Naslov
Arhivska građa o šibenskom slikaru Ivanu Vuliću (Ivanu de Lupisu)
(Archival Sources on Ivan Vulić (Ivan de Lupis), a Painter and a Notary of Šibenik)

Autori
Hilje, Emil

Izvornik
Radovi Instituta za povijest umjetnosti (0350-3437) 43 (2019); 163-180

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Ivan Vulić (Ivan de Lupis), slikarstvo, Šibenik, 16. stoljeće, arhiv
(Ivan Vulić (Ivan de Lupis), painting, Šibenik, 16th Century, archives)

Sažetak
Šibenski slikar Ivan Vulić (Ivan de Lupis), koji je djelovao u prvoj trećini 16. stoljeća, do sada je bio potpuno nepoznat stručnoj javnosti, pa njegovo ime nije navedeno ni u jednom popisu dalmatinskih slikara. Međutim, arhivska građa, u kojoj se spominje u preko dvjesto dokumenata, otkriva zanimljivu i složenu ličnost, lokalnog majstora kojem slikarski zanat nije mogao osigurati prikladnu egzistenciju, pa je promijenio zanimanje i postao bilježnik, pri čemu je latinizirao svoje prezime. No, unatoč promjeni zanimanja, nastavio se baviti i slikarstvom. Životni put i slikarsku djelatnost Ivana Vulića moguće je putem arhivskih spisa pratiti od 1509. do 1531. godine. Pritom se, kao što je to uobičajeno u kompleksima arhivske građe, najveći dio dokumenata odnosi na različite privatne poslove ili pojavljivanja u ulozi svjedoka, a tek sasvim mali dio ima veze s umjetničkom djelatnošću. Ipak, nekolicina ugovora neposredno vezanih uz slikarske radove svjedoči da se Ivan Vulić (de Lupis) tijekom cijelog tog razdoblja koliko toliko kontinuirano bavio i slikarskim zanatom, pa se čini da je bio jedini ozbiljniji lokalni slikar u Šibeniku u prvoj trećini 16. stoljeća. Tijekom petnaestak godina zabilježeno je ukupno pet Ivanovih slikarskih angažmana. Dana 5. rujna 1511. godine izabrali su predstavnici bratovštine mornara Sv. Nikole i slikar Ivan Vulić procjenitelje vrijednosti Ivanova slikarskog rada na ormaru rečene bratovštine, 16. travnja 1513. godine je Jakov Kosirić, u ime Vladana Rutčića iz Vrane, isplatio slikaru dio rada na nekoj pali, a 13. travnja 1515. godine Vulić je prodao Ivanu Miloševiću iz Zatona sliku Bogorodice za osamnaest libara, s time da je plati u tri rate po šest libara. Dana 12. svibnja 1522. godine obvezao se bilježnik Ivan de Lupis da će do konca rujna oslikati oltar, to jest kapelu Sv. Klare u crkvi Sv. Frane u Šibeniku, s tri prizora iz priča o Sv. Klari, za cijenu od stotinu libara. Konačno, 8. prosinca 1524. godine obvezao se slikar Ivan de Lupis predstavnicima crkve Sv. Marije od kaštela da će za Gospinu kapelu naslikati oltarnu palu s prikazom Bogorodice s Djetetom u sredini te likovima Sv. Ivana Evanđelista i Sv. Andrije s desne, a Sv. Šimuna i Sv. Nikole s lijeve strane. Na gornjem dijelu pale obvezao se naslikati prizor Navještenja, a na krilima lik Sv. Pavla s lijeve i Sv. Jeronima s desne strane. Također se obvezao načiniti četiri kvadra za strop, četiri evanđelista s pozlaćenim aureolama, te obojati četiri svijećnjaka. Sav je posao trebao biti dovršen do konca svibnja, a ugovorena je cijena od dvadeset i šest dukata. Iako je u navedenim dokumentima riječ uglavnom o skromnijim narudžbama, one otkrivaju da lokalna slikarska produkcija u Šibeniku nije prestala smrću Jurja Čulinovića, nego je, makar u znatno manjem obimu, nastavila zadovoljavati one skromne potrebe za slikarskim djelima, koje su u teškim povijesnim prilikama prve trećine 16. stoljeća ipak postojale. A do sada nepoznati slikar Ivan Vulić (Ivan de Lupis), premda je, po svemu sudeći, bio tek skromni lokalni majstor, ipak predstavlja jednu od posljednjih ličnosti "dalmatinske slikarske škole".

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA