Naslov
Validacija konstrukta emocionalne inteligencije
(Validation of the construct of emotional intelligence)

Autori
Takšić, Vladimir

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
09.07

Godina
1998

Stranica
176

Mentor
Kulenović, Alija

Ključne riječi
emocionalna inteligencije; validacija konstrukta
(emotional intelligence; construct validity)

Sažetak
Rezultati provedenog istraživanja pokazuju da je konstrukt emocionalne inteligencije moguće dovoljno precizno operacionalizirati u formi samoprocjene vlastitih sposobnosti, odnosno u obliku percepcije vlastitih sposobnosti emocionalne inteligencije. Struktura konstrukta konceptualiziranog prema teorijskom modelu Mayera i Saloveya pokazala se složenom, a moglo bi ju se predočiti procesom u čijoj su osnovi sposobnosti percepcije i razumijevanja emocija kod sebe i drugih osoba. One bi mogle biti dispozicije na osnovi kojih se kroz otvorenost i refleksivnost razvija sposobnost upravljanja emocijama, koja je važna za percepciju osobne kompetentnosti i samopoštovanja pojedinca. Iako su empirijski podaci o realnosti egzistencije emocionalne inteligencije još malobrojni, rezultati ovog istraživanja pokazali su logičnost veza s relevantnim psihološkim konstruktima i zadovoljavajuću sposobnost prognoziranja praktičnih kriterija. Slijede odgovori na postavljene probleme koji se temelje na primijenjenoj metodologiji samoprocjene sposobnosti iz konstrukta emocionalne inteligencije. 1 Za 16 sposobnosti iz modela Mayera i Saloveya konstruirane su skale samoprocjena, koje su pokazale zadovoljavajuću pouzdanost, kao i sadržajnu valjanost pojedinih tvrdnji u njima. Operacionalizacija pojedinih skupina sposobnosti (razine) modela nije bila jednakog stupnja zahtjevnosti. Tako je jasna definiranost razine modela koja uključuje sposobnosti percepcije, izražavanja i razlikovanja emocija (A-razina) rezultirala u relativno jednostavnom procesu prikupljanja tvrdnji, koje su već u prvoj selekciji pokazale visoku pouzdanost pojedinačnih skala. Najveće probleme predstavljala je operacionalizacija razine modela u kojoj se ukazuje na različite efekte emocija na mišljenje i ponašanje (B-razina). Ona u svojoj definiciji nije ni sadržavala naziv sposobnosti, pa je realno pretpostaviti da predstavlja procjenu posljedica emocija, afekata i raspoloženja na različite oblike aktivnosti osobe. 2) Pokazalo se da četiri pojedinačne razine sposobnosti modela emocionalne inteligencije nemaju jednostavnu i homogenu strukturu. U svakoj od razina tri od četiri skale su bile saturirane jedinstvenim faktorom, dok se četvrta nije u zadovoljavajućoj mjeri uklapala. Zbog toga je provedena eksploratorna faktorska analiza na zajedničke faktore uz Varimax rotaciju koja je rezultirala s tri značajna i interpretabilna faktora koji su prema sadržaju skala s najvećim saturacijama nazvani: 1) faktor percepcije, poznavanja i razumijevanja emocija, 2) faktor regulacije i kontrole emocija, 3) faktor izražavanja i imenovanja emocija. 3) Na osnovi slaganja a) procjena o razvijenosti pojedinih sposobnosti iz domene emocionalne inteligencije kod učenika koje su dali školski psiholozi, kao i vršnjaci iz razreda i b) samoprocjena učenika, moguće je zaključiti da neke od sposobnosti iz konstrukta emocionalne inteligencije mogu uočiti i nezavisni promatrači. Obje skupine promatrača najbolje uočavaju sposobnosti iz domene percepcije i razumijevanja emocija. Vršnjaci iz razreda pokazali su se kao bolji procjenjivači sposobnosti emocionalne inteligencije. 4) Konstrukt emocionalne inteligencije pokazao se nezavisnim od konstrukta opće inteligencije. Kao i u prethodnim istraživanjima u kojima su za procjenu emocionalne inteligencije korištene skale samoprocjena, korelacije rezultata Problemnog testa s različitim sposobnostima emocionalne inteligencije su niske. Jedina značajna i smislena, ali slaba jest korelacija sa skalom sposobnosti interpretiranja značenja koje emocije prenose (C2). Korelacije skala emocionalne inteligencije i skala Inventara socijalnih vještina pokazuju na logičan sklop i to uglavnom umjerenih međusobnih povezanosti. Jedino je visoka povezanost skale emocionalne izražajnosti iz Inventara i skala percepcije i razumijevanja emocija. S empatijom kao primarnim kriterijem emocionalne inteligencije značajne korelacije imaju jedino skale percepcije i razumijevanja emocija. 5) Zbog svoje sveobuhvatnosti i široko zahvaćenog predmeta mjerenja, skale procjena sposobnosti modela emocionalne inteligencije pokazale su zadovoljavajuću prognostičku valjanost za školsko postignuće, kao i za psihološki konstrukt zadovoljstva životom. Iako ne predstavljaju mjeru postignuća, u prognozi školskog uspjeha su se pokazale korisnima, jer daju svoj značajan samostalni doprinos. Skale procjena efekata emocija na mišljenja i ponašanje pokazale su se značajnim prediktorima školske uspješnosti. Sposobnost upravljanja emocijama se u konkurenciji varijabli samopoimanja i socijalnih vještina ističe kao superioran prediktor konstrukta zadovoljstva životom. Opći zaključak dobivenih rezultata mogao bi biti da se konstruktom emocionalne inteligencije dokazuju različiti načini adaptivne uloge emocija u životu pojedinca. Za razliku od vremena u kojem je prevladavalo mišljenje Younga (1961) da se o emocijama može govoriti samo u terminima dezorganizacije mišljenja i svrsishodnih aktivnosti, u današnje vrijeme superiornim se pokazuju postavke Lazarusove teorije (Lazarus, 1991, Sorić, 1997) o adaptivnoj ulozi emocija.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Psihologija

POVEZANOST RADA