Naslov
Dijagnostika i transfuzijsko liječenje pacijentice s višestrukim aloprotutijelima (i protutijelom na antigen visoke učestalosti) liječene transplantacijom koštane srži
(Diagnosis and transfusion treatment of a patient with multiple alloantibodies (and a high-frequency antigen antibody) treated with a bone marrow transplant)

Autori
Raos M ; Lukic M ; Novoselac J ; Golubic Cepulic B

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Liječnički vjesnik / - , 2017, 44-44

Skup
Hrvatski transfuziološki kongres

Mjesto i datum
Biograd na Moru, Hrvatska, 15.09.2017. - 17.09.2017

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Višestruka aloprotutijela ; Protutijelo na antigen visoke učestalosti ; Transplantacija koštane srži
(Multiple alloantibodies ; Aloantibody to a high-frequency antige ; Bone marrow transplantation)

Sažetak
Cilj: Antieritrocitna aloprotutijela primatelja mogu u peritransplantacijskom periodu uzrokovati akutnu, odnosno odgođenu hemolizu eritrocita darivatelja iz transplantata krvotvornih matičnih stanica (KMS), te doprinjeti morbiditetu i mortalitetu. Cilj je prikazati slučaj pacijentice s mijelodisplastičnim sindromom (MDS, RAEB-1) i višestrukim „uobičajenim“ aloprotutijelima, uz aloprotutijelo na antigen visoke učestalosti, koja je liječena transplantacijom alogene koštane srži. Metode i rezultati: Četrdesetjednogodišnja pacijentica s MDS primljena je u siječnju 2017. godine u našu bolnicu zbog transplantacije nesrodnim alogenim KMS iz koštane srži. Prethodno je primila mijeloablativnu kondicionirajuću terapiju prema Flu/Bu4/ATG protokolu (5 dana fl udarabin od 250 mg iv., 4 dana busulfan od 792 mg iv, 2 dana antitimocitni globulin od 300 mg iv.). Indirektni antiglobulinski test (IAT), rađen 2016. godine u kolovozu i prosincu, bio je negativan. Prema anamnestičkim podacima pacijentica je imala dvije trudnoće. Za vrijeme poroda primila je eritrocitne pripravke, a u prosincu 2016. godine trombocitne pripravke. Krvna grupa pacijentice bila je O RhD pozitivna, IAT pozitivan. Krvna grupa darivatelja KMS bila je A RhD pozitivna, IAT negativan. Određen je fenotip eritrocitnih antigena primatelja, kao i darivatelja. U serumu pacijentice otkrivena su aloprotutijela anti-E i anti-Cw specifi čnosti i anti-HLA protutijela. Postavljena je sumnja na dodatno aloprotutijelo ili na aloprotutijelo na antigene visoke učestalosti. Autokontrola je bila negativna. Za identifi kaciju specifi čnosti antieritrocitnih protutijela korištena je tehnika u mikrostupcu (eng. Column aglutination technology, CAT) i u epruveti. Plazma je testirana s „I“ neobrađenim eritrocitima i eritrocitima obrađenim enzimom i 0.2 M ditiotreitolom. Također je rađeno testiranje s „i“ eritrocitima. Do završetka obrade isključena su ostala „uobičajena“ klinički značajna antieritrocitna protutijela i pacijentica je zbog vitalne ugroženosti primila 3 doze E, Cw i K negativnih nepodudarnih koncentrata eritrocita (CAT, u IAT-u). Uzorak je hitno poslan na imunohematološku obradu u Međunarodni referentni laboratorij za imunohematologiju (International Blood Group Reference Laboratory, Bristol). U referentnom laboratoriju su potvrđena aloprotutijela anti-E i Cw specifi čnosti i aloprotutijelo na antigen visoke učestalosti čija je specifi čnost određena kao anti-Yta. Također je postavljena sumnja na aloprotutijelo anti-Jkb specifi čnosti, koje je kasnije potvrđeno. Do otpusta iz bolnice pacijentica je primila još 8 doza koncentrata eritrocita prilikom čega je imunohematološki i laboratorijski praćena. Zaključak: Rezultati imunohematološke obrade u ovom prikazu slučaja ukazuju na prisutna višestruka aloprotutijela kod pacijentice koja je prethodno primila imunosupresivnu mijeloablativnu kondicionirajuću terapiju. Uz „uobičajena“ aloprotutijela, kod pacijentice je otkriveno aloprotutijelo na antigen visoke učestalosti, čija dijagnostika zahtjeva iskustvo i osposobljenost osoblja u manualnim serološkim metodama, pristup rijetkim eritrocitima i serumima, te iskustvo i poznavanje seroloških karakteristika protutijela na antigene visoke učestalosti. Zbog vitalne ugroženosti, uslijed ispada funkcije koštane srži tijekom liječenja alogenom transplantacijom KMS, kod pacijentice je postojala potreba za hitnim transfuzijskim liječenjem. Iako je prema podacima iz literature protutijelo na antigen visoke učestalosti specifi čnosti anti- Yta rijetko klinički značajno, ono može uzrokovati odgođenu hemolitičku transfuzijsku reakciju. Obzirom da je podudarne eritrocitne pripravke bilo jako teško naći, pacijentica je bila visoko rizična za transfuzijsko liječenje. Dodatan rizik predstavljala su „uobičajena“ klinički značajna aloprotutijela, koja je bilo iznimno teško otkriti, a dodatno su otežavala probir krvi.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA