Pregled bibliografske jedinice broj: 1077836
Teška imuna hemolitička anemija uzorkovana toplim IgG autoprotutijelima: izazov za dijagnostiku (i terapiju)
Teška imuna hemolitička anemija uzorkovana toplim IgG autoprotutijelima: izazov za dijagnostiku (i terapiju) // Liječnički vjesnik
Biograd na Moru, Hrvatska, 2017. str. 41-41 (poster, domaća recenzija, sažetak, znanstveni)
CROSBI ID: 1077836 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Teška imuna hemolitička anemija uzorkovana
toplim IgG autoprotutijelima: izazov za
dijagnostiku (i terapiju)
(Severe immune hemolytic anemia sampled with
warm IgG autoantibodies: a challenge for
diagnosis (and therapy))
Autori
Raos M ; Lukic M ; Burnac IL ; Plenkovic F ; Aurer I ; Golubic Cepulic B
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni
Izvornik
Liječnički vjesnik
/ - , 2017, 41-41
Skup
Hrvatski transfuziološki kongres
Mjesto i datum
Biograd na Moru, Hrvatska, 15.09.2017. - 17.09.2017
Vrsta sudjelovanja
Poster
Vrsta recenzije
Domaća recenzija
Ključne riječi
Imuna hemolitička anemija ; Topla IgM autoprotutijela
(Immune hemolytic anaemia ; Warm IgM autoantibodies)
Sažetak
Cilj: Autoimuna hemolitička anemija (AIHA) može se prezentirati teškom intravaskularnom i ekstravaskularnom hemolizom. U toploj AIHA-i, karakteriziranoj IgG autoprotutijelima, hemoliza je tipično ekstravaskularna, međutim, komplementom posredovana intravaskularna hemoliza može se vidjeti kod miješane AIHA-e, karakterizirane IgG toplim autoprotutijelima i IgM hladnim autoprotutijelima reaktivnim do 30–37 ºC i u rijetkoj toploj AIHA-i uzrokovanoj IgM toplim autoprotutijelima. Dijagnostika IgM tople AIHA-e je vrlo teška. Može se zamijeniti s bolesti hladnih aglutinina, uzorkovanom IgM hladnim autoprotutijelima reaktivnim do 30 ºC ili s miješanom AIHA-om. Iako je smrtnost od tople AIHA-e rijetka (4–11%), ona je visoka (22%) kod IgM tople AIHA-e. Cilj je prikazati pacijenta s kroničnom limfocitnom leukoemijom (CLL) i teškom AIHA-om uzrokovanom toplim IgM autoprotutijelima s posebnim osvrtom na tešku imunohematološku dijagnostiku. Metode: Pedesetsedmogodišnji pacijent s CLL-om primljen je u našu bolnicu zbog teške anemije (Hb 52 g/L). Prethodno mu je bila postavljena dijagnoza CLL Rai stadij 4, Binet C, nije reagirao na FCR te je primio bendamustin + rituximab. Eritrociti pacijenta su prani 6 puta s fi ziološkom otopinom zagrijanom na 37 ºC. Za određivanje direktnog antiglobulinskog testa primjenjena je DAT IgG/IgA/C3c/C3d mikrokartica (DC-Screening I, Bio-Rad). Za eluciju je primjenjen kit za kemijsku eluciju (DiaCidel, Bio-Rad) i rađena je toplinska elucija na 56 ºC. Pripremljena su master razrjeđenja seruma za određivanje titra i temperaturnog raspona na temperaturama: 37 ºC, 30 ºC, 20 ºC i 4 ºC. Serum je testiran s neobrađenim i papainom obrađenim test eritrocitima. Test eritrociti su bili pool „I“ eritrocita, pool „i“ eritrocita i autologni eritrociti. S neobrađenim eritrocitima također je testiran serum nakon zakiseljavanja, nakon dodatka svježeg seruma kao izvora komplementa i serum obrađen ditiotreitolom. Rezultati: Obzirom da je opažena autoaglutinacija eritrocita bolesnika s autoprotutijelima, testirani su oprani eritrociti. Pozitivne reakcije dobivene su s anti-IgG (2+), -IgM (3+), -C3d (3+). Eluat nije direktno aglutinirao test eritrocite, niti je dao pozitivne rekacije u indirektnom antiglobulinskom testu. U serumu bolesnika otkriveno je protutijelo reaktivno s neobrađenim eritrocitima na 37 ºC. Također je reagiralo na 30 ºC i na 20 ºC i u indirektnom antiglobulinskom testu. Protu tijelo je reagiralo s papainom obrađenim eritrocitima na četiri temperature, najjače na 37 ºC (4+), 30 ºC (3+), 20 ºC (2+) i 4 ºC (1+), i također nakon zakiseljavanja seruma i dodatka svježeg normalnog seruma. Posljednje nije pojačalo reakcije. Određivanje titra i temperaturnog raspona pokazalo je da protutijelo optimalno reagira na 37 ºC i 30 ºC. Titar na 4 ºC bio je 1:2. Serum obrađen s ditiotreitolom otkrio je samo IgM protutijela. Bolesnik je primio transfuzije koncentrata eritrocita, steroide, imunoglobuline, rađena mu je plazmafereza, ali nije reagirao te je preminuo zbog komplikacija anemije nakon 5 dana. Zaključak: Toplu AIHA-u uzorkovanu IgM toplim autoprotutijelima je vrlo teško dijagnosticirati. Obzirom da hemoliza može biti životno ugrožavajuća i vrlo teška za liječenje, precizna dijagnostika je od najveće značajnosti za utvrđivanje prognoze.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti
POVEZANOST RADA
Ustanove:
Medicinski fakultet, Zagreb,
Klinički bolnički centar Zagreb,
Zdravstveno veleučilište, Zagreb