Naslov
Učestale krize svijesti u osobe s demencijom tijekom terapije memantinom
(Frequent crises of consciousness in people with dementia during memantine therapy)

Autori
Papić, Ana ; Červenjak, Tamara ; Mimica, Ninoslav

Izvornik
Pharmaca : hrvatski časopis za farmakoterapiju (0031-6857) Suppl. 2 (2019); 73-74

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, kratko priopcenje, stručni

Ključne riječi
antidementiv ; memantin ; krize svijesti ; neurologija
(antidementive ; memantine ; crises of consciousness ; neurology)

Sažetak
Memantin hidroklorid antagonist je NN/DA receptora indiciran u monoterapiji ili u kombinaciji s drugim lijekovima za liječenje bolesnika s umjereno teškom do teškom Alzheimerovom bolesti. Najčešće prijavljene nuspojave središnjeg živčanog sustava tijekom terapije memantinom su depresija, nesanica, povišena ili snižena motorna aktivnost, akatizija i agitacija. lako je sigurnost primjene memantina potvrđena brojnim studijama, većina tih studija nije uključivala dugotrajno praćenje bolesnika. Za sada su još anegdotalni dokazi da memantin uzrokuje krize svijesti, te to još uvijek nije toliko „poznata" nuspojava, koju kliničari često ne uzimaju u obzir u diferencijalnoj dijagnostici. Opisujemo slučaj pacijenta koji je ranije neurološki pregledavan, a unazad godinu dana je u psihijatrijskom tretmanu, potvrđena je demencija te se započinje terapija antidementivima. U kombinaciji s antipsihoticima kod pacijenta je postignuto zadovoljavajuće stanje psihičkih funkcija. Unazad nekoliko mjeseci javljaju se povremeno krize svijesti koje postaju učestalije, a desetak dana pred hospitalizaciju na Odjelu neurologije pojavljuju se gotovo svakodnevno. Kod pacijenta je MR mozga potvrdio raznovrsne lezije mozga, među kojima i novonastale vaskularne lezije desnostrano parijetalno. EEG je bio u granicama normale. Uveden je levetiracetam kao lijek izbora za ovakve pacijente. Međutim, ono što nije ušlo u diferencijalno-dijagnostičko razmišljanje jest da bi upravo memantin mogao agravirati, ako ne i uzrokovati takvo povećanje učestalosti pojavljivanja kriza svijesti. Pacijentu je naposljetku s psihijatrijske strane ukinut Iijek te je dva mjeseca bez kriza svijesti. Ovakvi primjeri psihijatre trebaju poticati na nekoliko stvari: prvo, na važnost uže suradnje s vrlo bliskom strukom neurologije, s kojom na području kognitivnih poremećaja ima izrazito mnogo preklapanja, a često međusobno nerazumijevanje može dovesti do neprepoznavanja za pacijenta bitnih dijagnostičkih parametara ; potom, na detaljnije istraživanje lijekova, dugotrajnije praćenje pacijenata na određenom lijeku, a posebno onih nuspojava koje mogu biti životno opasne.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

Napomena
Rad je prezentiran kao poster na 5. hrvatskom kongresu o
nuspojavama psihofarmaka s međunarodnim sudjelovanjem. Vinkovci,
Hrvatska, 16. – 19. listopada 2019.

POVEZANOST RADA