Pregled bibliografske jedinice broj: 1069764
Sveto i profano na velikom platnu. Filmska umjetnost u misli i kritici Mije Škvorca
Sveto i profano na velikom platnu. Filmska umjetnost u misli i kritici Mije Škvorca // Filozofsko–teološki i pastoralni doprinosi biskupa Mije Škvorca. Zbornik radova znanstvenoga skupa održanoga u Zagrebu 22. studenoga 2019. / Šestak, Ivan ; Ćuk, Barbara (ur.).
Zagreb: Filozofsko-teološki Institut Družbe Isusove, 2020. str. 261-280 (pozvano predavanje, recenziran, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni)
CROSBI ID: 1069764 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Sveto i profano na velikom platnu. Filmska
umjetnost u misli i kritici Mije Škvorca
(Sacred and profane on the silver screen. Sacred
and profane on the big screen. Art of film in
the thought and critique of Mijo Škvorc)
Autori
Sever Globan, Irena
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni
Izvornik
Filozofsko–teološki i pastoralni doprinosi biskupa Mije Škvorca. Zbornik radova znanstvenoga skupa održanoga u Zagrebu 22. studenoga 2019.
/ Šestak, Ivan ; Ćuk, Barbara - Zagreb : Filozofsko-teološki Institut Družbe Isusove, 2020, 261-280
ISBN
978-953-231-181-5
Skup
Biskup Mijo Škvorc (1919.-1989.). Uz 100. obljetnicu rođenja i 30. obljetnicu smrti
Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 22.11.2019
Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje
Vrsta recenzije
Recenziran
Ključne riječi
filmska umjetnost, teologija i film, vjera u filmu, estetika filma, transcendentalni stil
(film and faith, film and theology. transcendental style, aesthetic of film, film critics)
Sažetak
Film kao sedmu umjetnost koja već dvanaest desetljeća plijeni pažnju publike i kritičara, crkvene su institucije veoma rano prepoznale kao važan masovni medij koji je u stanju komunicirati istine vjere, kršćanske i općeljudske vrednote, ali i opasnost ukoliko propagira ateističku sliku svijeta. Hrvatski isusovac i erudita, biskup Mijo Škvorc, bio je veliki ljubitelj i poznavatelj filma o kojemu je među prvima pisao kritike u Glasu koncila, te je njemu posvetio dva potpoglavlja u svom djelu Vjera i nevjera. Škvorc filmu pristupa otvorenog duha te, vodeći se smjernicama Drugog vatikanskog koncila, u njemu prepoznaje medij koji zadovoljava duševne i duhovne potrebe čovjeka i koji je u stanju stupiti na tlo svetoga i komunicirati transcendentno postajući tako svojevrstan locus theologicus. On je tragove vjere nalazio u filmovima koji nisu nužno otvoreno govorili o Bogu ili su čak bili režirani od sineasta ateističkih svjetonazora, ali su tragali za istinom, vodili se savješću, promišljali o žrtvi i otkupljenju, ili bezuvjetnoj ljubavi. S druge strane, nevjeru je otkrivao i u naoko eksplicitno kršćanskim filmovima. U svojim analizama on filmu uvijek pristupa i sa sadržajne i sa estetske/stilističke strane. U članku se tako progovara o Škvorcovom pristupu filmu u kontekstu vjere i nevjere te se ističe kako je autor pripadao teološkoj filmskoj kritici koja se počinje razvijati u drugoj polovici 20. stoljeća.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Informacijske i komunikacijske znanosti, Teologija, Filmska umjetnost (filmske, elektroničke i medijske umjetnosti pokretnih slika)
