaka Konvencija). Do 1. svibnja 1997. godine ovu Konvenciju ratificirale su (posmatrano po kontinentima) slijedee dr~ave: 1) Afrika: (Botsvana, Burkina Faso, Mauricius i Zimbabve. Ostale dr~ave afri kog kontinenta nisu je ratificirale); 2) Azija i Srednji Istok: (samo Cipar i Izrael); 3) Australija (Australia, New Zealand); 4) Europa: (ratificirale su je sve skandinavske dr~ave, Velika Britanija itd... Jednom rje ju, sve europske dr~ave osim: Belgije, Malte, Albanije, sadaanje Jugoslavije, Bugarske, Turske, eake, Slova ke i dr~ava bivaeg Sovjetskog Saveza); 5) Sjeverna Amerika: (Kanada, USA, Meksiko, Belize, Honduras, Panama, Bahami, St. Kitts i Nevis. Nisu je ratificirale: Kuba, Haiti, Dominikanska Republika, Jamajka, Gvatemala, El Salvador, Nikaragva, Costa Rica i druge...); 6) Ju~na Amerika: (Panama, Kolumbija, Ekvador, ile, Argentina. Sve ostale nisu je ratificirale). Rije  je o meunarodnom instrumentu upravljenom na suzbijanje nasilnog odvoenja djece, a ako je do istoga ve doalo, onda na uspostavu stanja kakvo je bilo prije povrede djetetovih prava na skrb i ~ivot uz oba roditelja, odnosno na vienje s odsutnim roditeljem. Rekli smo ve, nasilno odvoenje djece (abduction) deaava se kako onda kada je sudska odluka o povjeravanju djeteta na uvanje i odgoj ve donijeta, a ne konvenira jednom od roditelja, tako i za slu aj kada ista joa niti ne postoji. Nada u eventalnu promjenu donijete odluke u pravnom sustavu neke druge dr~ave zasigurno je klju ni pokreta  roditelja-otmi ara. Ako ovome pridodamo joa i to: 1) da su dr~ave vrlo skepti ne po pitanju mogueg priznavanja takvih sudskih odluka koje su donijele neke druge dr~ave; 2) u pravilu, one ~ele same utvrditi i procijeniti okolnosti u svezi pravnog interesa i dobrobiti djeteta po ovom pitanju. To je i shvatljivo, najvee povjerenje daju i najviae nade u uspjeh pola~u kroz rezultate do kojih su doali vlastitim opa~anjima i na temelju vlastitih prosudbi; dakle, ako i ovo imamo na umu, onda nam je kristalno jasno zaato nezadovoljni roditelj rjeaenje vidi u odvoenju i zadr~avanju djeteta u inozemstvu. Dakle, temeljna zadaa ove Konvencije je omoguiti hitan povrat djece mlae od 16 godina (v. l. 4. Konvencije), koja su nezakonito odvedena ili zadr~ana u nekoj dr~avi ugovornici, u zemlju u kojoj su boravili prije otmice; garantirati da se pravo na brigu, uvanje i odgoj, ali i pravo na odr~avanje osobnih odnosa s djetetom, kakva prava postoje u jednoj dr~avi ugovornici, odistinski respektiraju u drugoj dr~avi ugovornici (v. odredbu l. 1 i 2. Konvencije). Primjenom Konvencije ~eli se ponovno uspostaviti stanje kakvo je bilo prije otmice, a nakon donoaenja "prijeporne odluke", ali istu je mogue primijeniti i prije donoaenja jedne odluke o tome kojem e se roditelju dijete povjeriti, ako je ono u tom periodu odvedeno. Poradi otklanjanja eventualnih nejasnoa, Konvencija sama pojaanjava kada e se "odvoenje" ili "zadr~avanje" djeteta smatrati nezakonitim, pri emu se pravo na brigu i odgoj koje je u ovom slu aju ugro~eno i povrijeeno mo~e temeljiti na sudskoj ili upravnoj odluci, ali i na sporazumu roditelja koji ima pravni u inak po zakonu doti ne dr~ave (v. l. 3. Konvencije). S istom svrhom i razlogom, Konvencija pojaanjava ato se podrazumijeva pod pojmom "pravo na uvanje i odgoj" (rights of custody), a ato pod pojmom "pravo na osobne odnose" tj. "pravo na vienje" (rights of access). Dr~ave ugovornice du~ne su odrediti sredianji izvrani organ koji neposredno ili preko posrednika poduzima sve potrebne mjere: a) za otkrivanje mjesta gdje se protupravno odvedeno ili zadr~ano dijete nalazi; b) za sprije avanje daljnjih evtl. opasnosti za dijete ili pristranosti u odnosu na jednu od zainteresiranih strana poduzimanjem ili iniciranjem privremenih mjera; c) za osiguranje dragovoljnog povratka djeteta ili postizanje sporazumnog rjeaavanja tog problema; d) za razmjenu, gdje je to potrebito, informacija u svezi sa socijalnim podrijetlom djeteta; e) za pru~anje opih informacija o va~eem pravu doti ne dr~ave u svezi s primjenom ove Konvencije; f) za pokretanje ili olakaavanje pokretanja sudskog ili upravnog postupka radi osiguravanja povratka djeteta i gdje je to mogue, za sklapanje odgovarajuih sporazuma o organiziranju ili osiguravanju efikasnog ostvarivanja prava na vienje; g) za osiguravanje ili olakaavanje osiguravanja pravne pomoi i savjeta, uklju ujui i sudjelovanje branitelja i pravnih savjetnika (kada to okolnosti zahtijevaju); h) za sklapanje upravnih sporazuma koji su potrebiti i adekvatni za osiguravanje sigurnog povratka djeteta; i) za osiguravanje uzajamne razmjene informacija koje se odnose na primjenu ove Konvencije, i ako je mogue, eliminiranje svih prepreka u njezinoj primjeni. U Republici Hrvatskoj tu odgovornu zadau sredianjeg izvranog tijela preuzelo je na sebe Ministarstvo rada i socijalne skrbi. Krae vrijeme, ta je uloga bila podijeljena izmeu ovog Ministarstva i Ministarstva pravosua, to nije, tako je bilo sve do intervencije Stalnog ureda Haake konferencije upuenog Ministarstvu vanjskih poslova RH o nemogunosti istovremenog djelovanja dvaju tijela kao sredianjih izvranih organa. Konvencijom je odreeno i tko sve ima aktivni legitimitet obratiti se zamolbom sredianjem tijelu dr~ave u kojoj je mjesto stalnog boravka djeteta ili tijelu bilo koje druge dr~ave ugovornice za pomo u osiguravanju povratka djeteta; takoer, i ato sve ta zamolba mora sadr~avati, kao i to koji se dokumenti mogu prilo~iti uz zamolbu. Fakt hitnosti postupanja i djelovanja sudskih ili upravnih organa dr~ava ugovornica nezaobilazan je i nu~an u provoenju postupka za povratak djeteta. Tako, ako je dijete nezakonito odvedeno ili zadr~ano, a na dan po etka postupka pred sudskim (upravnim) organom dr~ave ugovornice u kojoj se dijete nalazi proteklo je manje od jedne godine od dana nezakonitog odvoenja ili zadr~avanja, doti ni nadle~ni organ naredit e hitan povratak djeteta. No, ak ako je pravni postupak i pokrenut nakon proteka ovoga roka, takoer e se narediti povratak djeteta, osim ako se ne doka~e da se dijete prilagodilo novoj okolini. Tako smo doali do opravdanja polazne, hipoteti ke postavke o vremenu koji se mo~e nai u ulozi ozbiljnog saveznika roditelja-otmi ara. Interes djeteta je, openito govorei, odlu ujua injenica kod provoenja odrednica ove Konvencije u ~ivot. Naime, za primjenom njenih odredaba ne mo~e posegnuti samo roditelj kod kojeg je dijete bilo na uvanju i odgoju, ve se i roditelju kojem je onemogueno izvraavanje prava na osobne odnose s djetetom (rights of access) dopuata pozivanje na nju, te se u svezi s tim mo~e, na isti na in, obratiti za pomo sredianjem izvranom organu odreene dr~ave ugovornice. Takoer, u interesu samog djeteta je da se vraanje obavi po osnovu dragovoljnosti, mirnim putem. Konvencija zagovara takav put (v. supra). Ona ak u l. 13., to . a) i b) (a u svezi s l. 27.) predvia da dr~ava kojoj se aalje zahtjev nije du~na narediti povratak djeteta ako se doka~e: da osoba, institucija ili drugo tijelo koje se brine o osobnosti djeteta nije stvarno ostvarivalo pravo na brigu u vrijeme odvoenja ili zadr~avanja, ili da se bilo slo~ilo ili naknadno pristalo na odvoenje ili zadr~avanje. Na isti e na in postupiti ako postoji ozbiljna opasnost da bi povratak izlo~io dijete fizi koj opasnosti ili psihi koj traumi ili na drugi na in doveo dijete u nepovoljan polo~aj. Naprijed iznijeto potkrijepiti emo i nekim slu ajevima iz prakse pojedinih dr~ava: 1) Argentinskoj dr~avljanki, udanoj za `panjolca, s boraviatem u `panjolskoj dodijeljeno je privremeno skrbniatvo nad njihovom djevoj icom, pri emu je sudac naredio da dijete ne smije napustiti tu zemlju bez izri itog sudskog odobrenja. Ocu je pripalo pravo odr~avanja osobnog kontakta s djetetom. Sud je zatra~io od oba roditelja da predaju svoje putovnice sudu, kako bi sprije io i jednog i drugog da napuste njegovu sudsku oblast. No, suprotno toj odluci, majka se ipak preselila s djetetom u Argentinu. Otac je potom zahtijevao povratak djeteta i nakon rasprava koje su potrajale nekoliko godina Chamber of Appeals in Civil matters odobrila je njegov zahtjev, budui je proalo viae godina od kada su one napustile `panjolsku, a djevoj ica se joa nije prilagodila svojoj novoj okolini (v. l. 12. haake Konvencije). Ova odluka se bazirala na neadekvatnom ponaaanju koje je djevoj ica pokazivala u akoli; te na maj inoj dokazanoj nakani da oca isklju i iz kerkinog ~ivota, a ato je sud dr~ao protivnim njenom uspjeanom psiho-socijalnom razvoju. Drugi razlog je bio taj ato je majka iznijela neke nedokazane optu~be seksualnog zlostavljanja djeteta od strane oca i time prisilila djevoj icu da se podvrgne ginekoloakom pregledu. Sud je smatrao da je ovakvo maj ino ponaaanje i neosnovane optu~be, koje je kasnije i sama opovrgnula, predstavljaju kazneno djelo i da je to bio oblik svojevrsnog maltretiranja djeteta. Rezultirajua odluka je bila ta da je djevoj ica morala biti vraena i kasnije povjerena ocu na uvanje i odgoj. 2) (Slu aj Demetri): Majka A i otac B ~ivjeli su u `vedskoj zajedno sa svojom kerkom X, roenom 17. 12. 1986. Roditelji su bili nevjen ani i pravo na brigu i odgoj nad djetetom dodijeljeno je majci (u skladu s: Swedish Code of Parents - Chapter 6, sect. 3, paragraph 1). Roditelji su se raziali i otac se nastanio u Finskoj 1991. godine. Dijete koje je ~ivjelo s majkom u `vedskoj, otac je u rujnu 1991 godine odveo sa sobom u Finsku da ~ivi s njim. Majka, istini za volju, jeste poduzela izvjesne radnje za povrat djeteta , no, nikakav postupak, zapravo, nije bio zapo et. Umjesto toga, otac je u o~ujku 1993. godine dragovoljno vratio dijete majci u `vedskoj. Dijete je ~ivjelo s majkom do kraja rujna 1993. godine. Naime, dijete je tada dragovoljno poslano u posjet ocu. Nikakva formalna prava pristupa i odr~avanja osobnih kontakata s djetetom nisu bila odreena za oca, pa time ni vrijeme trajanja posjeta. Dijete je ostalo s ocem u Finskoj, on ga je naprosto odbio vratiti, usprkos nekolicini maj inih zahtjeva upuenih posredstvom njenog odvjetnika. Nakon isteka roka od godine dana od kada je dijete zadr~ano kod oca, mati je podnijela zahtjev Apelacionom sudu u Helsinkiju za povrat djeteta. Nakon ato je njen zahtjev predo en ocu djeteta, on je i tada odbio povrat, uz obrazlo~enje: a) da je on prakti no bio primarni skrbnik djeteta skoro tijekom cijelog njegovog ~ivota i da je ono ~ivjelo preko 5 godina s njim i njegovom novom obitelji; b) majka ~ivi u `vedskoj, a dijete niti ne govori taj jezik; c) majka vodi asicijalan ~ivot i esto mijenja boraviate, te bi razvoj djeteta bilje~io osjetan pad i povrat unatrag svakog puta kada bi dijete stanovalo s njom; d) dijete ima 8 godina. Uzimajui u obzir njegove godine, ono je dovoljno zrelo da bi se njegovo mialjenje moglo uzeti u obzir. Otac se u odgovoru na maj in zahtjev, poziva na odredbu l. 34. Zakona o skrbi nad djecom (Child Custody Act) iz 1983. godine sa izmjenama iz 1994. godine, isti ui sve naprijed navedene okolnosti, a poglavito onu po kojoj se samo dijete odbija vratiti majci. No, u svojoj odluci donijetoj unutar etiri tjedna od dana kada je majka uputila zahtjev Apelacionom sudu, sud je 14. listopada 1994.g. odredio da se dijete ipak vrati majci, pozivajui se, takoer, na odredbu l. 34. Zakona o skrbi nad djecom. Sud je utvrdio kako ne postoji nikakav dokaz temeljem kojeg bi se moglo prosuditi kako e povratak djeteta majci u `vedsku izlo~iti dijete psiho-fizi kim povredama ili ga dovesti u nekakav nepovoljan polo~aj. U dodatku, sud je izjavio kako je, uzimajui u obzir injenicu da je dijete mlae od 8 godina, bilo o ito da ono nije sposobno donositi autonomne odluke neovisno od volje roditelja i od utjecaja okoline i da zbog toga ne bi bilo prikladno ispitivati dijete kako bi se otkrili njegovi stavovi. Openito govorei, ova Konvencija, posmatrana sa aspekta svake pojedine dr~ave, iako bi zasigurno otrpjela i izvjesne prigovore, ipak, pozitivni pomaci koje je ona unijela u sferi zaatite pravnog interesa, prvenstveno djece, ali i njihovih roditelja ija su subjektivna prava nasilnim odvoenjem i zadr~avanjem djece osujeena, neprijeporni su. 2.2.2. Europska konvencija o priznanju i izvraenju odluka o skrbi nad djecom i o ponovnom stavljanju djece pod skrb (1980.) Brojni dokumenti Vijea Europe neposredno se ti u izvjesnih pravnih podru ja u svezi s djecom. Meu ostalima, od posebnog je zna enja Konvencija o priznanju i izvraenju odluka o skrbi nad djecom i o ponovnom stavljanju djece pod skrb od 1980. godine (na snazi od 1983. godine). Iako je Republika Hrvatska odnedavno postala lanicom Vijea Europe, ona je ve Ustavnim zakonom o ljudskim pravima i o pravima etni kih i nacionalnih zajednica ili manjina u RH od 1992. godine autonomno u okviru tog zakona utvrdila da e poativati navedena prava u skladu sa spomenutom Konvencijom te, njezinim protokolima. Teleoloaki i sadr~ajno ova Konvencija se nalazi u tijesnoj vezi sa prethodno spominjanom haakom Konvencijom. U estali slu ajevi samovoljnog, nedopuatenog premjeatanja djece izvan granice odreene dr~ave i teakoe da se u takvim okolnostima postignu zadovoljavajua rjeaenja zasigurno su klju ni motiv kod zaklju ivanja ovog meunarodnog ugovora od strane lanova VE. Dakle, dobrobit djece, zaatita iste od remeenja i prekida uvjeta u kojima su smjeatena odlukom nadle~nih organa ili pak, nevraanje djeteta nakon razdoblja u kojem je bilo omogueno vienje s djetetom (izvan podru ja njegovog stalnog prebivaliata), kao i protupravno zadr~avanje djeteta - sve su to bili va~ni razlozi kod donoaenja ove Konvencije koja treba omoguiti pravnu suradnju meu nadle~nim strukturama i organima dr~ava ugovornica. I ova Konvencija kao i prethodna (haaka Konvencija) obvezuje dr~ave potpisnice na odreivanje sredianjih tijela za obavljanje predvienih zadataka uz nezaobilaznu obvezu na suradnju takovih tijela sa istim tijelima u drugim dr~avama lanicama. Va~no je ukazati na to da ova Konvencija omoguava dr~avljanima svih dr~ava ugovornica pravo na tra~enje priznanja i izvraenja odluke o uvanju djece u drugoj dr~avi. Sredianje tijelo koje dobije zahtjev roditelja du~no je poduzeti mjere radi pronala~enja i predaje djeteta, ukoliko je izvraenje odluke odobreno. Pru~ene usluge u pravilu se ne naplauju, osim troakova povratka djeteta u zemlju iz koje potje e zahtjev. Konvencijom su odreene i pretpostavke za priznanje i izvraenje odluke o uvanju djece ili za uspostavu stanja kakvo odluka nala~e. Nije isklju ena ni mogunost iznimnog odbijanja zahtjeva za priznavanje i izvraenje odluke o uvanju djeteta (bilo zbog manjkavosti odluke o kojoj se vodi postupak priznanja, pri emu se radi o manjkavostima nastalim u na inu donoaenja iste; bilo zbog sadr~aja odluke ili nastupa naknadnih izmjena okolnosti temeljem kojih je odluka o uvanju bila donijeta). Mogua je, takoer, i odgoda izvraenja odluke o uvanju djeteta (npr. ako je nakon donoaenja izvorne odluke otvoren neki novi postupak u svezi sa uvanjem i odgojem djeteta i sl..). Za slu aj odvoenja djeteta preko dr~avne granice, a da o uvanju djeteta nije voen postupak i nema odluke nadle~nog tijela, "...Konvencijom je odreeno da se sve odredbe jednako primjenjuju na svaku naknadnu odluku o uvanju djeteta ako iz nje proizlazi nezakonitost odvoenja". Za podnoaenje zahtjeva za priznanje i izvraenje odluke o uvanju nije predviena nikakva posebna forma. Mialjenje djeteta (ovisno, naravno, o njegovoj dobi) takoer e se respektirati od strane dr~ave koja odlu uje o priznanju i izvraenju odluke. Za spomenuti je i to da je pravo na rezerve uz pojedine odredbe (a glede prihvata Konvencije) vrlo ograni eno. I sam osvrt na ovu Konvenciju daje nam za pravo zaklju iti kako i ova, kao i haaka Konvencija o graanskopravnim vidovima meunarodnog odvoenja djece govore o zna enju meunarodne suradnje u svrhu pru~anja efikasne zaatite dobrobiti djece iji roditelji ne izvraavaju svoje obveze na predvieni na in i koji se odlu uju na radnje nasilnog odvoenja, zadr~avanja djeteta izvan podru ja i podalje od roditelja s kojim je do tada ~ivjelo ili kojem je ono odlukom nadle~nog organa bilo povjereno na uvanje i skrb, najmanje pri tome vodei ra una o vlastitom djetetu inei ga svojim postupcima, najjednostavnije re eno, duboko nesretnim. A "..nesretno djetinjstvo odra~ava se na itav ~ivot i ostavlja u srcu ovjeka neuniativi izvor tuge" kazao je P. Brulat u svom djelu Penses, II. 2.2.3. Konvencija UN o pravima djeteta (1989.) Ova Konvencija (u daljnjem tekstu: Konvencija UN) donijeta je 20. studenoga 1989. na 44. zasjedanju Generalne skupatine UN u New Yorku. Ex-Jugoslavija ratificirala ju je krajem 1990. godine (Zakon o ratifikaciji od 18. 12. 1990.). Zahtjevi koje nala~u 54 lanka Konvencije UN-a nisu joa uvrateni u hrvatsko obiteljsko zakonodavstvo, no, opravdano je to o ekivati od hrvatskog zakonodavca de lege ferenda. S autorove to ke posmatranja, nu~no se zadr~ati na slijedeim odrednicama ove Konvencije: 1) l. 18. Konvencije nala~e prihvaanje napora dr~ava lanica u smislu uva~avanja na ela po kojem bi oba roditelja trebala imati zajedni ku odgovornost u podizanju i razvoju djeteta, pri emu bi interesi djeteta trebali biti njihova osnovna briga. Htjeli mi to priznati ili ne, po tom pitanju u va~eem hrvatskom ZBPO evidentna je nedosljednost zakonodavca koji govori o zajedni koj odgovornosti roditelja za razvoj i podizanje djeteta (v. l. 68., st.1.i l. 75.), da bi situaciju odvojenog ~ivota roditelja vezivao uz okolnost isklju ivog povjeravanja djeteta na uvanje i odgoj jednom od roditelja, a drugog bi "zadovoljio" osobnim kontaktima i vienjem s djetetom ( l. 77. ZBPO). Uostalom o tome je ve ranije bilo rije i (v. supra, 2.1. A.). 2) U svezi s nasilnim odvoenjem i protupravnim zadr~avanjem djeteta od strane jednog roditelja Konvencija UN-a nala~e dr~avama lanicama da osiguravaju da nijedno dijete ne bude odvojeno od svojih roditelja protiv njihove volje, osim ukoliko nadle~ni organi odlu e da je takovo razdvajanje nu~no i u najboljem interesu za dijete (npr. kada se radi o zlostavljanju ili zanemarivanju djeteta od strane roditelja ili ako roditelji ~ive odvojeno pa se mora donijeti odluka o stanovanju djeteta). Nu~no je respektirati pravo djeteta koje je odvojeno od jednog ili obaju roditelja da odr~ava osobne odnose i neposredne kontakte s oba roditelja na stalnoj osnovi, osim ako je to u suprotnosti s najboljim interesima djeteta ( l. 9., st. 1 i 3. Konvencije UN). 3) Postoji i posebna norma Konvencije UN ( l. 35.) koja obvezuje dr~ave na poduzimanje svih odgovarajuih nacionalnih, bilateralnih i multilateralnih mjera za sprije avanje nasilnog odvoenja, prodaje ili trgovine djecom bilo u kojem cilju i bilo u kojem obliku. Ovu odredbu nu~no je posmatrati u svezi s odredbom l. 8. istog dokumenta kojom se ustraje na potrebi atovanja prava djeteta na o uvanje njegovog identiteta, uklju ujui dr~avljanstvo, ime i obiteljske veze, kako je to priznato zakonom, bez nezakonitog mjeaanja. Dakle, rije  je o obvezi atovanja jednog isto osobnog prava djeteta. Takoer, takova odredba je i u direktnoj povezanosti s odredbom l. 30 Konvencije UN temeljem koje se dijete ne smije liaiti niti prava na vlastitu kulturu, ispovijedanje vjere ili uporabu svog jezika u dr~avama u kojima postoje etni ke, vjerske ili jezi ne manjine. Dakle, nasilnim odvoenjem, prodajom ili trgovinom djece zasigurno bi se dovelo u pitanje i njihov identitet, dostojanstvo i dignitet. Mo~emo samo kratko zaklju iti da ova Konvencija, o ijim je pozitivnim pomacima na planu zaatite dje jih prava i interesa ve podosta napisano, oatro osuuje nasilno odvoenje djece, a ukoliko do istoga doe njena zasluga je i u tome ato sugerira pravne puteve za rjeaavanje takovih sporova. 2.2.4. Europska konvencija o ostvarivanju dje jih prava (1995.) Rije  je o Konvenciji koja predstavlja joa jedan iskorak u inauguraciji prava djece. U kontekstu opservacija na temu meunarodne otmice djece od strane roditelja, ova Konvencija je zna ajna utoliko ato, izmeu ostalog stavlja naglasak i na potrebi zaatite prava djeteta, u smislu ukazivanja prilike i mogunosti da ono svoje interese realizira na svoj poseban na in. S tim u svezi ova Konvencija sadr~i i konkretna pravila koja nedvojbeno govore o mogunostima djeteta na izra~avanje vlastitog mialjenja, ponaosob u obiteljskim sporovima i postupcima pred sudskim i upravnim organima u koje je dijete, esto neovisno o njegovoj volji i ~elji, uklju eno. "Cilj ove Konvencije je trostruk - a) promicanje dje jih prava, b) osiguranje postupovnih prava i c) njihovo olakaano ostvarivanje. Upravo je ovo posljednje odreenje sredianji i bitan predmet Konvencije. Smatra se, naime, da djeci treba pomoi u ostvarivanju njihovih prava tako da ona budu obavijeatena o postupku pred sudom u kojem se odlu uje o stvarima koje se njih ti u, te da sama ili uz pomo drugih osoba ili tijela sudjeluju u tom postupku. Sudjelovanje djece u postupku podrazumijeva da na neki od na ina izraze svoje poglede i mialjenje." Stoga, meu postupovnim pravima djece, Konvencija poglavito ustraje na pravu djeteta da dobije sve relevantne informacije; na pravu da dobije savjet i da izrazi svoje mialjenje (a, ato bi mu se omoguilo uvoenjem neovisnog zastupnika (odvjetnika, a ne uvijek i isklju ivo kolizijskog zastupnika)); i na poslijetku, na pravu da bude izvjeateno o moguim posljedicama uva~avanje njegovog mialjenja, kao i openito, o svima moguim posljedicama odluke. Novo hrvatsko obiteljsko zakonodavstvo trebalo bi imati sluha za poticajna rjeaenja promid~be dje jih prava kojima ova Konvencija obiluje, a poglavito za pitanje jednog vrlo osjetljivog dje jeg prava (iako, se svim pravima koja se ti u djece mo~e pripisati atribut "osjetljivosti"), a to je pravo na izra~avanje vlastitog mialjenja. 3. Profil roditelja-otmi ara, te na in i vrijeme izvraenja (ne)djela Zasigurno zanimljivim se pokazuje osmotriti raznolikost imbenika koji determiniraju profil roditelja-otmi ara, zatim, imbenika koji ga motiviraju na takav postupak, te uvidjeti na koji na in i kada po initelj pribjegava izvraenju svojega nauma. U tu svrhu poslu~iti e nam podaci dobiveni od Ministarstva rada i socijalne skrbi RH, kao i iskustva pojedinih kanadskih i ameri kih organizacija i ureda za nestalu djecu, meunarodnih policijskih organizacija, kao i stavovi pojedinih pravnih stru njaka koji se bave upravo ovom problematikom. 3.1. Spol, socijalno-ekonomske zna ajke, psiholoaka i socioloaki imbenici na strani roditelja-otmi ara U Kanadi i u SAD-u, upravo kao i u Hrvatskoj broj razvoda i broj parnica za dodjelu skrbniatva je u stalnom porastu. Ranije, tradicionalno, u najveem broju slu ajeva skrbniatvo je dodjeljivano majci. Meutim, poveane povoljne prilike za zapoaljavanje ~ena i poveanje broja zahtjeva o eva za dodjelu skrbi nad djecom, prisiljava nadle~ne organe da dodjeljuju "zajedni ku skrb" (ato vrijedi barem za SAD i Kanadu, ali ne i za Hrvatsku), a ponekad i isklju ivo ocu. a) U svezi spola otmi ara, ope je prihvaeno vjerovanje da je otmi ar djeteta obi no otac. Naravno, na diferencijaciju spola otmi ara utje e faktor dodjele djeteta na uvanje i odgoj prete~ito majci. No, kazali smo da vrijeme i na tom planu bilje~i izvjesne novine. Tako, podaci govore kako su danas i majka i otac podjednako u stanju oteti vlastito dijete, s tim ato su majke sklone otmici djeteta nakon stupanja na snagu sudske odluke, dok su o evi skloniji otmici ve prije izricanja sudske presude. Zanimljivo je da su majke sklonije "domaoj otmici" (zadr~avanju unutar teritorijalnih granica dr~ave), dok se o evi eae odlu uju na odvoenje djece izvan granica dr~ave u kojoj je dijete do tada prebivalo (u pravilu, odvode ga u zemlju svog podrijetla) i to u cca 80% slu ajeva. Uglavnom, nasilna odvoenja i zadr~avanja djece deaavaju se eae u razdoblju odvojenog ~ivota roditelja, a prije donoaenja odluke o razvodu braka ( ak u 54% slu ajeva). Swaren i Dalley (1993) su zaklju ili da se vrijeme trajanja otmice (tj. vrijeme koliko je dijete bilo odsutno) kree od dva tjedna do 150 mjeseci. Prosje no vrijeme trajanja otmice za 16 slu ajeva iznosilo je 25 mjeseci. b) Glede socijalno-ekonomskih zna ajki na strani roditelja-otmi ara (o emu, na ~alost, nemamo podataka kada se radi o RH),mo~emo kazati da je prosje na dob meunarodnih otmi ara 37,5 godina. Oni su obi no stariji, nego ato je to slu aj s "domaim" otmi arima. Roditelji-otmi ari u 82% slu ajeva su osobe u radnom odnosu. U istra~ivanjima Greifa i Hegara (v. infra, biljeaka 70), samo 39% roditelj-otmi ara imalo je zavraenu srednjoakolsku izobrazbu, dok su "meunarodni" otmi ari bili znatno viaeg obrazovanja (u prosjeku je njihovo akolovanje trajalo 12,5 godina). Oni su obi no, iako ne i uvijek, osobe stranog podrijetla. c) Psiholoaki i socioloaki imbenici na strani takvih roditelja govore da iako se na in ~ivota i podrijetlo roditelja-otmi ara izrazito razlikuju, ipak postoje neki vrsti obrasci koji ih na ovaj na in pobli~e odreuju. Mogli bismo navesti pet takvih obrazaca: 1) prvi je postojanje "borbe za prevlast" u kojoj osveta zauzima zna ajno mjesto; 2) drugi je "ulovi me" obrazac, gdje je osnovni cilj roditelja-otmi ara namamljivanje drugog roditelja u potjeru, s namjerom da ponovno osjeti uzbuenje udvaranja. U oba obrasca ljubav prema djetetu ima neznatan ili nikakav zna aj. 3) U treem obrascu, takav roditelj je ozbiljno emocionalno poremeen. Pretjerano poistovjeivanje s djetetom uzrokuje da otmi ar vjeruje kako je tjelesno posjedovanje djeteta uvjet njegovog/njenog postojanja. 4) etvrti obrazac temelji se na pogreanoj prosudbi suda pri povjeravanju djeteta na uvanje i odgoj, kada se isklju ivo uzimaju u obzir tradicionalne uloge spolova, te sud ne razmatra injenicu da je otac mogue glavni voditelj brige o djetetu i hranitelj. 5) Posljednji obrazac je onaj gdje roditelj s razlogom dvoji u vlastitu sigurnost, te sigurnost djeteta. Ovaj strah za sigurnost vlastitog djeteta nerijetko je posljedica kriminalne proalosti, te zlostavljanja od strane drugog roditelja. Uzimajui sve to u obzir, kao i nemogunost pribavljanja prikladnih sredstava zaatite, roditelj otima dijete. Pri tome moramo nu~no razlikovati "otmi are usmjerene na djecu" i "otmi are usmjerene na sebe". Slijedom naprijed navedenih obrazaca i motivacije za otmicu, mo~emo rei da otmi ari kojima je u srediatu zanimanja dijete tvrde da su oni bolji u zadovoljavanju potreba djeteta. Isti u uvijek kako roditeljske sposobnosti i na in ~ivota drugog roditelja ne mogu djetetu osigurati adekvatnu brigu i odgoj. Kod "otmi ara usmjerenih na sebe" evidentna je prisutnost sna~ne ~elje ili za osvetom ili za pomirenjem. Nikakvu pa~nju oni ne obraaju pri tome na dobrobit djeteta. Vrlo smo skepti ni prema podacima koji ukazuju kako su o evi-otmi ari eae usmjereni na sebe, a majke - na dijete. Opa~ajui da su motivacijski imbenici prikupljani od roditelja-tra~itelja, mogao bi se izvui zaklju ak kako takav podatak po kojem se uz o eve-otmi are vezuje atribut "usmjerenosti na sebe" mo~e biti klju  za razumijevanje zaato majke malo cijene dubinu o inskih osjeaja 3.2. Vrijeme i na in nasilnog odvoenja i zadr~avanja djeteta lanovi obitelji, novi supru~nik ili izvanbra ni partner otmi ara nerijetko u nasilnom odvoenju djece imaju aktivnu ulogu. Neki podaci s po etka 90-tih godina nedvojbeno ukazuju na to da se u gotovo 80% slu ajeva meunarodna otmica djeteta realizirala uz pomo ovakvih suu esnika. U nekih 20% slu ajeva pomaga i su bili neke druge osobe, a ne srodnici ili (izvan)bra ni partneri. To je razumljivo, jer osim ato e anga~irati obitelj, otmi ar e za pomo esto zamoliti i prijatelje, poznanike, jer dijete treba esto transportirati na velike udaljenosti kako bi ga se dovelo u zemlju iz koje potje e roditelj-otmi ar, ili na neko drugo mjesto prikladno za skrivanje.To nas navodi na zaklju ak kako se roditelj-otmi ar rijetko odlu uje takovu radnju izvraiti samostalno, bez i ije pomoi i podrake sa strane, a ato nas nadalje navodi da zaklju imo kako bi mo~da ispravniji termin bio "obiteljske otmice", nego li "otmice od strane roditelja". Mjesto sa kojeg se dijete naj eae otima jeste: kua roditelja kojem je dijete povjereno na uvanje i odgoj (npr. dok se taj roditelj nalazi u susjednoj prostoriji od prostorije u kojoj je dijete); zatim, akolsko igraliate; dvoriate kue u kojoj dijete ~ivi ili pak, kua prijatelja, ako se dijete tamo nalazi. Slijede zatim otvoreni prostori, djetetova akola i tsl.. Dijete se kidnapira i za vrijeme dok se drugi o njemu brinu. Pojedina istra~ivanja govore u prilog tvrdnji da se djeca naj eae otimaju iz njihovih domova, a mnogo rjee iz akola ili kue roaka kod kojih se ona nalaze u posjeti. Otmice se naj eae deaavaju za vrijeme i na kraju akolskih praznika (ljetnih praznika u srpnju i kolovozu, te pri kraju bo~inih blagdana u sije nju), kao i za vrijeme tjednog vikenda, a ato se mo~e obrazlo~iti veom mogunoau za odvoenjem djeteta, te potrebom da roditelj koji dijete odvodi, tj. otima preuzme u to vrijeme u potpunosti svoju roditeljsku ulogu. Veliki broj otmica se izvraava pod izgovorom posjeta djetetu na koji roditelj ima pravo na temelju sudske odluke. Vrlo rijetko roditelj-otmi ar prilikom realizacije otmice pribjegava prijetnjama, fizi koj prisili ili tjelesnom ozljeivanju djeteta. Kazali smo da takvi roditelji, u pravilu, odvode djecu u zemlju svog podrijetla. Tamo se osijeaju "zaatienije" i sigurnije, da ne spominjemo faktore sklonosti zemlji iz koje potje u, bliskost s njenom kulturom i dostupnost suosjeajnih prijatelja i rodbine. Upravo stoga, veina roditelja-tra~itelja mo~e navesti evtl. odrediate otmi ara. No, nisu ni svi otmi ari stranog podrijetla. Oni koji to nisu, ukoliko se odlu e na "meunarodnu otmicu", ipak, na kraju bivaju prisiljeni vratiti se u zemlju iz koje su otiali, bilo zbog isteka vize ili zbog problema prilagodbe zemlji prebjega. Meunarodno povezivanje policijskih organizacija, Interpola i ureda za tra~enje nestale djece su klju ni za povratak djeteta u zemlju prebivaliata roditelja kojem je ono bilo povjereno na uvanje i odgoj. 4. U inci otmice na roditelje-tra~itelje i napori koje oni i razna dr~avne institucije i organizacije ula~u u pronala~enje i vraanje djece Razumljivo je, koliko god da otmica ima sna~an utjecaj na samo dijete (v. infra), toliko se ona jednako sna~no odra~ava i u svim dimenzijama ~ivota roditelja-tra~itelja. Protupravno, nasilno odvoenje i njegovo odvajanje od djeteta za njega je svojevrsni stres. No, roditelji se nose s tim stresom na na in da se radije usredoto e na rjeaavanje konkretnih problema, nego ato se prepuataju suo avanju s osjeajima i samosa~aljenju. Roditelju pri tome poma~e injenica ato je sam svjestan mogue promjenjivosti situacije, a i vrijeme, koje mu je ovdje opasan suparnik, protje e mu u djelovanju, u prikupljanju informacija, novih podataka i tsl... On je svjestan da prvenstveno u interesu svog djeteta, ali i u svom osobnom interesu, mora brzo djelovati. Stoga, veina roditelja otmicu prijavljuje ve prvog dana. Napori roditelja da vrate oteto dijete nisu mali. Oni pri tome nailaze i na brojne prepreke. Ponajprije, nije im uvijek lako ui u trag mjesta djetetovog boravka. U SAD-u npr. troakovi za tra~enje djeteta prelaze ak iznose od cca 25 000 $ (kada je rije , konkretno, o meunarodnoj otmici), s tim da jamstva u uspjeh nikada nema. Roditelji se prvo obraaju organizacijama i uredima za nestalu djecu (u 93% slu ajeva), kao i policiji. Odvjetnici se anga~iraju, takoer, u velikom broju slu ajeva (cca 81%). FBI u 62% slu ajeva, a centri za socijalnu skrb u 56% slu ajeva. Prema navodima roditelja-tra~itelja razlozi za otmicu djeteta su, uglavnom, slijedei: 1) na elno uvjerenje da je dijete zanemarivano; 2) ~elja za ka~njavanjem roditelja-tra~itelja zbog neuspjeha veze; 3) ~elja da se kontinuitet roditeljstva nastavi i 4) ~elja za pomirenjem. U skoro 50% slu ajeva izmeu roditelja-otmi ara i roditelja-tra~itelja uspostavlja se odreeni oblik komunikacije (telefonom, poatom, osobno) i on ima tri svoje faze: 1) to je kratka obavijest da je dijete na sigurnom i da ga se namjerava zadr~ati; 2) zatim se roditelja-tra~itelja izvjeauje kako se dijete kani zadr~ati na neodreeno vrijeme uz iznoaenje zahtjeva otmi ara; 3) u ovoj fazi, roditelj-otmi ar u svojim pismima ili telefonskim razgovorima opravdava otmicu, te esto iskazuje i spremnost da vrati dijete, ali samo uz ispunjenje odreenih uvjeta, a oni se obi no ti u djetetove ~ivotne sredine. Svi oblici komunikacije meu roditeljima mogu biti od velikog zna enja za policijske i druge organe uklju ene u postupak i istra~ne radnje u svezi pronala~enja i povratka djeteta. Danas, u svijetu, dr~avni uredi za nestalu djecu izdaju i posebne publikacije za pomo roditeljima ija su djeca nasilno odvedena i zadr~ana od strane drugog roditelja kojem nisu bila povjerena na uvanje i skrb. Takva je, primjera radi, Department of State Publication 10405: International Parental Child Abduction (Revised September 1996), Washington. Publikacija sadr~i 34 stranice i tekstualno je podijeljena u aest odjeljaka. Prvi i drugi odjeljak te publikacije daju openite naputke kako se zaatititi od meunarodnih otmica djece i u emu taj ured mo~e pomoi, a ato, konkretno, ne mo~e napraviti za roditelje koji im se obrate za pomo. Prila~e im telef. broj, adresu, kao i broj fax-a koji im mogu uputiti za sva pitanja koja ih zanimaju. Opisuje sve mogunosti kojima njihovo dijete mo~e biti izlo~eno kada se poremete ili raskinu odnosi sa drugim (izvan)bra nim partnerom. Ukazuje im, potom na sav zna aj kojeg, u tom kontekstu, ima odluka o povjeravanju djeteta jednom od roditelja. U treem dijelu publikacije iznose se mogunosti traganja za djecom otetom i odvedenom u inozemstvo. Tu se zainteresirane roditelje upuuje kome trebaju prijaviti nestanak svog djeteta; koje podatke moraju pri tome podastrijeti o djetetu, a koje podatke o otmi aru (ime i prezime, datum i mjesto roenja, broj, datum i mjesto izdavanja otmi areve putovnice, zanimanje otmi ara, vjerojatni datum odlaska, pojedinosti o vezama otmi ara sa stranom zemljom, evtl. imena, adrese, telefonske brojeve njegovih prijatelja, srodnika, mjesto zaposlenja i tsl...). Napuuje ih na sve daljnje korake koje moraju poduzimati u svrhu pronala~enja i povratka svog djeteta. U etvrom odjeljku upoznaje zainteresirane osobe sa postojanjem i svim odrednicama Haake konvencije o meunarodnim vidovima odvoenja djece, predstavlja im na in na koji se mogu pozvati na odredbe Konvencije); informira ih o tome koje su joa dr~ave ratificirale takvu Konvenciju i kako da se ponaaaju ukoliko njihovo dijete bude odvedeno i zadr~ano u nekoj od dr~ava koja nije potpisnica te Konvencije. U petom odjeljku detaljno ih upoznaje sa svim zakonskim mogunostima koje im stoje na raspolaganju u dr~avama koje nisu potpisnice haake Konvencije (za slu aj da se njihovo oteto dijete tamo nalazi). Ka~e im ato poduzeti; kakve su im mogunosti osna~enja (priznanja) odluke koju su donijeli nadle~ni organi SAD-a o povjeravanju djeteta na uvanje i odgoj; upoznaje ih s mogunostima ekstradicije (izru enja); o mogunostima sudskog postupka protiv otmi ara u stranoj dr~avi i tsl... U aestom odjeljku publikacija predstavlja i druge raspolo~ive mogunosti sreivanja stanja stvari izvan-sudskim putem i izvan-sudskim metodama. Mo~emo navesti i primjer kanadske Vlade koja je utemeljila Ured za nestalu djecu (RCMP) s ciljem zaatite interesa nestale djece, te s nakanom da se pomogne svim policijskim uredima i neprofitnim organizacijama u pronala~enju nestale djece. Zadaci tog Ureda su slijedei: 1) pru~anje pomoi u istrazi policijskim slu~bama; 2) nacionalno i meunarodno povezivanje u svrhu potrage za djecom; 3) poboljaavanje istra~nog postupka preko veza Interpola; 4) osiguravanje operativno usmjerene pomoi u istrazi; 5) razvijanje i odr~avanje nacionalne banke podataka; 6) pru~anje informacija; 7) pribavljanje najsvje~ijih fotografija nestale djece; 8) te odr~avanje sredianjeg spremiata fotografija nestale djece. Dodatne usluge Ureda uklju uju upravljanje "prijevoznom inicijativom" (Transportation Initiative) koje je provedeno kao rezultat preporuke saveznom ministru pravosua 1991. g. Ovaj program je zamialjen kako bi se pomoglo roditeljima koji nemaju sredstava za putovanje i povratak s otetim djetetom. 5. Profil otetog djeteta Poremeeni odnosi meu roditeljima, kao i njihov brakorazvod predstavljaju veliki rizik za psihi ke poremeaje djece i za asocijalno ponaaanje, a da ne govorimo o nasilnom odvoenju i zadr~avanju djeteta od strane jednog od roditelja ato predstavlja poja ani faktor stresa na psihu djeteta. Ameri ki istra~iva ki tim na elu s Hegarom i Greifom (1991) doali su do saznanja da je dob djece koja su bila predmet meunarodnih otmica po injenih od strane roditelja, kod 37% djece bila iznad 8 godina, a kod 15% ispod dvije godine, te da se otmica ne ograni ava samo na jedno dijete. ak su cijele obiteljske skupine bivale otete istovremeno, sastojei se od troje do petero djece u 1/3 slu ajeva. Ina e, znanstvena literatura o otmici djece od strane njihovih roditelja pokazuje kako je vea vjerojatnost da e mlaa djeca biti oteta (naj eae se otimaju u dobi od 3-5 godina-u preko 35% slu ajeva). Manja je vjerojatnost za otmicu djece mlae od 24 mjeseca ~ivota jer u toj dobi djeca iziskuju kontinuiranu, neprekidnu njegu i skrb. Glede spola, podjednako se otimaju i muaka i ~enska djeca. Djeca koja su bila oteta krae vremena pokazuju neznatne poteakoe u postupku prilagodbe, do im, otmica koja je trajala du~e vrijeme uzrokuje veu zbunjenost, uznemirenost, ogor enost. Starija djeca koja su vraena kui nakon otmice iskazuju bijes spram oba roditelja - onog prvog, jer ga je oteo, a ovog drugog - jer ga nije prije uspio pronai i vratiti kui. Djeca koja su zbog otmice bila prisiljena ~ivjeti kao bjegunci, sporije su se razvijala od svojih vranjaka. Njihov emotivni razvoj bio je usporen jer za to vrijeme nisu mogla stvarati poznanstva i prijateljstva, a nisu mogla ni izraziti, ni razumjeti ato su osjeali u svezi s otmicom. Evidentan je i zastoj u djetetovom fizi kom razvoju jer je on uzrokovan esto loaom ishranom, te zapuatenoau uope (jer roditelj-otmi ar pokuaava sebi pronai posao, esto izbivajui dugo iz kue itd..). Dijete tada esto i neredovito pohaa akolu ato se reflektira i na zastoj u njegovom intelektualnom razvoju. Sve govori u prilog potrebe promptnog djelovanja roditelja-tra~itelja i raznih organa i slu~bi na putu traganja, pronala~enja i povratka djeteta. Jer, ato je otmica kratkotrajnija, aanse u bezbolnije posljedice po dijete su vee. 6. Umjesto zaklju ka Potreba za kvalitetnijom zaatitom djece, poglavito onda kada se ona pojavljuju kao ~rtve raspada roditeljskih (izvan)bra nih veza, te nastojanja jednog roditelja da dijete nasilno odvede od drugog roditelja i da ga protupravno zadr~i, generiraju neminovnoae akceptiranja nekih druga ijih rjeaenja u hrvatsko obiteljsko zakonodavstvo de lege ferenda. Rjeaenja koja bi bila viae u duhu meunarodnih dokumenata o kojima je bilo rije i u ovom radu, a koji, svaki ponaosob, nastoje onemoguiti takova ponaaanja roditelja, a ako ve do toga i doe, onda nude moduse najbr~eg, najjednostavnijeg, za dijete i roditelja-tra~itelja najbezbolnijeg i najefikasnijeg pronala~enja i vraanja djeteta. De lege lata, povjeravanje djeteta jednom od roditelja za slu aj raskida (izvan)bra ne veze roditelja, o evidno kolidira ideji po kojoj su oba roditelja odgovorna za dijete i po kojoj sve sadr~aje roditeljskog prava izvraavaju zajedni ki i sporazumno. injenica je da je nemogue govoriti o zajedni koj roditeljskoj odgovornosti ako nam zakonodavna praksa govori kako onaj roditelj kojem je dijete povjereno vrai cjelokupnu brigu, a drugi ima pravo odr~avanja osobnih kontakata s djetetom. Dakle, dijete je tu upueno samo i isklju ivo na roditelja s kojim ~ivi, tj. kojem je povjereno na uvanje i odgoj. Mogue je da i takova rjeaidba, barem jednim dijelom, producira ~elju roditelja-otmi ara za nasilnim odvoenjem ili protupravnim zadr~avanjem djeteta. A da i ne govorimo o tome kako se i samo dijete u takovoj situaciji nalazi u stanju latentne pravne nezaatienosti i separacije. Stoga, po~eljno bi bilo da hrvatski zakonodavac de lege ferenda ima na umu i respektira pozitivna iskustva nekih stranih pravnih sustava (npr. skandinavskih zemalja ili anglo-ameri kog pravnog sustava) koji preferiraju zajedni ku brigu roditelja za dijete, ak i onda kada roditelji viae ne ~ive zajedno. Jedino ato roditelje pri tome distingvira je okolnost kod kojeg od njih dvojice dijete prebiva. Za sada u ZBPO ne postoji posebnih odredaba namijenjenih hitnoj intervenciji za slu aj da jedan roditelj samovoljno odvede dijete koje su do tada oba roditelja zajedni ki podizala, ili ga otme od onoga drugoga nakon ato je ono odlukom nadle~nih organa povjereno onome na uvanje i odgoj, ili ga nakon proteka vremena koje mu daje pravo na vienje s njim - odbije vratiti. Takove odredbe namijenjene hitnom djelovanju, u smislu promptne uspostave stanja kakvo je postojalo prije otmice ili protupravnog zadr~avanja djeteta, nu~no je inkorporirati u novo obiteljsko zakonodavstvo. Openito govorei, opravdana su i realna o ekivanja da e novi Obiteljski zakon RH biti u znaku prebacivanja te~iata s roditeljskih prava i du~nosti prema djeci na odgovornosti tih istih roditelja za pravilan razvoj njihove djece. Za o ekivati je da e to zakonodavstvo generirati i ozakonjenjem novih postavki koje e rezultirati ostvarenjem potpunije i adekvatnije suradnje skrbni kih tijela i sudova, koji podjednako participiraju u odgovornoj i teakoj zadai donoaenja odluka o povjeravanju djeteta na uvanje i odgoj. I u hrvatskom kaznenom zakonodavstvu kod inkriminacije djela oduzimanja malodobnika zamjetne su izvjesne nedosljednosti. Tako, premda iz Krivi nog zakona slijedi da je za dovraenje djela dostatno da je doalo do, makar i kraeg, oduzimanja ili zadr~avanja malodobnika, ipak e se redovito goniti samo za slu ajeve u kojima je doalo do stanovitog du~eg prekida prava na zbrinjavanje i odgoj malodobnika. S druge strane, pak, ukazuje se na ulogu i va~nost hitnosti postupanja zbog evtl. mogunosti nastupa zastare kaznenog gonjenja; zastare izvraenja kazne i tsl... Takoer, ne podr~avamo tendenciju ka ubla~avanju represije i odredbu Prijedloga novog Kaznenog zakonika koji za ovo djelo, umjesto de lege lata najni~e zaprije ene, isklju ivo zatvorske kazne (u trajanju od tri mjeseca), de lege ferenda predla~e nov anu kaznu. Mialjenja smo da se radi o vrlo ozbiljnom kaznenom djelu sa moguim dalekose~nim posljedicama na psiho-fizi ki razvoj djeteta, o djelu koje se ne smije bagatelizirati jer ono predstavlja sastavni dio grube, ratom potencirane hrvatske zbilje. Glede pravnih instrumenata meunarodnog privatnog prava, o pozitivnim pomacima koje je na tom planu, meu ostalima, donijela i haaka Konvencija o graanskopravnim vidovima meunarodnog odvoenja djece, ve je ranije bilo podosta rije i. U po etku njene primjene na podru ju RH izvjesni problemi i dvojbe su postojale oko nominacije sredianjeg izvranog organa. Naime, ta zadaa bila je podijeljena izmeu Ministarstva rada i socijalne skrbi i Ministarstva pravosua, sve do trenutka kada je uslijedila intervencija Stalnog ureda Haake konferencije upuena Ministarstvu vanjskih poslova RH o nemogunosti istovremenog djelovanja dvaju tijela kao sredianjih izvranih organa. Sada se ti poslovi nalaze u isklju ivoj nadle~nosti Ministarstva rada i socijalne skrbi. U tijesnoj vezi i ciljno i sadr~ajno sa ovom haakom Konvencijom nalazi se i Konvencija Vijea Europe o priznavanju i izvraenju odluka o skrbi nad djecom i o ponovnom stavljanju djece pod skrb (1980.). Ova Konvencija omoguava i olakaava suradnju meu nadle~nim strukturama i organima dr~ava ugovornica, pri emu sredianje tijelo koje dobije zahtjev roditelja-tra~itelja nu~no mora poduzeti sve mjere radi pronala~enja i predaje djeteta, ukoliko je izvraenje odluke odobreno. Tu je i nezaobilazna Konvencija UN o pravima djeteta (1989.) ije odrednice joa nisu uvratene u hrvatsko obiteljsko zakonodavstvo, no, to se o ekuje ve skoro, sa donoaenjem novog Obiteljskog zakona RH. I ova Konvencija zala~e se za "zajedni ku odgovornost roditelja u podizanju i razvoju djeteta", te oatro osuuje nasilno odvoenje djece, a ukoliko do istoga doe, njena zasluga je u tome ato sugerira pravne puteve za rjeaavanje takvih sporova. Novo obiteljsko zakonodavstvo trebalo bi se ozbiljno pozabaviti, meu bogatim opusom dje jih