Naslov
Relacijska obiteljska terapija i traumatsko iskustvo: uloga nesvjesne emocije
(Relational family therapy and traumatic experience: The role of an unconsciousness emotion)

Autori
Šeremet, Ana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Sažetci izlaganja / Pačić-Turk, Ljiljana ; Knežević, Martina - Zagreb : Hrvatsko katoličko sveučilište, 2019, 71-71

Skup
2. međunarodni znanstveno-stručni skup: Mozak i um: promicanje dobrobiti pojedinca i zajednice

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 12.12.2019. - 14.12.2019

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
SIBAM, disocijacija, dvojna svjesnost, relacijska paradigma
(SIBAM model, dissociation, dual awareness, relational paradigm)

Sažetak
Svaka emocionalna reakcija na stresne situacije uvijek utječe i na tijelo pojedinca. Disocijacija i flashbackovi najbolji su tipični tjelesni znakovi koji nam pokazuju da je tijelo prožeto traumom. Disocijacija predstavlja podijeljenu svijest. Pojedinac odcijepi određene elemente traume i na taj način učinkovito reducira njezin utjecaj. U prvoj fazi procesa terapeut klijentu, upravo kroz usredotočenost na njegove tjelesne senzacije pomaže da ponovno ostvari osjećaj sigurnosti. Usredotočenost na sadašnji trenutak i trenutačna iskustva iznova uključuju izvršne funkcije u prefrontalnom korteksu koje su puno puta potpuno blokirane i ne mogu inhibirati instinktivne obrambene reakcije, koje bivaju pokrenute nerazriješenom traumom. Modelom, tj. tehnikom SIBAM terapeut nastoji integrirati elemente koji čine potpuno iskustvo – senzacije, slike, ponašanje, afekte i smisao. Također, to čini neprestano naglašavajući klijentu dvojnu svjesnost – da nije trenutno u opasnosti već su to osjećaji i senzacije iz prošlosti. Terapeut pritom pomaže osvijestiti pojedincu najrazličitije somatske izvore – fiziološke funkcije, senzorne i autoregulativne sposobnosti. Pojedinci koji su doživjeli traumatični događaj i trpe zbog traumatičnih sjećanja, moraju se sistematično suočiti s traumatičnim senzacijama, emocijama, afektima i ponašanjima koja nisu dio njihove sadašnjosti nego su potaknuti na osnovi traume iz prošlosti. Ispod tih „vidljivih” simptoma traume mogu se nalaziti osjećaji prezira, straha, ljutnje, srama, gađenja, krivnje, a kojih klijent u prvim fazama procesa nije svjestan. Zadaća je terapeuta da na senzitivan i fleksibilan način ponovno provjerava što je klijentu potrebno u određenoj fazi terapeutskog procesa, odnosno što mu najviše pomaže. Traumatiziranim pojedincima u početku je procesa jako teško identificirati i verbalizirati tjelesna stanja i senzacije, stoga im terapeut treba u tome pomoći. Iznimno je važno da klijent nauči razlikovati tjelesne senzacije i emocije te da zna prepoznavati tjelesnu komponentu emocije kako bi se mogao suprotstaviti daljnjoj traumatizaciji.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA