Naslov
Ozna/Udba – drastičan obračun s neprijateljima: primjer Hrvatske (1940-ih i 1950-ih)

Autori
Radelić, Zdenko

Izvornik
Historijski zbornik (0351-2193) 70 (2017), 1; 97-136

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Hrvatska ; Demokratska Federativna Jugoslavija ; Federativna Narodna Republika Jugoslavija ; Odjeljenje za zaštitu naroda ; Uprava državne...

Sažetak
KPJ je na čelu partizanskog pokreta primjenom represivnih sredstava nastojao osigurati ratnu pobjedu i učvrstiti svoju diktaturu. Proklamirani ciljevi, poput kažnjavanja ratnih zločinaca, obnove jugoslavenske države, proširenje njezinih granica i uvođenja federalizma, kao i onih prikrivenih, poput izgradnje komunističkog sustava onemogućivanjem i marginalizacijom ratnih i potencijalnih neprijatelja i suparnika, podržavljenjem privatne imovine te stvaranjem pogodnih uvjeta za izvođenje saveznih i republičkih izbora 1945. i 1946., bili su glavni motivi za drastične mjere. U tome je važnu ulogu imala Ozna/Udba, sigurnosna i obavještajna služba partizanskog pokreta i komunističke vlasti. Upravo je Ozna/Udba, uz pomoć tužiteljstva i sudstva, koristila i postupke koji su bili u suprotnosti s vlastitim načelima, zakonima i međunarodnom pravu. Često su se održavala brza suđenja bez uobičajene pravne procedure i utvrđivanja stvarne individualne krivice. Osim uhićivanja i istražnih postupaka, Ozna/Udba je često izvodila izvan sudska kažnjavanja, tj. nezakonita smaknuća. Smaknuća se mogu podijeliti na ona izvršena prema naredbama viših državnih vlasti i ona izvršena od strane nižih tijela bez izravnog naređenja viših tijela i samovoljnim odlukama. Samovolja se nije strogo kažnjavala i osim poneke smjene s dužnosti, nisu zabilježene veće kazne za počinitelje. Zato se može zaključiti da se je tolerirala. Nezakonita smaknuća rezultirala su fizičkim eliminiranjem protivnika, a manje drastični postupci maltretiranjem u zatvorima i marginaliziranjem takvih osoba u društvu. Ukratko, organizirana odmazda imala je bitnu ulogu u učvršćenju vlasti, a u kombinaciji s nekontroliranom osvetom smanjio se broj pravih i potencijalnih komunističkih protivnika u fizičkom i u političkom smislu. Odmazda započeta u ratu završila je, barem u najmasovnijem obliku nakon ljeta 1945., a pogotovu nakon izbora u studenom iste godine kada je učvršćena diktatura KPJ. Međutim, pojedinačna smaknuća u organizacije vlasti i izvedbi Ozne nastavljala su se i nakon uvođenja redovnog sudstva i proglašenja amnestije. U idućem razdoblju izvan zakonsko kažnjavanje uglavnom je ograničeno na smaknuća pripadnika gerilskih skupina, u Hrvatskoj najviše križara i njihovih pomagača. Osim rijetkih sačuvanih i dostupnih dokumenata o smaknućima, brojna svjedočanstva i otkriveni masovni grobovi smaknutih potvrđuju činjenice o organiziranoj odmazdi za zločine izvršene do 1945., ali i preventivnom onemogućivanju svake antikomunističke i antijugoslavenske djelatnosti od strane KPJ i DFJ, a uglavnom u izvedbi Ozne/Udbe.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

Napomena
The goal of the Communist Party of Yugoslavia, as the head of the partisan movement, was to
win the war and strengthen its power. Its evident goals were to punish war criminals, rebuild the Yugoslav state, broaden its boarders and introduce federalism. Its hidden goals were to build a communist system by marginalizing war enemies and rivals, to support private property and to make fertile ground for federal and state elections of 1945 and 1946. The latter prompted drastic security measures. Ozna/Udba - the security and intelligence service of the partisan movement and the communist leadership - played a key role in the process. With the help of prosecution office and courts, the Communist Party used methods contradictory to their own principles, laws and the international law. Quick trials without the usual legal procedure were a common occurrence. Next to arrests and investigations Ozna/Udba often used illegal executions. Some were ordered by those higher in command, and some were arbitrary. The arbitrariness wasn’t considered a serious offense. The major consequence was an occasional transfer
from one duty to another which indicates that illegal executions were tolerated. Enemies were
physically eliminated, bullied in prisons and marginalized. In combination with uncontrolled
vengeance, such organized retaliation decreased the number of real and potential communist
rivals, in physical and political sense. The retaliation started during the war and mostly ceased
after the summer of 1945, especially after the November election when the dictatorship of the
Communist Party was strengthened. However, individual executions organized by those in
power and executed by Ozna continued even after the regular judicial system was established
and the amnesty proclaimed. The main execution targets were guerrilla members. Facts about
the organized retaliation for the crimes committed up to 1945 are preserved in rare documents
about the executions as well as in testimonies and mass graves. Those sources also provide data
on precautionary sabotage of anti-communist and anti-Yugoslav actions led by the Communist
Party and Democratic Federal Yugoslavia and largely executed by Ozna/Udba.

POVEZANOST RADA