Pregled bibliografske jedinice broj: 1067964
Od humanizirane do svjetovne Virgo lactans
Od humanizirane do svjetovne Virgo lactans // Vera imago G. V. Mariae Tarsactensis / Vicelja-Matijašić, Marina (ur.).
Rijeka: Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, 2019. str. 85-94 (predavanje, domaća recenzija, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni)
CROSBI ID: 1067964 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Od humanizirane do svjetovne Virgo lactans
(From Humanized to Profane Virgo lactans)
Autori
Cvetnić, Sanja
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni
Izvornik
Vera imago G. V. Mariae Tarsactensis
/ Vicelja-Matijašić, Marina - Rijeka : Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, 2019, 85-94
ISBN
978-953-7975-97-5
Skup
Znanstveni skup Vera imago G. V. Mariae Tarsactensis
Mjesto i datum
Rijeka, Hrvatska, 17.11.2017
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Domaća recenzija
Ključne riječi
Galaktotrophousa, Virgo lactans, ikonografija Bogorodice, Gospa Trsatska, Toma Akvinski
(Galaktotrophousa, Virgo lactans, Marian iconography, Madonna of Trsat, Thomas Aquinas)
Sažetak
Zapadna Virgo lactans (Djevica dojiteljica, Maria lactans, Marija od Mlijeka) isprva je preuzela od bizantske Galaktotrophouse sićušnu dojku smještenu visoko u razini klučne kosti ili gotovo na Marijinu ramenu (a katkada i prenisko, u dnu rebara). Poništenje oznaka stvarnoga ženskoga tijela podržava teološki naglasak na dostajanstvu Marije kao Bogomajke koja sudjeluje u Spasenju, na Majci kao vječnoj djevici, koja je suprotna posurnuloj pramajci Evi. Naslijeđeni bizantski obrazac mijenja se nakon što naglašavanje osjećaja u odnosu Majke i Djeteta postaje uobičajeno za rješenje teme. Bizantski model ipak živi dugo, ali mu se pridružuju omiljene i utjecajna rješenja humaniziranih prikaza Bogorodice koja doji maloga Spasitelja. Različite ikonografije Bogorodice koja doji Dijete u Rimskoj katoličkoj crkvi pa tako i u hrvatskoj baštini žive usporedo – od onih koji stoljećima slijede omekšane bizantske obrasce, do onih Virgo lactans koja njeguju otmjenu gotičku suzdržanost i vjersku misaonost – ali humanizirana Bogomajka i malo Dijete ušli su u umjetničku imaginaciju i... ostali. Daljne promjene u ikonografiji Virgo lactans bilježe posvjetovljenje u XVI. i XVII. stoljeću. Tomu je pridonijela zacijelo i oblikovna srodnost s erotiziranim i medikaliziranim grudima antičkih ili biblijskih heroina, ponajviše na prizorima samoubojstva Lukrecije i Kleopatre, Suzane i Judite, iznimno popularnih na tržištu. Svete grudi Bogomajke postale su stvarne ženske grudi, motiv kojih je sve teže bilo sakralno doživjeti ili teološki poduprijeti. Usuprot tomu, i u poslijetridensko vrijeme stare ikone poput Gospe Trsatske čuvale su svetost Svetih grudi zahvaljujući hodočašćima, posebnim čašćenjima te novim iskazima dostojanstva i pobožnosti prema Mariji.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Povijest umjetnosti
