Naslov
Neke dvojbe glede ništetnosti ugovora o javnoj nabavi u korelaciji s europskim pravom
(Certain doubts with regard to ineffectiveness of public contracts in correlation with European law)

Autori
Štaba, Romina

Izvornik
Hrvatska pravna revija (1332-8670) 3/2020 (2020); 17-28

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni

Ključne riječi
ništetnost, ugovor o javnoj nabavi, pravna sigurnost, nadležnost, Direktiva o pravnim lijekovima, eVigilo Ltd.
(ineffectiveness, public contract, legal certainty, jurisdiction, Remedies Directive, eVigilo Ltd.)

Sažetak
Temelj gospodarskog rasta svake države je transparentna i učinkovita javna nabava koja potiče tržišno natjecanje. Pravo na pošteno suđenje zajamčeno člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odnosi se i na postupke javne nabave, dok članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima također jamči pravo na pošteno suđenje i pravo na djelotvoran pravni lijek. Jedan od aspekata prava na pošteno suđenje jest i pravo na pravnu sigurnost. Egzistiranje pravne sigurnosti u određenoj državi važan je aspekt i prilikom donošenja odluke glede pokretanja investicija u toj državi. Proučavanjem propisa, pravne teorije, znanstvenih i stručnih radova te prakse Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, upravnih i građanskih sudova, ne može se doći do jednoznačnog odgovora tretira li se u Republici Hrvatskoj ugovor o javnoj nabavi kao ugovor upravnopravnog ili građanskopravnog tipa. Sama ta klasifi kacija djeluje pravno irelevantno jer nije toliko odlučno koji će točno sud odlučivati o meritumu ništetnosti. Međutim, navedeno je bitno zbog rokova u kojima je dopušteno podnijeti tužbu radi isticanja ništetnosti, a koji rokovi su različiti u upravnopravnoj i građanskopravnoj domeni vezanoj uz ništetnost ugovora. Prema članku 322. hrvatskog Zakona o obveznim odnosima ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva je ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Zakonom o javnoj nabavi ništetnost je predviđena u dvije situacije: 1/ kada dođe do sklapanja ugovora o javnoj nabavi, kod projektnih natječaja i okvirnih sporazuma zbog sukoba interesa te 2/ u žalbenome postupku ako dođe do dogovora/sporazuma stranaka koji utječu ili bi mogli utjecati na ishod žalbenog postupka. U dijelu zakonskih odredbi glede sudske zaštite i građanskopravnih odredaba propisana je nadležnost tijela na način da u žalbenome postupku odlučuje Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave, a u sljedećoj instanci je sudska zaštita osigurana kroz upravni spor. Što se pak tiče ništetnosti upravnog ugovora u okviru Zakona o upravnim sporovima, upravni spor se pred nadležnim upravnim sudom može pokrenuti nakon što je iscrpljena svaka druga zakonom propisana pravna zaštita, a na razloge ništavosti pojedinačne odluke i ništetnosti upravnog ugovora sud pazi po službenoj dužnosti. Rok za podnošenje tužbe iznosi 30 dana od dostave osporene pojedinačne odluke. U članku su prikazane dvije odluke Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave gdje je, primjerice, vidljivo da je ugovor sklopljen na temelju odluke o odabiru trgovačkog društva tretiran kao upravni ugovor, dok je u drugoj odluci izričito navedeno da ništetnost upravnog ugovora utvrđuje sud nadležan za upravne sporove na temelju tužbe stranke ili javnopravnog tijela. Potom je prikazana odluka Visokog upravnog suda Republike Hrvatske gdje je navedeno da se, unatoč tome što ugovori o javnoj nabavi imaju i obilježja upravnih ugovora, na njih se primjenjuju pravila građanskog prava. U europskome pravu, Direktiva 2007/66/EZ uvodi pojam neučinkovitosti ugovora o javnoj nabavi primjenom pojma “Ineff ectiveness” čiji je cilj osiguranje pravne sigurnosti u vezi s odlukom javnog naručitelja i ugovornih subjekata te ukazuje da je potrebno utvrditi primjereni minimalni rok zastare za preispitivanje valjanosti pojedinog ugovora. Propisani su minimalni rokovi, subjektivni i objektivni, koje države članice moraju osigurati radi podnošenja zahtjeva u kojem se može inicirati pokretanje postupka radi utvrđenja nevaženja, odnosno prestanka ugovornog odnosa. Prikazan je i dio sudske prakse Suda Europske unije iz koje proizlazi zahtjev za učinkovitim pravnim sredstvima prema pravilima koja utvrđuju države članice, kao i propisivanje razumnih prekluzivnih rokova za podnošenje pravnog sredstva. Navedeno načelno zadovoljava zahtjev učinkovitosti koji proizlazi iz Direktive 89/665 jer predstavlja primjenu temeljnog načela pravne sigurnosti. Zaključuje se kako prekluzivni rokovi za isticanje ništetnosti ugovora o javnoj nabavi u hrvatskome pravu nisu propisani, ako se ugovor o javnoj nabavi tretira kao građanskopravni ugovor, a što onda narušava temeljno načelo pravne sigurnosti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pravo

POVEZANOST RADA