Naslov
Transfuzijsko liječenje koncentratima eritrocita (KE) bolesnika sa slabim D antigenom
(Transfusion with red blood cells products (RBCP) of patients with weak D antigen)

Autori
Džepina G ; Marici I ; Živkovic Z ; Pavkovic-Gazica J ; Raos M ; Gojceta K ; Golubic Cepulic B

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Liječnički vjesnik / - , 2017, 51-51

Skup
Hrvatski transfuziološki kongres

Mjesto i datum
Biograd na Moru, Hrvatska, 15.09.2017. - 17.09.2017

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Transfuzijsko liječenje ; Slabi D antigen
(Transfusion ; Weak D antigen)

Sažetak
Cilj: Kod određenih tipova slabog D antigena moguća je imunizacija, tj. stvaranje anti-D protutijela. Anti-D protutijelo je klinički značajno jer može uzrokovati hemolitičku bolest fetusa/novorođenčeta i hemolitičku poslijetransfuzijsku reakciju. Svrha istraživanja je ustanoviti učestalost pojedinih tipova i opravdanost primjene RhD pozitivnih (RhD poz), odnosno negativnih (RhD neg) koncentrata eritrocita (KE) u tih bolesnika, a kako bi se očuvala zaliha RhD neg KE. Metode: Rh genotip određen je za 88 bolesnika u KBC Zagreb, u Kliničkom zavodu za transfuzijsku medicinu i transplantacijsku biologiju u razdoblju od 02./2010. do 04./2017. Rađen je PCR komercijalnim kitom za određivanje slabog D gena, Inno-Train, Kronberg, Njemačka. U KB Dubrava za sve bolesnike provedeno je početno serološko testiranje tehnikom aglutinacije u stupcu (DG GEL AB0/Rh(2 D)+Kell, Diagnostic Grifols, Parets del Valles, Španjolska) i/ili metodom aglutinacije u epruveti (MONOGnost Anti-D MG i Anti-D M, Biognost, Zagreb, Hrvatska). Rezultati: Distribucija tipova slabog D antigena je sljedeća: 60 (68, 2%) tip 1, 8 (9, 1%) tip 2, 16 (18, 2%) tip 3, 1 (1, 1%) tip 4, 1 (1, 1%) tip 4.0, 1 (1, 1%) tip 4.2, te 1 (1, 1%) koji ne pripada niti jednom od tipova iz komercijalnog kita. S obzirom na genotip, liječenje RhD neg KE preporuča se samo za 3 (tip 4, 4.2 i za bolesnika koji ne pripada niti jednom od tipova) od 88 bolesnika (3, 4%). Liječenje KE bilo je potrebno kod 23 bolesnika (26, 1%), među kojima niti jedan čije liječenje zahtijeva primjenu RhD neg KE. Utrošeno je ukupno 97 doza KE, od čega 55 RhD neg (56, 7%) i 42 RhD poz (43, 3%). Zaključak: Sustavnim i pravovremenim određivanjem RhD genotipa kod bolesnika sa slabim D antigenom mogli bismo sačuvati zalihe RhD neg krvnih pripravaka. U našem slučaju u nešto više od 7 godina bespotrebno je utrošeno 55 doza RhD neg KE.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA