Naslov
ANALIZA PROCJENITELJA REALIZIRANE VOLATILNOSTI EUROPSKIH BURZOVNIH INDEKSA
(ANALYSIS OF REALIZED VOLATILITY ESTIMATORS OF EUROPEAN STOCK INDICES)

Autori
Matković, Mario

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Ekonomski fakultet

Mjesto
Split

Datum
06.09

Godina
2018

Stranica
131

Mentor
Arnerić, Josip

Ključne riječi
Integrirana volatilnost ; Realizirana varijanca ; Rasponski procjenitelji volatilnosti ; OHLC ; Funkcija gubitaka ; Koeficijent efikasnosti ; Zavisnost na gornjem repu ; Izranjajuće tržište
(Integrated volatility ; Realized variance ; Range-based volatility estimator ; OHLC ; Loss function ; Coefficient of Efficiency ; Upper tail dependence ; Emerging market)

Sažetak
Ova disertacija istražuje opažanja intradnevnih cijena šest izranjajućih europskih dioničkih tržišta te empirijskom analizom istražuje učinkovitost rasponskih procjenitelja volatilnosti. Teorija realizirane volatilnosti koristi intradnevne podatke za procjenu integrirane volatilnosti. Međutim, realizirana volatilnost je često pristrana zbog raznih mikrostrukturnih efekata. Glavni procjenitelj u ovom radu je nepristrani procjenitelj integrirane volatilnosti koji razlikuje od realizirane volatilnosti. U radu se koristi skraćenica engleskog naziva „Two Times Scale Estimator“, odnosno TTSE, kako bi se označio nepristrani procjenitelj integrirane volatilnosti. Za svaki od šest burzovnih indeksa određen je odgovarajuć i asimptotski nepristran procjenitelj integrirane volatilnosti koristeći TTSE procjenitelj na bazi tržišnih cijena promatranih visokom intradnevnom frekvencijom. Bitno je naglasiti da sama opažanja intradnevnih cijena pružaju dodatan i veoma vrijedan uvid u cjenovne promjene tijekom sati trgovanja na burzi. Međutim, postoje određena ograničenja kod široke primjene u cijeloj financijskoj industriji budući da intradnevni podaci nisu uvijek dostupni za svako tržište odnosno za svaki financijski instrument. Razlozi potonjeg variraju od ograničenih podataka do nelikvidnih tržišta. Kao razumnu alternativu za razne primjene u području financija, ova disertacija sugerira korištenje rasponske procjenitelje volatilnosti koji koriste samo ograničen broj opažanja intradnevnih cijena, tj. cijena otvaranja, najviša cijena, najniža cijena i cijena zatvaranja tijekom dana trgovanja. U radu se koristi skraćenica engleskog naziva „open, high, low, close” (OHLC). Standardni rasponski procjenitelji volatilnosti ne uzimaju u obzir informaciju koja se promatra van standardnih sati trgovanja. Promjene u cijenama koje se realiziraju van standardnih sati trovanja nazivaju se „prekonoćnim skokovima“. Prekonoćni skokovi u cijenama promatraju se kao razlika između početne cijena trenutnog dana i završne cijene prethodnog dana. U radu su standardni rasponski procjenitelji obogaćeni prekonoćnim skokovima te s ovim rad doprinosi već bogatoj literaturi o procjeniteljima financijske volatilnosti. Drugi dio ovog rada usredotočen je na izazov rangiranja rezultata procjenitelja volatilnosti. Koliko je autoru ovog rada poznato, literatura nije bila jednoglasna u metodologiji rangiranja ovih procjenitelja, te smatra da metoda rangiranja uvelike utječe na konačan optimalan izbor procjenitelja. Ovo istraživanje uspoređuje nekoliko metodologija rangiranja te nastoji ponuditi smjernice u izboru metodologije rangiranja s obzirom na svoju svrhu. Postojeće metodologije rangiranja (kao što su funkcija gubitka, koeficijent učinkovitosti i Mincer- Zarnowitzeva regresija) usredotočene su na cjelokupnu statističku raspodjelu, dok su ekstremne promjene u volatilnosti cijena često nedovoljno pokrivene. Ovo istraživanje koristi koeficijent gornje ovisnosti repa (eng. „upper tail-dependence“), koji je rezultat Gumbelove Copula funkcije, za svrhe usporedbe kada su fokus interesa upravo sami repovi raspodjele. Zavisnost u gornjem dijelu repa raspodjele smatra se komplementarnom metodologijom rangiranja koja uz standardnu funkciju gubitka ili uz pristup koeficijenta učinkovitosti, upotpunjava analizu rangiranja procjenitelja volatilnosti. Rezultati pokazuju da su modeli volatilnosti na bazi raspona prikladne alternative procjenitelju TTSE i da ni standardna devijacija ni dnevni kvadratni prinos, koji se među standardnim rasponskim procjeniteljima volatilnost smatraju najpopularnijim, nisu odabrani u bilo kojoj metodologiji rangiranja. Među izabranim rasponskim procjeniteljima volatilnosti su Parkinson, Garman-Klass, High- Low, Roger- Satchell te Yang-Zhang. Optimalan model rasponske volatilnosti ovisi o primjenjenoj metodi rangiranja, odnosno o samoj primjeni u praksi.

Izvorni jezik
Engleski

Znanstvena područja
Ekonomija

POVEZANOST RADA