Naslov
Shakespeareov Jago kao protuprimjer tradicionalnoj definiciji laži
(Shakespeare’s Iago as a Counter-Example to the Traditional Definition of Lying)

Autori
Blečić, Martina

Izvornik
Filozofska istraživanja (0351-4706) 39 (2019), 4; 827-851

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
laganje, razgovorna implikatura, namjera, pragmatika, Jago, Otelo , William Shakespeare, Herbert Paul Grice
(lying, conversational implicature, intention, pragmatics, Iago, Othello, William Shakespeare, Herbert Paul Grice)

Sažetak
Cilj je rada propitati tradicionalnu definiciju laži. U radu ne pružam vlastitu definiciju te pojave, ali pokušavam pokazati da je tradicionalna definicija laži, po kojoj je za laganje nužno iskazivanje neistinitih tvrdnji, neadekvatna. Kako bih to učinila, u prvom dijelu pred- stavljam teoriju Herberta Paula Gricea o razgovornim implikaturama, čije su hotimično neistinite inačice izrijekom isključene iz tradicionalne definicije. U nastavku, pozivajući se na teoriju o zadanim značenjima, odbacujem rašireni stav da se govornik uvijek može ograditi od pragmatički prenesene poruke. Potom, predstavljam standardnu definiciju laži i sagledavam koju ulogu u njoj imaju govornikova namjera i slušateljeva odgovornost. U drugom dijelu, dotadašnje uvide primjenjujem na Shakespeareovu tragediju Otelo. Nakon kratkog predstavljanja odnosa između Otela i Jaga, razlažem tri dramska primjera onoga što smatram lažima ostvarenima razgovornom implikaturom. Takva analiza ima dvojaku ulogu. Prva joj je zadaća pokazati nedostatnost tradicionalne definicije laži kroz tvrdnju da Jago, iako ne izgovara neistine, laže. Druga je zadaća ukazivanje na ograničeni doseg mogućnosti poništavanja pragmatički prenesene poruke ; Jagove pragmatičke poruke toliko su snažne da se, iako to pokušava učiniti, od njih ne uspijeva ograditi.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija

POVEZANOST RADA