Naslov
Maksimalno glatki prostorni filtri
(Maximally flat spatial filters)

Autori
Andrea Jelavić-Šako

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Fakultet elektrotehnike i računarstva

Mjesto
Zagreb

Datum
10.07

Godina
2020

Stranica
57

Mentor
Molnar, Goran

Ključne riječi
prostorni filtri, dijagram zračenja, antenski nizovi, maksimalno glatka aproksimacija, dinamički raspon koeficijenata, razina bočnih latica
(spatial filters, beampattern, antenna arrays, maximally flat approximation, dynamic range ratio, sidelobe level)

Sažetak
Prostorni fitri su prostorno razmaknute antene po unaprijed danom rasporedu. Najpoznatiji raspored je uniformna razdioba antena na pravcu. Takvi prostorni filtri nazivaju se uniformni antenski nizovi. Najčešći pristup u dizajnu uskokutnih uniformnih antenskih nizova je onaj primjenom metode otvora. U ovom pristupu, posebna pažnja se posvećuje otvorima s malim dinamičkim rasponom koeficijenata te otvorima čiji dijagrami zračenja imaju danu razinu bočnih latica. Korištenjem metode otvora, u ovom radu predložene su dvije klase prostornih filtara koje se temelje na maksimalno glatkoj aproksimaciji u prostornoj i azimutnoj domeni. Za klasu filtara temeljenu na aproksimaciji u prostornoj domeni, dan je jednostavan postupak za dizajn maksimalno glatkog otvora koji za dani dinamički raspon koeficijenata daje dijagram zračenja s najmanjom razinom bočnih latica. Za klasu filtara temeljenu na aproksimaciji u azimutnoj domeni, dan je analitički postupak za dizajn otvora koji za danu razinu bočnih latica daje glavnu laticu s maksimalno glatkim vrhom te prihvatljivim dinamičkim rasponom koeficijenata. Za obje klase maksimalno glatkih filtara, određene su njihove značajke te su uspoređene sa značajkama postojećih prostornih filtara.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Elektrotehnika, Računarstvo

POVEZANOST RADA