prava, jednim vrlo osjetljivim pravom djeteta. Rije  je o pravu na izra~avanje vlastitog mialjenja, ato je i te kako va~an segment, meu ostalim, i kod donoaenja kona ne odluke o tome da li udovoljiti zahtjevu roditelja-tra~itelja uvijek i pod svaku cijenu. U tome bi od neprocjenjive pomoi bila i Europska konvencija o ostvarivanju dje jih prava (1995.). Takoer, ranijim prikazom stanja stvari i stupnja razgranatosti mre~e organa, organizacija i institucija koje pru~aju pomo roditeljima nestale djece u pronala~enju i povratku iste u odreenim pravnim sustavima diljem svijeta, ~eljeli smo samo ukazati na nu~nost poduzimanja hitnih postupaka i radnji u smislu formiranja i izgradnje takovih organa i ureda, usko specijaliziranih upravo za ovakvu problematiku, i na podru ju naae dr~ave. Trebalo bi biti nedvojbeno kako, na koji na in najefikasnije i najbr~e postii cilj ukoliko je dijete odvedeno u neku dr~avu koja nije potpisnica haake Konvencije iz 1980. g. Da li su posebne sudske zamolnice, pomo diplomatsko-konzularnih organa, eventualni bilateralni ugovori koji izmeu tih dviju dr~ava mogu, ali i ne moraju biti sklopljeni, da li su to jedino raspolo~iva i pri tome naju inkovitija sredstva za kojima se u datom momentu mo~e posegnuti u cilju ostvarenja pronalaska i povratka otetog djeteta?! Morali bi sa viae samokriti nosti pristupati iznala~enju adekvatnijih, boljih i efikasnijih rjeaenja. Ne bi, pri tome, trebalo bagatelizirati ni pozitivna iskustva nekih stranih dr~ava. U protivnom, svi meunarodni ugovori kojima pristupamo, sva Konvencije koje ratificiramo i ije smjernice kroz obiteljskopravne propise pokuaavamo do kraja ispoatovati, sve tribine i diskusije o promicanju dje jih prava i prava ostalih subjekata obiteljskopravnih odnosa ostaju tek puko slovo na papiru ukoliko se u najskorije vrijeme ne upustimo u konkretno rjeaavanje prakti nih problema koje hrvatska pravna stvarnost namee, a kojima postojee socijalno-zaatitne, sudske, policijske institucije, razni prihvatni centri i tsl.. ne mogu uvijek dosko iti. Dostatno je samo rei ovo: raspola~emo sa brojnim uredima za nestale stvari, a specijalne urede, sa posebno obu enim kadrovima, za nestalu djecu - nemamo!? INTERNATIONAL ABDUCTION OF CHILDREN by parents Summary The authors point out effects and efficiency of particular regional and global international documents, as well as the basic stipulations of the Croatian national legislation regarding a problem that is no rarity in Croatia - wrongful removal and retaining of children by a parent who is not granted the custody of the child (with emphasis to removing and retaining outside Croatia). The basic document is the Convention on the Civil Aspects of International Child Abduction, 1980, signed by the Republic of Croatia as well and that is, for the time being, the most powerful instrument that can be used by Croatia in requesting return of the children wrongfully removed and retained by a parent (or both parents if the child is placed under custody of an institution or a third person by a competent authority). The authors also deal with appropriateness of the term "abduction"; discuss who the "parent-abductors" are, their motifs or, more precisely, what reasons induce "international" children removals; when and how this (mis)doing is most often exercised; the "profile" of the kidnapped child; effects of the abduction to the parents-searchers and the efforts they and governmental organizations and institutions exercise in finding and returning the child. In this paper there is a notable authors' critical approach to assessing the advisability of available legal institutes in solving this problem; also, with regard to the matters of collisions of international law, competency, recognizing and enforcement of decisions made by a state, and with regard to cooperation in a case of abduction, and preventive measures at child protection.  Mira Alin i, Marina Ajdukovi: Obitelj u ratu - pravni i psiholoaki aspekti, Zakonitost, 45, 1991., 11-12, str. 1341.  Michael W. Agopian: Legal and Diplomatic Response to the International Abduction of American Children, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 38, 1988., 1, str. 62.  Primjera radi, promatrajui konkretno Italiju, mo~emo kazati da ak ni ona kao jedna od dr~ava koje su se dugo odupirale razvodu i zastupale ideju o nerazrjeaivosti braka, nije se uspjela othrvati ovom "bauku koji kru~i svijetom". Od 1984-1990. godine broj raspada brakova rapidno se umno~avao (1984-1.947; 1985-2.111; 1986-2.518; 1987-4.177; 1988-4.959; 1989-4.569; 1990-3.958); v. Vito Librando: Le divorce en droit italien, Le droit de la famille en Europe, son volution de =antiqut a nos jours, Presses Universitares de Strasbourg, 1992, p. 631. Ni u Maarskoj situacija nije bolja, ako ne ak i loaija. Tako, od 1953. kada je zabilje~eno samo 9.021 razvod, ve 1959. ta brojka se popela na 21.927, da bi 1978. dostigla gotovo 28.000 razvedenih brakova, a 1985, 1986. i 1987. godine popela se gotovo na 30.000; v. Emilia Weiss: Le divorce dans le droit de la famille hongrois depuis les dernires dcennies du XIXe sicle jusqu a nos jours, Le droit de la famille en Europe...(v. supra), p. 684-685. Isto je i s Belgijom, Slovenijom, Hrvatskom, eakom, Danskom, Gr kom, Nizozemskom, Njema kom, `vicarskom, `vedskom; usp.: Statisti ki ljetopis 1995, 27 godina, Zagreb, 1995., str. 98 i 597-599.  U SAD-u ta nevolja pogaa u prosjeku svaku etvrtu obitelj; v.: Giuliano Ferrieri, Razvod nije raspad, Izbor, 8/1983., str. 32. U Kini, 1949-te godine bilo je samo 736 razvoda, a u 1979-te ak 3.845; 1980-4.516; 1981-6.851; 1982-7.222; 1983-7.885; 1984-9.100, v.: Li Ning: How Does China Deal With Divorce?, Beijing Review, 5, February 4, 1985, p. 18-21.  M. T. Meulders-Klein: La problmatique du divorce dans les lgislations  Europe occidentale, Revue internationale de droit compar, 41, 1989, 1, p. 7.  John Kiedrowsky, Marlene Dalley: Parental Abduction of Children: An Overview and Profile of the Abductor, Missing Children s Registry, Ottawa, Ontario, August 19, 1996, p. 3.  Ibid., p. 3.  Podatak je dobiven od Ministarstva rada i socijalne skrbi Republike Hrvatske; (Obiteljskopravna zaatita - podaci su iskazani za razdoblje od 1.01. do 31.12.1995.).  Mira Alin i: Evropske konvencije o zaatiti djece i hrvatsko obiteljsko zakonodavstvo, }ena, 50, 1992., 1-3, str. 38.  Mira Alin i, Marina Ajdukovi: Obitelj u ratu - pravni i psiholoaki aspekti, Zakonitost, 45, 1991., 11-12, str. 1340-1341.  Tomislav Radi: Vox populi - Zlatna knjiga poslovica svijeta, Globus, Zagreb, 1989., str. 285.  Naime, na 18-tom zasjedanju Haake konferencije krajem 1996. godine (to nije, 30. rujna 1996.) izraen je Nacrt konvencije o nadle~nosti, mjerodavnom pravu, priznanju i izvraenju te o suradnji u roditeljskoj odgovornosti i mjerama dje je zaatite. Dr~avni izaslanici (meu kojima je bio nazo an i izaslanik iz RH) odlu ili su na tom zasjedanju iznijeti svojim vladama Nacrt te konvencije koja bi, takoer, ukoliko naie na prihvaanje, bila sna~an faktor u sprije avanju i uope onemoguavanju uspjeanosti realizacije otmica djece.  Usp.: Dubravka Hrabar: Povjeravanje djece na uvanje i odgoj de lege lata, de lege ferenda i u sudskoj praksi, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 42, 1992., 4, str. 469; D. Hrabar: Novi pogledi na prava djece, Socijalni rad, 4, 1990., 1-2, str. 67-76.  Mo~e se raditi i o prestanku izvanbra ne zajednice. Meutim, autor kani te~iate staviti na odvoenje bra ne, a ne izvanbra ne djece, budui se u Republici Hrvatskoj raa daleko viae bra ne djece, potreba za zaatitom iste u duhu suvremenih pravnih smjernica postaje neminovna. Ilustracije radi, u RH 1990. godine roeno je 55.409 bra ne i 3.874 izvanbra ne djece. 1991. godine roeno je 51.829 bra ne, a samo 3.905 izvanbra ne djece; 1992. godine bilo je 46.970 bra ne i 3.605 izvanbra ne djece; 1993. godine roeno je 48.535 bra ne i 3.760 izvanbra ne, a 1994. g. bilo je 48.584 bra ne i 3.714 izvanbra no roene djece - v. Statisti ki ljetopis RH, 1995., 27 god., Zagreb, 1995., str. 97.  Narodne novine, br. 51/1989.  Courty Paul (1840 1892), francuski pjesnik: "Pametan (umjeren) ovjek ne tra~i da se osveti svojim neprijateljima, ve tu brigu prepuata budunosti ~ivota".  Primjera radi, Konvencija UN o pravima djeteta (1989.), ija je pristupnica i RH, nala~e obvezu svih dr~ava potpisnica da ulo~e sve napore kako bi se usvojilo na elo po kojem su oba roditelja zajedni ki odgovorna za odgoj i razvoj djeteta ( l. 18. Konvencije) uz, naravno, respektiranje svih okolnosti koje bi iale u prilog odstupanju od takovog pravila, a o emu e optimalno svjedo iti kriterij "najboljeg interesa djeteta" (the best interests of child).  Npr. slu aj `vedske, v. Roditeljski zakon od 1983., 3, 6 i 15.).  D. J. Freed, T. B. Walker: Family Law in the Fifty States: An Overview, Family Law Quarterly, XXIII, 1990, 4, p. 561.  a) Roditelji su odgovorni za dijete time ato su roditelji, pa ta odgovornost ne mo~e biti zanijekana odlukom nadle~nog organa u nekoj drugoj pravnoj stvari (kao npr. razvod braka); b) u interesu je pravilnog razvoja djeteta da bez obzira na meusobni odnos roditelja, oba roditelja brinu o djetetu; c) sa stanoviata roditelja jednostavnije je i prihvatljivije da podijele brigu o djetetu. Tako: D. Hrabar: Povjeravanje djece na uvanje i odgoj de lege lata, de lege ferenda..., str. 483. Usp. i D. Hrabar: Prava djece u porodi nim odnosima, doktorska disertacija obranjena na Pravnom fakultetu u Zagrebu, 1991., str. 131 i 135-140.  Nadle~nost skrbni kih tijela svodi se uglavnom na okolnosti kada roditelji ne ~ele pokrenuti bra ni prijepor, iako ~ive odvojeno, te u slu ajevima izvanbra nog roditeljstva. Sud o tome odlu uje u dva slu aja: 1) u bra nom prijeporu kada presudi da brak ne postoji, ili se brak poniatava ili se razvodi; 2) u prijeporu radi utvrivanja ili osporavanja o instva ili maj instva, kada je donoaenje odluke o povjeravanju djece na uvanje i odgoj, s obzirom na ishod prijepora i okolnosti slu aja, mogue i potrebno (v. l. 334. ZBPO), a o svemu tome detaljnije vidi u: Ana Bakari-Abramovi, Hela Ujevi-Buljeta: Obiteljsko-pravna zaatita djece iji roditelji ~ive odvojeno, Naaa obitelj danas-Zbornik radova, 1994., 2, Zagreb, 1994., str. 14.  Ibid., str. 12.  V. opairnije o tome u: Dubravka Hrabar: Odgovornost roditelja kao nova pravna alternativa roditeljskom pravu, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 42, 1992., 1, str. 91-105.  Narodne novine, br. 32/1993. godine (pro iaeni tekst Zakona). V. i izmjene od 12. travnja 1996, (Narodne novine, br. 28/1996).  lanak 94. KZ RH glasi: (1) Tko malodobnu osobu protupravno zadr~i ili oduzme od roditelja, staratelja, ustanove ili osobe kojoj je povjerena, ili je navede da prijee k njemu, kaznit e se zatvorom od tri mjeseca do tri godine. (2) Ako po initelj djela iz st. 1. ovog lanka dobrovoljno preda maloljetnu osobu, mo~e se osloboditi od kazne .  Prijaanji lanak 194., st. 1. KZ.  Neka termin "dijete" itatelja ne navede na pogreaan zaklju ak. Naime, autor se koristi pokatkad ovim terminom mislei pri tome na malodobnike uope iako je terminologija hrvatskog kaznenog zakonodavstva tu vrlo decidirana: naime, pod pojmom "dijete" podrazumijeva osobu do 14-te godine ~ivota, a "malodobnikom" smatra osobu od 14-te do 18-te godine ~ivota.  O oduzimanju e se u pravilu raditi uvijek kada po initelj nije u situaciji disponirati malodobnikom, kada ovaj fakti no nije kod njega. Oduzimanjem se prekida detencija nad malodobnikom druge, na odgoj ovlaatene osobe, bez obzira na to je li u trenutku oduzimanja roditelj ili druga na odgoj ovlaatena osoba fakti no i prostorno bila uz malodobnika i mogla njime disponirati, v. opairnije u: Franjo Hirjan, Mladen Singer: Maloljetnici u krivi nom pravu, Globus, Zagreb, 1991., str. 251.  Obilje~je "zadr~avanja" malodobnika bit e ostvareno u svim slu ajevima kada je po bilo kojoj osnovi malodobnik ve u detenciji po initelja, a ovaj sprije ava roditelja, ili drugu na odgoj ovlaatenu osobu, da malodobnika odvede natrag k sebi, op. cit., str. 251.  "Navoenje" mo~e biti izvraeno direktnim nagovaranjem, stavljanjem u izgled izvjesnih pogodnosti ili na neki drugi na in, op. cit., str. 251.  Franjo Ba i, Zvonimir `eparovi: Krivi no pravo, (posebni dio), Narodne novine, Zagreb, 1992., str. 138.  Usp.: F. Hirjan, M. Singer, ve citirani rad, str. 253.  Narodne novine, br. 34/1993.  V. odredbu l. 541., st. 3 i 4. Zakona o krivi nom postupku.  Narodne novine, br. 4/1994.g.  Slu~beni list SFRJ, Meunarodni ugovori, br. 7/1991. godine. Meunarodni ugovori koje je sklopila i kojima je pristupila SFRJ, primjenjivat e se u Republici Hrvatskoj ako nisu u suprotnosti s Ustavom i pravnim poretkom Republike Hrvatske, na temelju odredaba meunarodnog prava o sukcesiji dr~ava u pogledu ugovora", v. Ustavna odluka o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske, to . III, (Narodne novine, br. 31/1991). Usp. i: Kreaimir Sajko: Meunarodno privatno pravo, opi dio, Informator, Zagreb, 1996., str. 34.  Na jednom mjestu nailazimo na podatak da je SR Jugoslavija ipak potpisnica ove Konvencije. V. International Parental Child Abduction, Office of Children's Issues, Washington (CA/OCS/CI), Part IV, p. 8.  John Crouch (Attorney at Law); Crouch & Crouch, Arlinghton, Virginia. Podaci prikupljeni sa Internet-a.  Termin "abduction" koristi se samo u nazivu Konvencije. Ina e, u samom tekstu Konvencije operacionalizira se s pojmom "wrongful removal" (kraenje prava na uvanje i odgoj koje je povjereno jednoj osobi, viae njih ili pak, ustanovi prema pravu dr~ave u kojoj je dijete imalo svoje boravoate prije izvaenja navedene radnje). Usp.: original teksta Konvencije: Convention on the Civil Aspects of International Child Abduction, u: Revue international de droit penal, 1991, 3-4. Kazati "odvoenje" i "zadr~avanje" djece viae je u duhu Konvencije iji su sadr~aji graanskopravne naravi. No, autor se opredjelio za podjednaku zastupljenost i ovih termina, kao i termina "otmice", te~ei podjednakoj zastupljenosti i graanske i kaznenopravne dimenzije ovog problema  Finska koja je 1. 08. 1994. g. postala 39-ta dr~ava potpisnica Konvencije, ne pokazuje baa blagonaklon stav spram stroge odredbe l. 4., prema kojoj aplikacija Konvencije prestaje u trenutku kada dijete doe u dob od 16 godine. Ona u svom Zakonu o skrbi nad djecom prihvaa neato bla~u varijantu ovog lanka Konvencije, v. detaljnije u: Matti Savolainen: Finland-A Long, Long Way to the Hague-the Ratification and Implementation of the Hague Convention on the Civil Aspects of Internationa Child Abduction, in: The International Survey of Family Law, Martinus Nijhoff Publishers, The Hague, Boston, London, 1994, p. 230.  Usp.: D. Hrabar: Porodi nopravna zaatita djece odvedene u inozemstvo, Zbornik PFZ, 39, 1989., 1, str. 49.  V. l. 3. haake Konvencije o graanskopravnim vidovima meunarodnog odvoenja djece.  Rights of custody shall include rights relating to the care of the person of the child and, in particular, the right to determine the child's place of residence, (Art. 5., a)).  Rights of access shall include the right to take a child for a limited period of time to a place other than the child's habitual residence, (Art. 5., b)).  V. odredbu l. 7. haake Konvencije.  Ibid., l. 8.  O tome vidi opairnije i u: John Kiedrowski, Marlene Dalley: Parental Abduction of Children: An Overview and Profile of the Abductor, Missing Children's Registry, Ottawa, Ontario, August 19, 1996, p. 12.  Primjera radi, ako roditelj kojem je dijete povjereno na uvanje i odgoj nasilno odvede dijete i time osujeti pravo drugog roditelja na odr~avanje osobnih odnosa s djetetom.  Cecilia P. Grosman: Argentina - Effects of the Recent Constitutional Reform on Family Law, in: The International Survey of Family Law, Martinus Nijhoff Publishers, The Hague, Boston, London, 1994, p. 48-49.  Matti Savolainen: A Long, Long Way to the Hague - the Ratification and Implementation of the Hague Convention on the Civil Aspects of International Child Abduction, in:The International Survey of Family Law, 1994, p. 236-238. Sli nih slu ajeva u praksi ima bezbroj. Tako, vidi: Frank Bates: "..Beautiful and Ideal or the Reverse..." Australian Family Law in 1994, in: The International Survey of Family Law, 1994, p. 53-56; Martha Bailey and Nicholas Bala: Children, Same-Sex Couples and Abortion, The International Survey..., 1994, p. 126-136; Paul O'Connor: Constitution and the Family, The International Survey..., 1994, p. 284-287; Bill Atkin: New Zealand Family Law 1994 - More Promise than Achievement, The International Survey.., 1994, p. 385 itd..  Kao prvo, iako Konvencija ne odreuje vrijeme do kada se roditelj mora obratiti sredianjem tijelu za pomo, ona odreuje rok od 1 godine (otkada je dijete odvedeno) u kojem se roditelj mora obratiti sudu radi donoaenja odluke o tome da li je dijete protuzakonito premjeateno ili zadr~ano i narediti vraanje djeteta. U protivnom, automatsko vraanje djeteta mogue je samo ako roditelj mo~e dokazati da se dijete nije sa~ivjelo s novom okolinom. Ovaj rok je kratak jer je esto nemogue u godinu dana ak samo i utvrditi gdje se dijete nalazi. Kao drugo, prisutan je i veliki broj izuzetaka za automatsko vraanje djeteta (v. l. 13.). Dalje, Konvencija se primjenjuje samo na djecu koja u vrijeme odvoenja joa nisu navraila 16 godina. To je ozbiljan prigovor ovoj Konvenciji. O prednostima i nedostacima ove Konvencije vidi detaljnije u: D. Hrabar: Porodi nopravna zaatita djece odvedene u inozemstvo, Zbornik PFZ, 39, 1989., 1, str. 52-53.  Primjerice, rije  je o: Rezoluciji VE o sni~enju dobi za potpunu pravnu sposobnost (1972.); Rezoluciji o smjeataju djece (1977.); Rezoluciji o obiteljima hranitelja (1987.); takoer, tu su i brojne preporuke VE, kao i Konvencije meu kojima mo~emo istaknuti: Konvenciju o posvojenju djece (1967.); Konvenciju o pravnom polo~aju djece roene izvan braka (1975.); Konvenciju o ostvarivanju dje jih prava (1995.). O potonjoj Konvenciji vidi detaljnije u: D. Hrabar: Europska konvencija o ostvarivanju dje jih prava - nov prilog promicanju dje jih prava, Zbornik PFZ, 46, 1996., 4, str. 391-403.  Pro iaeni tekst - Narodne novine, br. 34/92.  V. Kreaimir Sajko: Meunarodno privatno pravo - opi dio, Informator, Zagreb, 1996., str. 48.  V. l. 2-6. Konvencije.  V. l. 7-12. Konvencije. Tako, Konvencija u na elu priznaje valjanost odluke o uvanju djece i predvia njeno izvraenje u svakoj dr~avi ugovornici. No, zahtjev za uspostavu ranijeg stanja u svezi s uvanjem djeteta mora potjecati od dr~avljana zemlje u koju dijete treba vratiti i mora biti dostavljen sredianjem tijelu unutar roka od 6 mjeseci od dana neovlaatenog premjeatanja djeteta. Analogno pravilo vrijedi za slu aj prava na vienje s djetetom. Vidi opairnije: Mira Alin i: Evropske konvencije o zaatiti djece i hrvatsko obiteljsko zakonodavstvo, }ena, 50, 1992., 1-3, str. 35.  Ibid., str. 35.  Op. cit., str. 36.  Uope, o postupovnim odredbama Konvencije v. l. 13-18.  Paul Brulat (1866 ??), francuski romanopisac: "Les malheurs de l'enfance se rpresentent sur la vie entire et laissent au coeur de l'homme une source interissable de mlancolie".  Konvencija je objavljena u Sl. listu SFRJ, br. 15/1990.  Sadr~aj Konvencije UN-a osim u slu~benim glasilima RH, mo~e se pronai i u: Revue internationale de droit penal, 3-4/1991; zatim, u: Juraj Hr~enjak: Meunarodni i evropski dokumenti o ljudskim pravima, Informator, Zagreb, 1992., str. 186-197 i dr... Meu domaim autorma najviae napisa na ovu temu nalazimo kod: M. Alin i: Osvrt na nekoliko zahtjeva iz Konvencije o pravima djeteta, Soc. rad, 4, 1990., 1-2, str. 57-65; M. Alin i, M. Ajdukovi: Obitelj u ratu - pravni i psiholoaki aspekti, Zakonitost, 45, 1991., 11-12, str. 1340-1343; D. Hrabar: Novi pogledi na prava djece, Soc. rad, 4, 1990., 1-2, str. 67-76; D. Hrabar: Odgovornost roditelja kao nova pravna alternativa roditeljskom pravu, Zbornik PFZ, 42, 1992., 1, str. 102-104; D. Hrabar: Dijete u obitelji-pravni pogledi, Naa obitelj danas, Zbornik radova, Zagreb, 1994., str. 126-131; D. Hrabar: Djeca prognanici i izbjeglice i zatita njihovih prava, Zbornik PFZ, 43, 1993., 2-3, str. 199-201.  D. Hrabar: Europska konvencija o ostvarivanju dje jih prava - nov prilog promicanju dje jih prava, Zbornik PFZ, 46, 1996., 4, str. 395.  Joa mnogo detaljnije o pozitivnim smjernicama ove Konvencije VE, vidi u naprijed citiranom radu D. Hrabar, (supra, biljeaka 63).  Podaci su pribavljani i pretra~ivanjem socijalno-pravnih banaka podataka. Te banke podataka uklju uju Sociofile, Psylit, ERIC i Slu~bu obavijesti Nacionalnog krivi nog pravosua (National Criminal Justice Reference Service), kao i Department of State's Office of Children's Issues (Washington) (CA/OCS/CI), National Center for Missing and Exploited Children (Arlington) (NCMEC) i dr... Pretra~ivanje je ograni eno na otmice djece od strane roditelja. Ostale kategorije nestale djece, kao i ostale vrste otmica djece nisu uklju ene u pretra~ivanje.  Primjera radi u RH, prema statisti kim podacima (Dr~avnog zavoda za statistiku - Izvadak iz dokumentacije 925 "Prirodno kretanje stanovniatva 1992. godine), djeca su u 2023 slu aja povjerena majci, a u 197 slu ajeva ocu. U kasnijim izd. Statisti kog ljetopisa ne nailazimo na ovako izdiferencirane podatke.  John Kiedrowski, Marlene Dalley: Parental Abduction of Children: An Overview and Profile of the Abductor, Missing Children's Registry, Ottawa, Onatrio, August 19, 1996, p. 1 and 7; International Parental Child Abduction, Office of Children's Issues, Washington (podatak dobiven preko Interneta).  Npr. 90-tih godina u SAD-u taj omjer je gotovo "pola-pola".  J. Kiedrowski, M. Dalley: op. cit., p. 9.  Greif i Hegar (1991), in: Kiedrowsky and Dalley, p. 9. Usp.: R. Crouch: Use, Abuse and Misuse of the UCCJA and PKPA, American Journal of Family Law, 1992, 6, p. 147; Oberdorfer: Toward a Reasoned Response to Parental Kidnapping, Minn. Law Review, 75, 1991, p. 1701.  Usp.: }eljko Mati: Odvoenje djeteta od roditelja kojem je ono povjereno na odgoj i uzdr~avanje - meunarodnoprivatno pravni problem, Godianjak PF Banja Luka, III/1979., str.131-134.  Ibid., p. 11.  Tako: Agopian (1981), Finkelhor (1991) i Hatcher (1992) u: Parental Abduction of Children..., str. 13.  Pod takvim izgovorom otmice djece se deaavaju u 12% slu ajeva. U 33% slu ajeva deaavaju se za posjeta u vrijeme vikenda, a u 10% slu ajeva za ljetnih posjeta, usp.: Ve cit. rad: Parental Abduction of Children .. i podatke dobivene od Ministarstva rada i socijalne skrbi RH sredinom 1997. godine.  Roditelji (neovisno da li je rije  o majkama ili o evima) kojima je dijete oteto pate od smetnji u spavanju, zabrinutosti, o aja, osjeaja neuspjeha, te bespomonosti. Takve probleme ima preko 75% ispitanika. 50% njih odlazi na psihoterapije zbog depresije, zabrinutosti, te drugih problema, v. rezultate istra~ivanja do kojih su doali Janvier, Greif i Hegar (od 1990-1993. godine) u: Parental Abduction of Children.., str. 16.  Ibid., p. 16-17.  Publikacija i svi podaci u svezi s njom prikupljeni sa Interneta.  Office of Children(s Issues, CA/OCS/CI, Room 4811, Department of State, Washington, D.C. 20520-4818.  J. Kiedrowsky, M. Dalley: op. cit., p. 4.  Usp.: Martha Bailey and Nicholas Bala: Children, Same-Sex Couples and Abortion, The International Survey.., 1994, p. 130.  PAGE  PAGE 11 Th j h j Nn~xz`bB"D"b#d#''))++../h/j/0 01D2B4D4l568 8:9<99999&::>;@;<<><@@LDNDDDGGfHhHJJJKKK0N2N~SSTTZT\TTTT6KHj0JKHUKHNHKH]TNn*`F"#%'*.2l5266>9;|=KRUX[Nn*`F"#%'*.2l5266>9;|=KRUX[ahdjrmTqtwyp{8p#()J+~,--J/:0611 6 8L:==?B(CDErF&G INN\P`QQ.STZTps  MT UVVXX[[H_J___``2b4bXcZccceeggLiNixizi qqTqrqPwRw,x.xjxlxzy|yyyyyzzŠ܊ފ.068DF”Ĕ(DFΗЗ*ț @BTVKHNHj0JKHUKH6KH\[ahdjrmTqtwyp{8h,2H җ0z|XN"2 ީBDvx>@NPln:<@B\^VXrt DF&((*tvf 6KHNHj0J6KHU6KHj0JKHU5KHKHKHNHT28T\H*B>H " fh  < > D F   &(JLpr  # # %"%%%&&&&l)n)******,,<.>.V3X3446688>>*@,@^@`@*C,CGGHHNJPJ@KBKNNlUnUVV*V 6KHNHj0J6KHU6KHKHNHKHj0JKHUV> !B''r)*+\1@7N9?XAAFDKNfQQ.VWZ^`&bchs${{*V,VZZ\\h]j]t]v]cceej$kkknmmno4qqttxxlnԕ֕jlVp"n"@R"|jl8"#%0&2&&''5NHNH j0JU56KHKHNHKHj0JKHUV{rʓ&̠T кl:^vVVfVH'(p#()J+~,dh$''"(((*).)0)P)**J+L+z+,~,,,----.J/L/h////:0<0|00006181Z1111 2355 6"6P6777 8"8===B=====$>???(?x?AA^BBBB(C*CbCCDDHRH IIIIMJNNNNNPOOOO6NH5NH j0JU5^~,--J/:0611 6 8L:==?B(CDErF&G INN\P`QQ.STZT,W[O\P^P`QbQTTZT\T\V^V,W.W4Y6Y~ZZ[[]]4^6^|^^ ______<`>`|`~`aaVbXb dTdddFeHe`eeee8f:ffff g ggg4gggg hiiiii^jrjtjlllllmooo(p)p{ppprlrrrdsfsdtetftgt65NH5NH j0JU^[]]4^ ___<`|``cd8f gjlprdsetuJvjvxfyzPd gtuuvJvLvjvlvvvwwwxxfyhyyzzzzzz!{"{||}%~M~~~~ P"$df  jl*,^`&DF`b$*,Ε6, |( ?6NH5NHNH5 j0JU6\ j*^D*LĦl^6no?`2О02LN9ĦŦ:f֧"lnB^`68Dmqrtu{|}j0JOJQJUCJ0J j0JU jU5mHmH j'NH5NH j0JU5Nopqst}~dh&`#$ CJ0JOJQJmHj0JOJQJU 0JOJQJ 000 &P P. A!"#$% q. [D@DNormal$7d1$CJOJQJkHmH <A@<Default Paragraph Font6+@6 Endnote Text dh6*@6Endnote ReferenceH*8@8 Footnote Text dh8&@!8Footnote ReferenceH*, @2,Footer  9r *)@A* Page NumberCJ,@R,Header  9r DObDCrta ispred endnota d<Or<Naslov$dh 5;CJ&O&Sazetakx<O< Podnaslov$$n5LOLNaslov-engleski$$dh5;HOHSummary-naslov$$d5.O. Summary-tekst0O0Autor$dE 0 !X#'(-(Z*/265:::]A`CnCCFHaHI*P QSTUY'\\^s^cfijptmÇ %pdQqn~B5E*\  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPy66 , Ts%A' !Q!p!!!#$%(**C++,,,-G./258D888 ;;1;k;$<_<@@,ARCDEEF(GGG[HI4KGKKKLLL*\ !Tf*V'Ogt?_bdfhkmoqs[2{V~,[ o`cegijlnpra !!!Dr. sc. Dijana Jakovac'C:\My Documents\Predlozak za clanke.docDr. sc. Dijana Jakovac'C:\My Documents\Predlozak za clanke.docDr. sc. Dijana Jakovac'C:\My Documents\Predlozak za clanke.docDr. sc. Dijana Jakovac-Lozic C:\My Documents\Otmice djece.doc Dominik Lozic C:\My Documents\Otmice djece.docDr. sc. Dijana Jakovac-LozicA:\Otmice djece.docDr. sc. Dijana Jakovac-LozicA:\Otmice djece.doc Dominik LozicB:\Otmice djece.doc Dominik LozicB:\Otmice djece.docDijana Jakovac-Lozic C:\My Documents\Otmice djece.doc@HP LaserJet 5LLPT1:winspoolHP LaserJet 5LHP LaserJet 5Lpc ,,A4 %4''''HP LaserJet 5Lpc ,,A4 %4''''t #'(/2CMQS_eik  #),.234569:;<=>-?-@~A~B~G~J~K~NOPTVW[*\*6:JRTbh  &(*.6>V ,@"&.268:>DPVZbdfhj@r@vx@|@4@L@d@gTimes New RomanTimes New RomanUSymbolTimes New Roman?& ArialArialKV HarringtonImpact[ CRO_DutchTimes New Roman"h\f$#fiB&C'r'`Y@ !0vDr Dominik LozicDijana Jakovac-LozicOh+'0 $ @ L X dpxDrrDominik LozicoomiomiNormal Dijana Jakovac-Lozic816aMicrosoft Word 8.0c@x@d0l@\Yv@qȐGC'՜.+,D՜.+,D px  Splittlrj Dr Title 6> _PID_GUIDAN{8DF85CC7-B383-11D1-B43D-0000F81F8821}  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstvwxyz{|}~Root Entry Fp~ rG+G1TableuWordDocumentSummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjjObjectPool+G+G  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q